Aleksander Kwaśniewski

Aleksander Kwaśniewski
3. predsjednik Poljske
Vrijeme na dužnosti
23. decembra 1995. – 23. decembra 2005.
PrethodnikLech Wałęsa
NasljednikLech Kaczyński
Lični podaci
Rođenje (1954-11-15) 15. novembar 1954 (70 godina)
Białogard, Poljska
Politička strankanijedna (za više vidi "Alijansa Demokratske Ljevice")
SupružnikJolanta Kwaśniewska
Zanimanjepolitičar, novinar
Vjeraagnostik
Aleksander Kwaśniewski i Lech Wałęsa (2005.)
Aleksander Kwaśniewski i George W. Bush (2003.)
Aleksander Kwaśniewski (2013.)

Aleksander Kwaśniewski (fonetski: Aleksander Kvasnjevski, Białogard, 15. novembra 1954. godine) je poljski političar i novinar, predsjednik Poljske (1995–2005). U godinama 1985–1989 ministar-član Vijeća ministara, 1985–1990 član predsjedništva Vijeća za zaštitu mjesta borbe i mučeništva, 1988–1991 predsjednik Poljskog olimpijskog komiteta. Osnivač Socijaldemokratije Republike Poljske, član Sejma 1991–1995. u I i II mandatu.

Mladost i obrazovanje

[uredi | uredi izvor]

Sin Zdzisława Kwaśniewskog (1921–1990) i Aleksandre rođene Bałasz (1929–1995). Njegov otac bio je hirurg i fudbalski sudija. Majka je bila medicinska sestra, nakon udaje se brinula o porodici i nije radila profesionalno.[1]

U mladosti se bavio atletikom u prvoligaškom klubu BKS Iskra Białogard. 1973–1977 studirao je vanjsku trgovinu na Univerzitetu u Gdanjsku. Nije završio studije.[2]

Djelovanje u Narodnoj Republici Poljskoj

[uredi | uredi izvor]

Bio je glavni i odgovorni urednik studentskog nedeljnika „itd“ (1981–1984), zatim glavni urednik „Sztandar Młodych“ („Barjaka mladih“, 1984–1985). Suosnivač prvog poljskog časopisa posvećenog kompjuterizaciji „Bajtek“, koji je osnovan 1985.[3]

U mladosti je bio aktivista socijalističkih studentskih provladinih organizacija na nacionalnom nivou.[3]

Godine 1977. pridružio se Poljskoj ujedinjenoj radničkoj partiji. Bio je ministar-član Vijeća ministara za mlade 1985–1987, a potom i predsjednik Odbora za omladinu i fizičku kulturu (1987–1990). Od oktobra 1988. do avgusta 1989. bio je ministar bez portfelja i predsjednik Socijalno-političkog odbora Vijeća ministara. U godinama 1988–1991 bio je na čelu Poljskog olimpijskog komiteta.[3]

Od februara do aprila 1989. bio je učesnik Okruglog stola. U okviru toga bio je, zajedno sa Tadeuszom Mazowieckim i Romualdom Sosnowskim, kopredsjedavajući Tima za sindikalni pluralizam.[4] Na parlamentarnim izborima 1989. godine neuspješno se kandidirao za Senat.[5]

Politička aktivnost u Trećoj Poljskoj Republici do 1995

[uredi | uredi izvor]

U januaru 1990., zajedno sa Leszekom Millerom i Józefom Oleksyjem, postao je suosnivač Socijaldemokratije Republike Poljske (kasnije Alijansa Demokratske Ljevice, polj.:Sojusz Lewicy Demokratycznej, SLD), kojom je predsjedavao do 1995. godine. U godinama 1991.–1995. bio je narodni poslanik u Sejmu. Punio je funkciju predsjednika poslaničkog kluba SLD-a.[6][7]

Godine 1995. učestvovao je na predsjedničkim izborima kao kandidat SLD-a. Tokom predizborne kampanje, pitanje obrazovanja Aleksandra Kwaśniewskog izazvalo je kontroverzu, jer je u parlamentarnim anketama izjavio da je visoko obrazovan. U drugom krugu izbora održanom 19. novembra 1995. godine suočio se sa Lechom Wałęsom, koji je tražio reizbor. Pobijedio je sa 51,7% glasova . Vrhovni sud je rezolucijom od 9. decembra 1995. usvojenom sa odnosom glasova 12:5, odlučio da lažne informacije koje je Kwaśniewski dao o njegovom obrazovanju ne mogu uticati na ishod izbora, odbacivši prijavljene proteste i time priznavši izbore kao validne.[8]

Kandidovao se za reizbor na predsjedničkim izborima 2000. godine. Na glasanju 8. oktobra 2000. osvojio je 53,9% glasova, pobedivši u prvom krugu.[9]

Predsjednik Republike Poljske

[uredi | uredi izvor]

Dana 23. decembra 1995. godine, Aleksander Kwaśniewski je položio zakletvu kao predsjednik.

Kao predsjednik ugostio je, između ostalih, i predsjednike Sjedinjenih Država Billa Clintona (1997) i Georgea W. Busha (2001. i 2003.), papu Ivana Pavla II tokom njegovog hodočašća u Poljskoj (1997., 1999., 2002.), cara Japana Akihita (2002.), britansku kraljicu Elizabetu II (1996.). Krajem 2004. godine, tokom tzv. narandžaste revolucije u Ukrajini, postao je posrednik na inicijativu Łeonida Kuczme. Aktivno je učestvovao u razgovorima između Viktora Juščenka i Viktora Janukoviča.

26. februara 1999. ratificirao je pristupanje Poljske Sjevernoatlantskom savezu (NATO) tokom zajedničke ceremonije s predsjednikom Češke Republike Václavom Havelom.[10]

16. aprila 2003. godine predvodio je poljsku državnu delegaciju na samitu Evropske unije u Atini, tokom kojeg je potpisan sporazum o pristupanju EU. 23. jula iste godine ratifikovao je ugovor o pristupanju Republike Poljske. Poljska je pristupila EU 1. maja 2004. godine.

17. marta 2003. na zahtjev premijera Leszka Millera, donio je odluku o korištenju poljskog vojnog kontingenta u jačini do 200 vojnika kao dio snaga međunarodne koalicije da doprinese provođenju rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija br. 1441 od 8. novembra 2002. i povezane prethodne rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a od strane Iraka. Misija poljskog kontingenta završena je 2008. godine.

Aleksander Kwaśniewski je kokreirao projekat i učestvovao u kampanji za ustavni referendum 25. maja 1997. za usvajanje Ustava Republike Poljske, koji je potpisao 16. jula 1997. godine.

Aleksander Kwaśniewski je pomilovao 4.245 ljudi tokom dva mandata, a odbio je da pomiluje 2.112 ljudi.

Aktivnosti nakon predsjedavanja

[uredi | uredi izvor]

Nakon što je napustio funkciju, nastavio je svoju aktivnost kao dio fondacije Aleksandra Kwaśniewskog „Amicus Europae“ osnovane 2004.[11]

Od 2006. godine kao gostujući profesor predavao je, između ostalih, i na Univerzitetu Georgetown.[12]

Godine 2007. izabran je za predsjednika programskog vijeća koalicije lijevog centra Ljevica i Demokrate. Iste godine je objavljeno da će Aleksander Kwasniewski biti kandidat za premijera ako ova stranka pobijedi. On je 21. oktobra 2007. godine, nakon slabijeg od očekivanog izbornog rezultata Ljevice i Demokrata, objavio da se povlači iz politike.

Privatni život

[uredi | uredi izvor]
Vjenčanje Aleksandra i Jolante (1979.)

U novembru 1979. oženio se Jolantom Konty. Iz ovog braka dolazi njihova ćerka Aleksandra. 2005. godine, na kraju drugog predsjedničkog mandata, par se vjenčao u crkvenoj kapeli u palati.[13][14]

On se deklarira kao agnostik.[15] Istovremeno je podržao uključivanje pozivanja na kršćanstvo u preambulu ugovora o uspostavljanju Ustava za Evropu.[16]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Sadowski, Grzegorz; Pleśniak, Rafał; Dzierżanowski, Marcin; Kucharski, Dariusz; Rudnik, Andrzej (27. 3. 2005). "Wybierzmy przeszłość!". Wprost (jezik: poljski). Pristupljeno 16. 2. 2023.
  2. ^ Krasowski, Robert (2014). Czas gniewu : rozkwit i upadek imperium SLD. Warszawa. str. 22. ISBN 978-83-7700-148-6. OCLC 889651700.
  3. ^ a b c "kwasniewskialeksander.pl". kwasniewskialeksander.pl. Arhivirano s originala, 27. 10. 2015. Pristupljeno 16. 2. 2023.
  4. ^ Kto jest kim w Polsce : informator biograficzny. Lubomir Mackiewicz, Anna Żołna (3 izd.). Warszawa: Wydawnictwo Interpress. 1993. str. 375. ISBN 83-223-2644-0. OCLC 30018861.CS1 održavanje: others (link)
  5. ^ "Obwieszczenie Państwowej Komisji Wyborczej z dnia 8 czerwca 1989 r. o wynikach głosowania i wynikach wyborów do Senatu Polskiej Rzeczypospolitej Ludowej przeprowadzonych dnia 4 czerwca 1989 r." isap.sejm.gov.pl. Pristupljeno 16. 2. 2023.
  6. ^ "Poseł Aleksander Kwaśniewski". orka.sejm.gov.pl. Pristupljeno 16. 2. 2023.
  7. ^ "Poseł Aleksander Kwaśniewski". orka.sejm.gov.pl. Pristupljeno 16. 2. 2023.
  8. ^ "Trzy śledztwa w sprawie Kwaśniewskiego". wiadomosci.gazeta.pl (jezik: poljski). 3. 6. 2006. Arhivirano s originala, 12. 5. 2007. Pristupljeno 16. 2. 2023.
  9. ^ "Obwieszczenie Państwowej Komisji Wyborczej z dnia 9 października 2000 r. o wynikach głosowania i wyniku wyborów Prezydenta Rzeczypospolitej Polskiej, zarządzonych na dzień 8 października 2000 r." isap.sejm.gov.pl. Pristupljeno 16. 2. 2023.
  10. ^ "Ustawa z dnia 17 lutego 1999 r. o ratyfikacji Traktatu Północnoatlantyckiego, sporządzonego w Waszyngtonie dnia 4 kwietnia 1949 r." isap.sejm.gov.pl. Pristupljeno 16. 2. 2023.
  11. ^ "Fundacja Amicus Europae". kwasniewskialeksander.pl. Arhivirano s originala, 16. 2. 2023. Pristupljeno 16. 2. 2023.
  12. ^ "Aleksander Kwaśniewski zarabia 100 tys. dolarów". Bankier.pl (jezik: poljski). 13. 2. 2007. Pristupljeno 16. 2. 2023.
  13. ^ "Tajny ślub Kwaśniewskich". Nowości Dziennik Toruński (jezik: poljski). 8. 1. 2006. Pristupljeno 16. 2. 2023.
  14. ^ "Kwaśniewscy razem już od 30 lat! A ślub brali dwa razy". Fakt24.pl (jezik: poljski). 20. 12. 2009. Pristupljeno 16. 2. 2023.
  15. ^ "Kwaśniewski dla KP: politykierstwo to koszmar". KrytykaPolityczna.pl (jezik: poljski). 26. 2. 2008. Arhivirano s originala, 2. 3. 2008. Pristupljeno 16. 2. 2023.
  16. ^ Evans-Pritchard, Ambrose (4. 6. 2003). "Atheist premier attacks lack of Christianity in EU constitution". telegraph.co.uk (jezik: engleski). Pristupljeno 16. 2. 2023.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]