Aneurizmalna cista kostiju

Aneurizmalna cista kostiju
(Aneurizmalna koštana cista)
Aneurizmalne ciste u kosti in situ
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10M85.5
ICD-9733.22
OMIM606179
eMedicineradio/26 article/1254784
MeSHD017824

Aneurizmalna cista kostiju, skraćeno ABC, osteolitska je koštana neoplazija, novotvorevina koju karakterizira nekoliko spužvastih krvavih ili serumom ispunjenih, uglavnom neendoteliziranih prostora različitih prečnika.[1]

Termin je pogrešan jer lezija nije ni aneurizma ni cista.[1]

Znakovi i simptomi

[uredi | uredi izvor]

Oboljeli može imati relativno malo bolova, koji se pojačaju u periodu od šest do 12 sedmica. Temperatura kože oko kosti može se povećati, može se dogoditi očito oticanje kostiju i kretanje u susjednim zglobovima.[2]

Lokacije

[uredi | uredi izvor]

Često zahvaćena mjesta jesu metafize kičmenih pršljenova, ravne kosti, femur i goljenica.[3] Približni postoci po lokacijama:

  • lobanja i donja vilica (4%)
  • kičma (16%)
  • ključna kost i rebra (5%)
  • gornji udovi (21%)
  • karlica i krstačna kost (12%)
  • bedrena kost (13%)
  • potkoljenica (24%)
  • stopalo (3%).

Uzroci

[uredi | uredi izvor]

Ova bolest smatra se reaktivnim procesom neizvjesnog uzroka od prvobitnog opisa Jaffea i Lichtensteina 1942. Predložene su mnoge hipoteze koje objašnjavaju uzrok i patogenezu ove ciste, a sve donedavno najčešće prihvaćena ideja jest da je posljedica povišenog venskog pritiska i rezultirajućeg širenja i puknuća lokalne vaskularne mreže. Međutim, studije Panoutsakopoulusa et al. i Oliveire et al. otkrile su klonsku neoplazijsku prirodu aneurizmalne ciste kostiju. Primarni je uzrok arteriovenska fistula unutar kosti.[4]

Lezija može nastati de novo ili može sekundarno u okviru već postojećeg tumora kostiju, jer abnormalna kost uzrokuje promjene u hemodinamici. Aneurizmalna cista kostiju može nastati iz već postojećeg hondroblastoma, hondromiksoidnog fibroma, osteoblastoma i tumora gigantskih ćelija ili fibrozne displazije. Ogromni ćelijski tumor najčešći je uzrok, a javlja se u 19% do 39% slučajeva. Rjeđe je rezultat nekih malignih tumora, kao što su osteosarkom, hondrosarkom i hemangioendoteliom.

Patologija

[uredi | uredi izvor]
Mikrografija aneurizmalne ciste kostiju (boja H&E)

Histološki su klasificirane u dvije varijante:

  • klasični (ili standardni) oblik (95%) ima pukotine ispunjene krvlju među koštanim trabekulama. Osteoidno tkivo u stromskom je matriksu.
  • čvrsti oblik (5%) pokazuje proliferaciju fibroblasta, proizvodnju osteoida i degenerirane kalcificirajuće fibromiksoidne elemente.

Prema riječima Buraczewskog i Dabskog, razvoj ovakve ciste događa se u tri faze:[1]

Faza Opis
Početna (I) Osteoliza bez neobičnih nalaza
Rast (II)
  • Brzo povećanje veličine koštane erozije
  • Proširenje zahvaćenosti kosti
  • Formiranje kapsule oko središnjeg dijela lezije
Stabilizacija (III) Potpuno razvijen radiološki obrazac

Također se mogu povezati sa translokacijom TRE17/USP6.[5]

Ove ciste mogu biti intrakoštane (zadržavajući se unutar koštane srži) ili ekstrakoštane (razvijaju se na površini kosti i protežu se u srž). Radiografija može otkriti izgled mjehurića kao od sapunice.

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Na rendgenogramu se uočava dobro definirana, ekspanzivna lezija. Širenje korteksa daje leziji izgled balona. Veće lezije mogu izgledati kao da su septirane (ispregrađivane).[6]

Diferencijalna dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Sljedeći uvjeti isključeni su prije nego što dijagnoza može biti potvrđena:

  • jednokomorna cista kostiju
  • tumor divovskih ćelija
  • telangijezijski osteosarkom
  • sekundarna aneurizmna cista kostiju

Liječenje

[uredi | uredi izvor]

Kod nekih pacijenata izvodi se kiretaža,[7] i dovoljna je za neaktivne lezije. Stopa recidiva s kiretažom znatna je u aktivnim lezijama i savjetuje se marginalna resekcija. Tečni dušik, fenol, metil-metakrilat smatraju se upotrebljivima za ubijanje ćelija na rubovima resecirane ciste.[4]

Prognoza

[uredi | uredi izvor]

Stopa recidiva čvrstog oblika tumora niža je nego kod klasičnog oblika.[4]

Epidemiologija

[uredi | uredi izvor]

Ovo stanje često je u uzrastu od 10 do 30 godina.[6] To je drugi najčešći tumor kičme i najčešći benigni tumor karlice u pedijatrijskoj populaciji.[4] Incidencija je nešto viša kod muškaraca nego kod žena (1,3: 1).

Dodatne slike

[uredi | uredi izvor]
  • Mikrografija pod velikim uvećanjem
    Mikrografija pod velikim uvećanjem
  • Intermedijarno uvećanje presjeka
    Intermedijarno uvećanje presjeka

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c Maroldi, Roberto (2005). Imaging in Treatment Planning for Sinonasal Diseases. Springer. str. 114. ISBN 9783540266310.
  2. ^ Zadik, Yehuda; Aktaş Alper; Drucker Scott; Nitzan W Dorrit (2012). "Aneurysmal bone cyst of mandibular condyle: A case report and review of the literature". J Craniomaxillofac Surg. 40 (8): e243–8. doi:10.1016/j.jcms.2011.10.026. PMID 22118925.
  3. ^ Rosai and Ackerman's surgical pathology, Volume 2, 9th ed. Mosby. 2004. str. 148. ISBN 9780323013420.
  4. ^ a b c d Pediatric Orthopedics in Practice. Springer. 2007. str. 151–155. ISBN 9783540699644.
  5. ^ Ye Y, Pringle LM, Lau AW, et al. (juni 2010). "TRE17/USP6 oncogene translocated in aneurysmal bone cyst induces matrix metalloproteinase production via activation of NF-kappaB". Oncogene. 29 (25): 3619–29. doi:10.1038/onc.2010.116. PMC 2892027. PMID 20418905.
  6. ^ a b Davies, Arthur (2002). Who Manual Of Diagnostic Imaging: Radiographic Anatomy And Interpretation Of The Muskuloskeletal System, Volume. World Health Organization. str. 168–186. ISBN 9241545550.
  7. ^ Mankin HJ, Hornicek FJ, Ortiz-Cruz E, Villafuerte J, Gebhardt MC (septembar 2005). "Aneurysmal bone cyst: a review of 150 patients". J. Clin. Oncol. 23 (27): 6756–62. doi:10.1200/JCO.2005.15.255. PMID 16170183. Arhivirano s originala, 15. 4. 2013.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Šablon:Osteohondropatija