Agresija
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
_young_males_eyeballing.jpg)
Agresija je ponašanje (emocionalna reakcija) kojemu je u osnovi namjera da se nanese šteta, da se neko fizički ili psihički povrijedi.
Postoje aktivna i pasivna agresija:
- aktivna agresija su fizički i verbalni napadi
- pasivna agresija uzrokuje štetne posljedice namjernim ne poduzimanjem akcije (ne pomoći nekome zbog osjećaja mržnje i neprijateljstva).
Izvori agresije: osnova agresivnog poriva je unutrašnje tjelesno i psihičko stanje; pojavljuje se uz osjećaj srdžbe i neprijateljstva; u frustrirajučim situacijama (u kojima je agresija samo jedan oblik reagiranja); kad osjećamo fizičku ili verbalnu prijetnju ili mogući napad (u ovakvim slučajevima agresija je izazvana agresijom).
Agresija može biti:
- direktna - usmjerena prema osobi koja je izazvala frustraciju;
- indirektna - „pomaknuta agresija“ - usmjerena prema nekom ko je slabiji pa je lahka meta.
U razvoju psihoanalize posvečivalo joj se malo pažnje, ali nakon teorije libida Freud se usmjerio da je postavi, u svojim djelima, kao cjelovit i nezavisan instinktni poriv. Putem dualne teorije nagona smjestio ju je u postojeću psihoanalitičku teoriju. Objašnjava je kao težnju za samouništenjem inspirisan depresivnim stanjima i samoubistvima, koja se kasnije usmjerava prema drugim ljudima.Pojavljuje u nastranostima, ne može se pratiti kroz uzastopne faze, ulazi u super ego, tjera čovjeka da kontroliše svoju prirodu, nekad se sjedinjuje sa libidom.
