Akutna povremena porfirija

Akutna povremena porfiruja
Drugi naziviAkutna intermitentna porfirija. švedska porfirija, piroloporfirija, intermitentna akutna porfirija
Porfobilinogen
SpecijalnostMedicinska genetika

Akutna intermitentna porfirija (AIP) je rijedak metabolički poremećaj koji utiče na proizvodnju hema, kao posljedica nedostatka porfobilinogen-deaminaze . To je najčešća od akutnih porfirija.[1][2][3]

Znakovi i simptomi

[uredi | uredi izvor]

Klinička prezentacija AIP-a je vrlo varijabilna i nespecifična. Pacijenti su tipski asimptomski, pri čemu većina nositelja gena nema porodičnu anamnezu jer stanje ostaje latentno nekoliko generacija. Sindrom obilježen akutnim napadima pogađa samo 10% nositelja gena.[4] Prosjek starosti pri dijagnozi je 33 godine.[5] Kao i ostale porfirije, i AIP je mnogo češći kod žena.[6] Karakteristična oznaka AIP-a koja ga odvaja od ostalih porfirija je odsustvo fotoosjetljivosti kože i njenih simptoma koji se javljaju uz akutne napade.[7]

Akutni napadi

[uredi | uredi izvor]

AIP je jedna od četiri porfirije koje se manifestuju kao akutni napad. Oko 90% oboljelih osoba nikada ne doživi akutni napad i oni su asimptomski, dok se procjenjuje da 5% pogođenih osoba doživljava ponovljene napade.[8] Napadi su najčešći kod mladih odraslih žena i rijetki su prije puberteta ili nakon menopauze.[9]

Najčešći simptomi su bol u trbuhu i tahikardija.[10] Bol u abdomenu je obično jak, sa kolikama, slabo lokaliziran i često povezan s bolovima u leđima i nogama.[11][12] Pacijenti također mogu imati povraćanje i zatvor, ali dijareja je neuobičajena.[13] Početak bola u leđima i nogama karakteriše jak bol i ukočenost u leđima i bedrima, praćeno gubitkom tetivnih refleksa i paralizom.[14] su Prisutni su i psihijatrijski simptomi, kao što su obilježja paranoidne shizofrenije, ali rijetko psihoza i halucinacije.[15] Akutni napadi se klasično manifestuju tamnocrvenom fotosenzitivnom mokraćom (često se naziva i portni urin), ali ovo je nespecifičan simptom.[16] Fizički pregled često ne pokazuje abnormalnosti.[17]

Hiponatremija je najčešća abnormalnost elektrolita tokom akutnih napada, a javlja se kod 40% pacijenata i manifestuje se kao Sindrom neodgovarajućeg lučenja antidiuretskog hormona (SIADH).[18] Hipomagnezemija je također uobičajena. Nema patognomonskih znakova ni simptoma. Najčešći identificirani okidači za akutne napade su lijekovi, dijeta za mršavljenje i operacija.[19] Mnogi lijekovi povezani su s AIP-om, uključujući antibiotike, hormonske kontraceptive, lijekove za napade, anestetike i lijekove za liječenje HIV-a.[20]

Patofiziologija

[uredi | uredi izvor]

Porfirije su uzrokovane mutacijama u genima koji kodiraju enzim za sintezu hema. U normalnom fiziološkop procesu, sinteza hema počinje u mitohondrijama, nastavlja se u citoplazmi i završava nazad u mitohondrijama. Hem se proizvodi u svim ćelijama, ali 80% proizvodi se u eritropoetskim ćelijama u koštanoj srži i 15% u parenhimskim ćelijama jetre, gdje je promet hemoproteina visok. U AIP-u je identifikovano preko 100 mutacija na dugom kraku hromosoma 11 na genu HMBS, koji kodira citoplazmatski enzim porfobilinogen-deaminaza.[21] Ovaj nedostatak sprečava sintezu hema, koja se ne može završiti i u citoplazmi se akumulira metabolit porfobilinogen.[22]

AIP je autosomno dominantna porfirija koja ima oko 50% normalne aktivnosti zahvaćenog enzima.[23] Penetrabilnost AIP je nepotpuna, sa samo 10% nositelja gena koji su doživjeli akutne napade što sugerira ulogu drugih gena koji modificiraju okolinu.[24][25][26]

Tačan mehanizam akutnih napada nije jasan. Najraširenija hipoteza je da nakupljanje porfobilinogena uzrokuje toksične efekte na neurone. Autonomni i periferni nervni sistem su ranjiviji od centralnog nervnoig sistema jer nisu zaštićeni krvno-moždanom barijerom .[27] This explains findings such as abdominal pain and tachycardia. Neke osobe vjerovatnije će imati parezu zbog pvećanje osjetljivosti neurona na toksine.[28]

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Početna dijagnoza akutne porfirije potvrđena je analizom mokraće, uključujući uobičajeni metod, Watson-Schwartzov test. Povišen urin porfobilinogen potvrđuje dijagnozu AIP-a, nasljedne koproporfirije (HCP) ili varijegatne porfirije (VP). Pozitivan test bi trebao biti indiciran povećanjem od pet puta normalne vrijednosti, a ne samo blagim povećanjem koje se može dogoditi kod dehidracija. Za razliku između AIP-a od HCP-a i VP-a, fecesni nivoi porfirina su normalni u AIP-u, ali su povišeni u HCP-u i VP-u.

Liječenje

[uredi | uredi izvor]

Ako su lijekoviizazvale napad, neophodno je prestati uzimati štetne supstance. Preporučuje se infuzija sa visokim sadržajem ugljikohidrata (10% glukoze), što može pomoći u oporavku.

Hemin (Hematin)

Hematin i hem-arginat su tretmani izbora tokom akutnog napada. Hem nije kurativni tretman, ali može skratiti napade i smanjiti intenzitet napada. Nuspojave su rijetke, ali mogu biti ozbiljne. Bol je izuzetno težak i gotovo uvijek zahtijeva upotrebu opijata kako bi se smanjio na podnošljiv nivo. Bol treba liječiti što je prije moguće medicinski zbog njegove težine.

Mučnina može biti teška; može reagovati na fenotiazinske lijekove, ali je ponekad teško rješiti. Kupke ili tuševi s toplom vodom mogu privremeno smanjiti mučninu, ali mogu predstavljati rizik od opekotina ili padova.[29]

Ovu bolest često prate epilepsijski napadi. Većina lijekova za napade pogoršava ovo stanje zbog indukcije citohroma P450. Liječenje može biti problematično: barbiturati i primidon se moraju izbjegavati jer oni obično izazivaju simptome.[30]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Whatley SD, Roberts AG, Llewellyn DH, Bennett CP, Garrett C, Elder GH (September 2000). "Non-erythroid form of acute intermittent porphyria caused by promoter and frameshift mutations distant from the coding sequence of exon 1 of the HMBS gene". Human Genetics. 107 (3): 243–8. doi:10.1007/s004390000356. PMID 11071386.
  2. ^ Solis C, Martinez-Bermejo A, Naidich TP, Kaufmann WE, Astrin KH, Bishop DF, Desnick RJ (November 2004). "Acute intermittent porphyria: studies of the severe homozygous dominant disease provides insights into the neurologic attacks in acute porphyrias". Archives of Neurology. 61 (11): 1764–70. doi:10.1001/archneur.61.11.1764. PMID 15534187.
  3. ^ Diseases of Tetrapyrrole Metabolism - Refsum Disease and the Hepatic Porphyrias na eMedicine
  4. ^ Narang, Neatu; Banerjee, A; Kotwal, J; Kaur, Jasmeet; Sharma, YV; Sharma, CS (April 2003). "Psychiatric Manifestations in three cases of Acute Intermittent Porphyria". Medical Journal, Armed Forces India. 59 (2): 171–173. doi:10.1016/S0377-1237(03)80075-8. ISSN 0377-1237. PMC 4923792. PMID 27407502.
  5. ^ Elder, George; Harper, Pauline; Badminton, Michael; Sandberg, Sverre; Deybach, Jean-Charles (September 2013). "The incidence of inherited porphyrias in Europe". Journal of Inherited Metabolic Disease. 36 (5): 849–857. doi:10.1007/s10545-012-9544-4. ISSN 1573-2665. PMID 23114748.
  6. ^ Puy, Hervé; Gouya, Laurent; Deybach, Jean-Charles (2010-03-13). "Porphyrias". Lancet. 375 (9718): 924–937. doi:10.1016/S0140-6736(09)61925-5. ISSN 1474-547X. PMID 20226990.
  7. ^ Stein, Penelope; Badminton, Mike; Barth, Julian; Rees, David; Stewart, M. Felicity; British and Irish Porphyria Network (May 2013). "Best practice guidelines on clinical management of acute attacks of porphyria and their complications". Annals of Clinical Biochemistry. 50 (Pt 3): 217–223. doi:10.1177/0004563212474555. ISSN 1758-1001. PMID 23605132.
  8. ^ Elder, George; Harper, Pauline; Badminton, Michael; Sandberg, Sverre; Deybach, Jean-Charles (2012-11-01). "The incidence of inherited porphyrias in Europe". Journal of Inherited Metabolic Disease (jezik: engleski). 36 (5): 849–857. doi:10.1007/s10545-012-9544-4. ISSN 0141-8955. PMID 23114748.
  9. ^ Besur, Siddesh; Hou, Wehong; Schmeltzer, Paul; Bonkovsky, Herbert L. (2014-11-03). "Clinically important features of porphyrin and heme metabolism and the porphyrias". Metabolites. 4 (4): 977–1006. doi:10.3390/metabo4040977. ISSN 2218-1989. PMC 4279155. PMID 25372274.
  10. ^ Besur, Siddesh; Schmeltzer, Paul; Bonkovsky, Herbert L. (September 2015). "Acute Porphyrias". The Journal of Emergency Medicine. 49 (3): 305–312. doi:10.1016/j.jemermed.2015.04.034. ISSN 0736-4679. PMID 26159905.
  11. ^ Besur, Siddesh; Schmeltzer, Paul; Bonkovsky, Herbert L. (September 2015). "Acute Porphyrias". The Journal of Emergency Medicine. 49 (3): 305–312. doi:10.1016/j.jemermed.2015.04.034. ISSN 0736-4679. PMID 26159905.
  12. ^ Kauppinen, Raili (15–21 Jan 2005). "Porphyrias". Lancet. 365 (9455): 241–252. doi:10.1016/s0140-6736(05)70154-9. ISSN 1474-547X. PMID 15652607.
  13. ^ Kauppinen, Raili (15–21 Jan 2005). "Porphyrias". Lancet. 365 (9455): 241–252. doi:10.1016/s0140-6736(05)70154-9. ISSN 1474-547X. PMID 15652607.
  14. ^ Pischik, E.; Kauppinen, R. (2009-02-16). "Neurological manifestations of acute intermittent porphyria". Cellular and Molecular Biology (Noisy-Le-Grand, France). 55 (1): 72–83. ISSN 1165-158X. PMID 19268005.
  15. ^ Narang, Neatu; Banerjee, A; Kotwal, J; Kaur, Jasmeet; Sharma, YV; Sharma, CS (April 2003). "Psychiatric Manifestations in three cases of Acute Intermittent Porphyria". Medical Journal, Armed Forces India. 59 (2): 171–173. doi:10.1016/S0377-1237(03)80075-8. ISSN 0377-1237. PMC 4923792. PMID 27407502.
  16. ^ Yuan, Tao; Li, Yu-Hui; Wang, Xi; Gong, Feng-Ying; Wu, Xue-Yan; Fu, Yong; Zhao, Wei-Gang (2015-07-20). "Acute Intermittent Porphyria: A Diagnostic Challenge for Endocrinologist". Chinese Medical Journal. 128 (14): 1980–1981. doi:10.4103/0366-6999.160621. ISSN 0366-6999. PMC 4717930. PMID 26168842.
  17. ^ Karim, Zoubida; Lyoumi, Said; Nicolas, Gael; Deybach, Jean-Charles; Gouya, Laurent; Puy, Hervé (September 2015). "Porphyrias: A 2015 update". Clinics and Research in Hepatology and Gastroenterology. 39 (4): 412–425. doi:10.1016/j.clinre.2015.05.009. ISSN 2210-7401. PMID 26142871.
  18. ^ Karim, Zoubida; Lyoumi, Said; Nicolas, Gael; Deybach, Jean-Charles; Gouya, Laurent; Puy, Hervé (September 2015). "Porphyrias: A 2015 update". Clinics and Research in Hepatology and Gastroenterology. 39 (4): 412–425. doi:10.1016/j.clinre.2015.05.009. ISSN 2210-741X. PMID 26142871.
  19. ^ Bonkovsky, Herbert L.; Maddukuri, Vinaya C.; Yazici, Cemal; Anderson, Karl E.; Bissell, D. Montgomery; Bloomer, Joseph R.; Phillips, John D.; Naik, Hetanshi; Peter, Inga (December 2014). "Acute porphyrias in the USA: features of 108 subjects from porphyrias consortium". The American Journal of Medicine. 127 (12): 1233–1241. doi:10.1016/j.amjmed.2014.06.036. ISSN 1555-7162. PMC 4563803. PMID 25016127.
  20. ^ Dhital, Rashmi; Basnet, Sijan; Poudel, Dilli Ram; Bhusal, Khema Raj (2017-06-06). "Acute intermittent porphyria: a test of clinical acumen". Journal of Community Hospital Internal Medicine Perspectives. 7 (2): 100–102. doi:10.1080/20009666.2017.1317535. ISSN 2000-9666. PMC 5473191. PMID 28638573.
  21. ^ Herrick, Ariane L.; McColl, Kenneth E. L. (April 2005). "Acute intermittent porphyria". Best Practice & Research. Clinical Gastroenterology. 19 (2): 235–249. doi:10.1016/j.bpg.2004.10.006. ISSN 1521-6918. PMID 15833690.
  22. ^ Kauppinen, R.; Mustajoki, S.; Pihlaja, H.; Peltonen, L.; Mustajoki, P. (1995). "Acute intermittent porphyria in Finland: 19 mutations in the porphobilinogen deaminase gene". Human Molecular Genetics (jezik: engleski). 4 (2): 215–222. doi:10.1093/hmg/4.2.215. ISSN 0964-6906. PMID 7757070.
  23. ^ Whatley, Sharon D.; Badminton, Michael N. (1993), Adam, Margaret P.; Ardinger, Holly H.; Pagon, Roberta A.; Wallace, Stephanie E. (ured.), "Acute Intermittent Porphyria", GeneReviews®, University of Washington, Seattle, PMID 20301372, pristupljeno 2018-11-01
  24. ^ Aarsand AK, Petersen PH, Sandberg S (April 2006). "Estimation and application of biological variation of urinary delta-aminolevulinic acid and porphobilinogen in healthy individuals and in patients with acute intermittent porphyria". Clinical Chemistry. 52 (4): 650–6. doi:10.1373/clinchem.2005.060772. PMID 16595824.
  25. ^ Lannfelt L, Wetterberg L, Gellerfors P, Lilius L, Floderus Y, Thunell S (November 1989). "Mutations in acute intermittent porphyria detected by ELISA measurement of porphobilinogen deaminase". Journal of Clinical Chemistry and Clinical Biochemistry. 27 (11): 857–62. CiteSeerX 10.1.1.634.1622. doi:10.1515/cclm.1989.27.11.857. PMID 2607315.
  26. ^ Pischik E, Kauppinen R (2015). "An update of clinical management of acute intermittent porphyria". The Application of Clinical Genetics. 8: 201–14. doi:10.2147/TACG.S48605. PMC 4562648. PMID 26366103.
  27. ^ Laiwah, A C; Goldberg, A; Moore, M R (May 1983). "Pathogenesis and treatment of acute intermittent porphyria: discussion paper". Journal of the Royal Society of Medicine. 76 (5): 386–392. doi:10.1177/014107688307600512. ISSN 0141-0768. PMC 1439174. PMID 6864706.
  28. ^ Chen, Brenden; Solis-Villa, Constanza; Hakenberg, Jörg; Qiao, Wanqiong; Srinivasan, Ramakrishnan R.; Yasuda, Makiko; Balwani, Manisha; Doheny, Dana; Peter, Inga (November 2016). "Acute Intermittent Porphyria: Predicted Pathogenicity of HMBS Variants Indicates Extremely Low Penetrance of the Autosomal Dominant Disease". Human Mutation. 37 (11): 1215–1222. doi:10.1002/humu.23067. ISSN 1059-7794. PMC 5063710. PMID 27539938.
  29. ^ *American Porphyria Foundation. "About Porphyria: Acute Intermittent Porhyria" Arhivirano 25. 4. 2008. na Wayback Machine, 2007,
  30. ^ Marcucci L (2004). PathCards. Baltimore, MD: Lippincott Willians & Wilkins. str. 105–106. ISBN 978-0-7817-4399-0.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Šablon:Poremećaju metabolizma hema