| 13 | ||||
|---|---|---|---|---|
| Datoteka:13 (The Doors album - cover art).jpg | ||||
| Studijski album The Doorsa | ||||
| Objavljen | 30. 11. 1970. | |||
| Snimljen | 1966 – 1969. | |||
| Mjesto | Progresivni rok, acid rok, bluz-rok | |||
| Trajanje | 43:59 | |||
| Izdavač | Elektra Records | |||
| Producent(i) | Paul A. Rothchild | |||
| Hronologija albuma The Doorsa | ||||
| ||||
13 prvi je kompilacijski album američkog progresivnog rok i bluz sastava The Doors, koji je objavila izdavačka kuća Elektra Records 30. novembra 1970. Naslov ovog kompilacijskog albuma odnosi se na niz od 13 pjesama sa njihovih prethodnih pet studijskih albuma objavljenih do tada. Prvobitni omot albuma sadržavao je naljepnicu na kojoj je pisalo: "Zbirka od trinaest klasičnih pjesama grupe The Doors". To je jedini kompilacijski album ovog sastava objavljen dok je pjevač Jim Morrison još bio živ.
Album je dostigao 25. mjesto na Billboardovoj 200 ljestvici najpopularnijih, koji je poslije bio zamijenjen kasnijim kompilacijama The Doorsa poput veoma uspješnog "The Best of the Doors" iz 1985. Međutim, kompilacijski album "13" nije ponovo objavljen na CD-u.[1]
"13" je bio projekat koji je pokrenula izdavačka kuća Elektra Records u želji da ostvari veliku zaradu objavljujući studijski album grupe The Doors za božićnu sezonu, na što su muzičari iz ovog sastava nevoljko pristali. Morrison je čak pristao da obrije bradu za snimanje naslovnice albuma, ali se izdavačka kuća odlučila za fotografiju na kojoj je pjevač igledao mlađi, što su uradili i za njihov koncertni album "Absolutely Live", objavljen u julu iste godine. Kao što je Danny Sugerman, autor memoara o grupi The Doors pod nazivom "No One Here Gets Out Alive" primijetio:
Elektra Records je očito željela "zgodnog" Jima Morrisona.
Morrisonova slika je također mnogo veća od onih gitariste Robyja Kriegera, klavijaturiste Raya Manzareka i bubnjara Johna Densmora, a Sugerman je primijetio da
Iako su Ray, Robby i John navikli na pažnju usmjerenu prema njihovom pjevaču, to je uznemirilo Jima.
Na poleđini albuma nalaze se članovi grupe The Doors koji poziraju s malom bistom Ludwiga van Beethovena.[2][3] Neki su pogrešno tvrdili da je na bisti prikazan lik okultiste Aleistera Crowleya.[4]
U savremenoj recenziji iz 1971. muzički kritičar Dave Marsh napisao je da:
iako album zaista sadrži "13 klasičnih pjesama", ne uspijeva ispuniti bilo koju drugu svrhu osim prikupljanja najprikladnijih radio hitova na jednom mjestu. Marsh je dodao da na ovom kompilacijskom albumu nisu uvršteni njihovi najbolji radovi, a nema ni kultnih pjesama "The End", '"When the Music's Over", "Soft Parade"..., a bilo bi definitivno nekomercijalno da ih se uvrsti na ovoj kompilaciji... Naravno, ni pjesma "Five to One" nije ovdje; smiješna stvar, osim "Uknown Soldier" nije uvrštena nijedna od kontroverznijih tema grupe The Doors."
[5] Fotografiju i dizajn za omot uradili su Edmund Teske i William S. Harvey.[6]
| Prva strana | ||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Br. | Naziv | Trajanje | ||||||||
| 1. | "Light My Fire" | 6:50 | ||||||||
| 2. | "People Are Strange" | 2:10 | ||||||||
| 3. | "Back Door Man" | 3:30 | ||||||||
| 4. | "Moonlight Drive" | 3:00 | ||||||||
| 5. | "The Crystal Ship" | 2:30 | ||||||||
| 6. | "Roadhouse Blues" | 4:04 | ||||||||
Ukupno trajanje: |
22:04 | |||||||||
| Druga strana | ||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Br. | Naziv | Trajanje | ||||||||
| 1. | "Touch me" | 3:15 | ||||||||
| 2. | "Love Me Two Times" | 3:23 | ||||||||
| 3. | "You're Lost Little Girl" | 3:01 | ||||||||
| 4. | "Hello, I Love You" | 2:22 | ||||||||
| 5. | "Land Ho"" | 4:08 | ||||||||
| 6. | "Wild Child" | 2:36 | ||||||||
| 7. | "The Unknown Soldier" | 3:10 | ||||||||
Ukupno trajanje: |
21:55 | |||||||||
.jpg){kind=link}