Ambrozijska Ilijada

Ahilej prinosi žrtvu bogu Zeusu, list broj XXXXVII

Ambrozijanska Ilijada ili Ilias Picta (Ambrozijanska biblioteka u Milanu, Cod. F. 205 Inf.), iluminirani je rukopis na vellumu (vrsti pergamenta) iz 5. vijeka, koji prikazuje cjelokupnu Homerovu Ilijadu, zajedno sa scenama bitaka i veličanstvenim scenama. Smatra se jedinstvenim, jer je jedini skup drevnih ilustracija koje prikazuju scene iz Ilijade. Ambrozijanska Ilijada sastoji se od 52 minijature, od kojih je svaka numerički označena. Smatra se da je nastala u Aleksandriji, s obzirom na spljoštene i uglate helenističke figure, koje se smatraju tipičnim za aleksandrijsku umjetnost iz vremena kasne antike[1], otprilike 500. godine nove ere. Ovaj iluminirani rukopis vjerovatno je uradilo više umjetnika. Autori (i) su prvo crtali golišave likove, a zatim su slikali odjeću, slično kao na grčkom vaznom slikarstvu.[2] U 11. vijeku minijature su izrezane iz originalnog rukopisa i zalijepljene u Sikulo-kalabrijski kodeks homerskih tekstova.

Primjer grčkog kaligrafskog uncijalnog teksta, list broj XXIX

Usporedba tekstova po stranici s drugim kasnoantičkim rukopisima (Vergilius Vaticanus, Bečka knjiga stvaranja)[3] dovela je do toga da neki pretpostavljaju da su ove minijature izvorno bile dio velikog rukopisa.[4] Ovaj rukopis za razliku od ostalih iluminiranih rukopisa nije imao pozlatu. Umjesto toga, autor(i) su odabrali žutu oker boju pigmenta kako bi predstavljali zlato na pojedinačnim slikama, tj. zlatne oklope (kirase) plemenitih likova i Zeusov oreol (listovi XXXIV).[5]

Kardinal Angelo Mai, bibliotekar Ambrozijanske biblioteke u Milanu u ranim 1800-ima, uvjerio se da je rukopis iz 3. vijeka, a samim tim i filološki izuzetno važan. Označio je minijature i primijenio jake hemikalije na rukopis pokušavajući poboljšati čitljivost teksta. Njegovim postupcima boje minijatura procurile su kroz stranice i ostavile ih u oštećenom stanju u kojem su danas.[4]

Hvatanje Dolona, ​​list broj XXXIV

Danas se Ambrozijanska Ilijada čuva u Ambrozijanskoj biblioteci u Milanu, Lombardija, Italija, po kojoj je rukopis ujedno i dobio ime. Kupljen je iz lične biblioteke genovskog kolekcionara Gian Vincenza Pinellija, a proslavljeni kardinal Federico Borromeo proslijedio ga je Ambrozijanskoj biblioteci 14. juna 1608. godine. Slike Ambrozijanskog rukopisa mogu se vidjeti na Warburg Institute Iconographic Database.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Coarelli, Filippo (1962). "The Painted Cups of Begram and the Ambrosian Iliad". East and West. 13 (4): 317–335. JSTOR 29754619.
  2. ^ Bury, Jane (1897). "Early Christian Miniatures". ProQuest.
  3. ^ Kleiner, Fred (2012). Gardner's Art Through the Ages. Cengage Learning. str. 85, 86, 248–250. ISBN 978-0495915423.
  4. ^ a b Bare, Ceil (2009). "Achilles and the Roman Aristocrat: The Ambrosian Iliad as a Social Statement". Florida State University.
  5. ^ Alexander, Shirley (1968). "Problems of Metal Usage In Some Late Antique and Early Christian Manuscripts". ProQuest.