| AIESEC | |
|---|---|
| Association internationale des étudiants en science économiques et commerciales | |
| Skraćenica | AIESEC |
| Prethodnik | AIESEC |
| Vrsta | Nevladina organizacija, Omladinska organizacija, Neprofitna organizacija |
| Status | Aktivna |
| Cilj | Promocija međukulturalnog dijaloga između mladih, pomoć mladima pri zapošljenju |
| Glavno sjedište | Montréal, Kanada 45°31′42″N 73°35′52″W / 45.5282164°N 73.5978527°W |
| Područje utjecaja | 126 država svijeta |
| Članstvo | Javno |
| Jezik | Francuski, Engleski |
| Generalni sekretar | Alexandra Robinson (SAD) |
| Br. zaposlenih | cirka 39.000 |
| Br. volontera | cirka 50.000 |
| Veb-sajt | aiesec |
AIESEC je međunarodna, nevladina, neprofitna organizacija koja mladima omogućuje razvoj vodstva, međukulturalno internističko stažiranje i globalnu razmjenu iskustava kao i volontiranja.[1] AIESEC-ova misija ja obrazovanje mladih po pitanju njihovog društvenog učinka, pristupa zajedinci kao i razvijanju vodstva iste, vodeći se po šest principa: težnjom za savršenošću, predstavljanjem integriteta, podsticanje vodstva (liderstva), blagostanja u učestvovanju te promocijom suživota sa različitostima.[2] AIESEC-ovo članstvo broji oko 44.280 članova u 127 država.[3]
AIESEC je nevladina organizacija koja ima status konsultanata u Ekonomskom i socijalnom vijeću Ujedinjenih nacija (ECOSOC),[4] nezavisna je grana UN DPI i ureda UN-ovog izaslanika za mlade.[5] AIESEC je također članica ICMYO-a,[6] te je UNESCO-ov partner u ostvarenju UN-ovih ciljeva za 2030. godinu.[7] AIESEC-ovo međunarodno sjedište nalazi se u Montréalu u Kanadi.[8]
Izvorno, AIESEC-ovo ime bilo je akronim za Association internationale des étudiants en science économiques et commerciales[9] (bosanski: Međunarodno udruženje studenata ekonomskih i komercijalnih znanosti), te se koristilo duži vremenski period, budući da su prvobitni članovi uglavnom bili studenti ekonomije, kao i diplomirani ekonomisti. Isti naziv se i danas koristi na francuskom. Ipak, danas je stanje drugačije, budući da AIESEC prihvata pojedince koji su završili studij iz bilo koje znanosti.
Današnji AIESEC inicijalno je započeo s radom 1948, kao vrsta organizacije koja je imala cilj da reformira poslijeratnu Evropu. Ipak, historija AIESEC-a proteže se još od prije Drugog svjetskog rata.[10] Prethodnica AIESEC-a bila je istoimena organizacija osnovana 1944, u zemljama Skandinavije koje su u tom periodu bile relativno neutralne (Finska je u tom periodu još bila u ratnom stanju zbog Laplandskog konflikta, mada je isti bio daleko manji u poređenju s "nastavljenim ratom" koji se desio u Finskoj iste godine).[11]
Godine 1944. u Stockholmu, prijestonici Švedske, Bertil Hedberg, službenik stokholmske škole ekonomije, Jaroslav Zich, student iz Čehoslovačke, Jean Choplin, student iz Francuske i Stanislas Callens, student iz Belgije, potpisivanjem ugovora o nastanku, postali su osnivači prvog AIESEC-a, prethodnice današnje istoimene organizacije.[12]
U vrijeme osnivanja AIESEC-a, krajem 40-ih, Evropa se oporavljala od rata koji je nanio ogromne gubitke njenom stanovništvu. Fabrike i preduzeća bile su u manjku radnika, rukovoditelja i šefova. No osim poslovne krize, zavladala je i ona društvena; jedna od glavnih posljedica Drugog svjetskog rata bila je učvršćivanje nacionalne mržnje koja je postojala već najmanje dvije decenije između evropskih naroda, popraćena iredentističkom ideologijom (naprimjer, između Rusa i Poljaka, započeta 1920.ruskom invazijom na Poljsku;[13] te Francuza i Nijemaca, koja je postojala od 1870, kada je tadašnje Prusko Carstvo zauzelo pograničnu oblast Alsace-Lorraine).[14]
Povodom prve obljetnice AIESEC-ovog postojanja, studenti iz sedam zemalja (Belgije, Danske, Finske, Francuske, Holandije, Norveške i Švedske) okupili su se na prvom AIESEC-ovom samitu u Stockholmu, te poručili da je: "AIESEC nezavisna, nepolitička i međunarodna organizacija čija je svrha uspostavljanje i promoviranje prijateljskih odnosa među zemljama-članicima."[15]
Države članice su prve godine njegovog postojanja međusobno razmijenile 89 studenata.[16]
Sljedećih godina AIESEC postepeno raste. U 1955. razmijenjeno je približno 1.000 studenata. AIESEC-ovo proširenje došlo je i do Sjeverne Amerike: tako su otvorene i prve kancelarije u Sjedinjenim Američkim Državama 1956. na Univerzitetu Columbia, kao prvi ured van područja Evrope.[17] Sljedeće godine, AIESEC se širi u Južnu Ameriku, te tu dobija prve dvije članice: Kolumbiju i Venecuelu. Iste godine se širi u Afriku, gdje Južnoafrička Republika postaje prvi član na tom kontinentu.[18]
U početku, AIESEC je bio veoma decentraliziran, te je njegove odluke donosio savjet predsjednika državnih predstavništva, slično vrsti sabora. Kako je organizacija rasla, odlučeno je da će glasačko tijelo voditi demokratski izabrani glavni sekretar. Tako je Morris Wolff, iz Sjedinjenih Američkih Država, izabran za prvog generalnog sekretara 1960.[19] i osnovao je prvi stalni međunarodni ured za AIESEC u Ženevi (Švicarska). Tokom sljedeće decenije, AIESEC se proširio na istočnu Aziju, Australiju kao i dalje u Evropi, Africi, kao i Sjevernoj i Južnoj Americi. Do 1969. postaje prisutan u 43 zemlje svijeta.
Od 2019. AIESEC je radio na projektima implementacije globalizma u 120 zemalja svijeta. AIESEC godišnje nudi preko 40.000 rukovodećih pozicija i daje preko 500 konferencija moći svom odabranom rukovodstvu s preko 100.000 studenata. Prisutan je na više od 2.400 univerziteta u 120 zemalja članica i međunarodnom socijalističkom programu koji više od 27.500 studenata i nedavno diplomiranih studenata omogućuje rad u ovoj zemlji u drugoj zemlji. Kao neprofitna organizacija, AIESEC redovno dobija podršku od preko 8.000 organizacija trećih strana.[20]
Uključenost u kampus AIESEC-a pruža platformu za mlade na različitim univerzitetima i fakultetima putem međunarodnog stažiranja i/ili pridruživanjem raznim lokalnim poglavljima. U ovim programima mladi pojedinci mogu razviti svoj liderski potencijal radeći i vodeći međunarodne timove. Mogućnosti pridruživanja članstvu omogućuju mladima da rade s različitim NVO partnerima AIESEC-a i predstavljaju svoju zemlju u sklopu programa ambasadora u kampusu. Tri glavna projekta oganizacije su Global Talent,[21] Global Entrepreneur[22] i Global Volounteer.[23]
Svake godine članovi imaju priliku živjeti i raditi u stranoj zemlji. Učesnici mogu odlučiti raditi u područjima upravljanja, tehnologije, obrazovanja ili razvoja; pomažući u izgradnji nečijih korporativnih vještina.
AIESEC svake godine organizuje preko 500 konferencija koje se protežu u dužini i demografskom opsegu. Svrha konferencija je okupiti međunarodnu zajednicu članova AIESEC-a kako bi poboljšali svoje profesionalne vještine, pružili mogućnosti umrežavanja i radili na organizacijskoj strategiji. Teme interesa na koje se organizacija fokusira uključuju: liderstvo, održivi razvoj, poduzetništvo, inovacije, korporativnu društvenu odgovornost i utjecaj mladih na moderno društvo.
Prema jednoj izjavi: "AIESEC je globalna mreža ljudi koji jednostavno vjeruju da vodstvo mladih nije opcija, već naša odgovornost." Portifolio "Global volontera" u AIESEC-u jest međunarodni volonterski program koji omogućuje mladima od 18 do 30 godina da daju svoj doprinos za UN-ove ciljeve. Globalni volonterski programi kratkoročne su prirode i pružaju mladima mogućnost putovanja u inostranstvu, kao i praksu u neprofitnim organizacijama koje su najaktivnije u zemljama drugog i trećeg svijeta. Projekti uključuju podučavanje kao i promociju svijesti o HIV virusu, volontiranje na temi ljudskih prava, održivosti okoliša, razvoj vodstva i drugog. Budući da je AIESEC neprofitna organizacija, učesnici razmjene snose sve troškove povezane s putovanjima, uključujući avionske karte, zdravstveno osiguranje i prijevoz. AIESEC, ipak, osigurava hranu i smještaj. AIESEC-ovo partnerstvo s Ujedinjenim narodima nastoji iskoristiti neotkriveni potencijal mladih na globalnom nivou i omogućiti im ostvarenje dugotrajnog efekta za jačanje svjetske međunarodne zajednice.
"Global Entrepreneur" grupa je projekata za stažiranje mladih koji žele razviti sebe i svoju karijeru.[24] Obično su kratkoročne prirode; uključuju rad u Start-up projektima. AIESEC doprinosi ovom pitanju svojim programom Global Entrepreneur, gdje mladi rade u inostranstvu s preduzetnicima u startup-u, akceleratoru ili inkubatoru kako bi unaprijedili svoje ciljeve i napredovali; na taj način razvijajući poduzetničku snagu kroz globalnu priliku koja omogućava razvoj pojedinca na ličnoj i profesionalnoj razini.
"To nije samo još jedno istraživanje, već pokret koji ima za cilj osvjetliti svjetlo važnim pitanjima, stvoriti svijest i generirati akcije." AIESEC YouthSpeak Initiative pokret je za mlade koji radi pod upravom AIESEC-a. AIESEC vjeruje da društvu trebaju mladi ljudi u svijetu da bi djelovali na ciljevima UN-a za 2030. godinu, a AIESEC služi kao platforma za osnaživanje mladih.
YouthSpeak Anketa ima za cilj prikupiti zajednički glas globalne mladeži i educirati ih o Globalnim ciljevima održivog razvoja. Na svijetu postoji 1,8 milijardi mladih ljudi i njihov glas se mora čuti. YouthSpeak Forum okuplja mlade kao buduće vođe i sadašnje u isti akcijski prostor.
AIESEC je do 2019. jedanaest puta prepoznat na WorldBluovoj listi "Radnih mjesta koja se najviše koncentriraju na slobodu".[25] Organizacija je ušla na listu WorldBlua putem strogog postupka procjene slobode na poslu koji su izvršili zaposlenici. Procjenom se ocjenjuje cjelokupni dizajn organizacije uz kontinuitet koji je zasnovan na strahu i fokusiran na slobodu u tri temeljna područja: liderstvo, pojedinačni učinak te sistemi i procesi.[26]
Na tlu Bosne i Hercegovine, AIESEC je aktivan još od 1955, kada je osnovana prva kancelarija na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Prije toga, bio je aktivan na području bivše Jugoslavije od 1953. godine. Sarajevska kancelarija AIESEC-a i danas je u funkciji. S vremenom, kancelarije su se proširile i u druge regionalne centre, tako da isti danas postoje u Banjoj Luci, Tuzli, Mostaru i Zenici, pored druga četiri regionalna centra.[27]
|title= na mjestu 7 (pomoć)