Amor Mašović | |
---|---|
![]() Amor Mašović na dženazi u Sarajevu za žrtve Genocida u Srebrenici, 2015 . | |
Rođenje | |
Nacionalnost | Bošnjak |
Poznat(a) po | Potraga za nestalim licima |
Amor Mašović (29. novembar 1955)[1] je bosanskohercegovački političar i predsjednik Federalne komisije za nestale osobe.[2]
Tokom rata u Bosni i Hercegovini, bio je odgovoran za pregovore o razmjeni zarobljenika i bio je uključen u bezuspješne pregovore o razmjeni pukovnika Avde Palića, "nestalog" komandanta enklave Žepa.[3] Poslanik je u SDA u Zastupničkom domu Parlamenta BiH[4] i član Međunarodnog udruženja naučnika za genocid.[5]
Rođen je 29. novembra u Sarajevu, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje, kao i Pravni fakultet. Karijeru je počeo kao pripravnik, a kasnije i pravnik u firmi svog oca i amidže, gdje je radio do početka rata.
Kao predsjedavajući Komisije za nestale osobe odgovoran je za vođenje evidencije o osobama nestalim od rata u BiH, nastojanja da se uđe u trag takvim osobama, snimanje i identifikaciju tjelesnih ostataka, istraživanje masovnih i individualnih grobnica, saradnju sa lokalnim sudovima u provođenje ekshumacija, obdukcija, identifikacija i prikupljanje dokaza, pomoć u organizaciji sahrane, te saradnji sa specijalizovanim agencijama UN-a (UNHCR itd.), Specijalnim izaslanikom UN-a za ljudska prava na teritoriji bivše Jugoslavije, SFOR-om, Radnom grupom MKCK-a za traženje nestala lica, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu i drugim međunarodnim i domaćim organizacijama i institucijama.[6]
Pod njegovim rukovodstvom istražni timovi Komisije su do 30. decembra 2007. locirali preko 370 masovnih grobnica i preko 3.000 zajedničkih i pojedinačnih grobnica i ekshumaciju posmrtnih ostataka oko 18.000 nestalih žrtava rata.[5]
U oktobru 2010. učestvovao je u istrazi na jezeru Perućac, koje je opisao kao "najveću masovnu grobnicu u Evropi", procjenjujući da se u jezeru nalazi preko 2000 tijela, uglavnom žrtava masakra u Višegradu 1992. Bosanskohercegovačka organizacija je 19. jula 2010. godine započela potragu, dok joj se u augustu pridružila Srpska Komisija za nestala lica iz Srbije i Kosova. Leševi koje su otkrili potvrdili su tvrdnje da je stotine Bošnjaka, muškaraca, žena i djece ubijeno na raznim mostovima i bačeno u rijeku Drinu, gdje su otplutali u Hidroelektranu Bajina Bašta. Ova ubistva su se dogodila u toku oko mjesec dana. Istrage iz oktobra 2010. takođe su tragale za još etničkim Albancima sa Kosova nakon što su 2001. pronađeni leševi Albanaca u hladnjači u jezeru.[7]