Antitoksin

Bočica sa protivotrovom za difteriju iz 1895. godine

Antitoksin ili protivotrov je antitijelo sa sposobnošću neutralizacije posebnih otrova (toksina). Antitoksini se proizvode pomoću određenih materija uzetih od životinja, biljaka i bakterija. Iako su najefikasniji u neutralisanju toksina, mogu da ubiju bakterije i druge mikroorganizme. Antitoksini se stvaraju u organizmima, ali se mogu ubrizgati i u druge organizame, uključujući i ljude.

Ovaj postupak uključuje ubrizgavanje životinji dozvoljenu količinu određenog toksina. Nakon toga, tijelo životinje stvara antitoksin potreban za neutralizaciju toksina. Kasnije se ovako obrađena krv uzima po propisanom postupku. Zatim se tako dobijeni antitoksin pročišćava, skladišti i po potrebi, ubrizgava u ljudsko ili životinjsko tijelo, izazivajući pasivni imunitet. Da bi se spriječile serumske bolesti, najbolje je koristiti antitoksin proizveden iz iste vrste (npr. koristiti ljudski protivotrov za liječenje ljudi).

Prve antitoksine (protiv difterije i tetanusa) proizveli su Emil Adolf von Behring i njegove kolege, 1890. pa nadalje. Upotreba protivotrova za liječenje difterije je smatrana kao najvažniji napredak u 19. stoljeću u liječenju akutne zarazne bolesti (prema navodu naučnog časopisa Lancet).^[1][2]

Reference

1. urednici, ured. (1896). "Report of the Lancet special commission on the relative strengths of diphtheria antitoxic antiserums". The Lancet. 148 (3803): 182–95. doi:10.1016/s0140-6736(01)72399-9.
2. Claude E. Dolman (1973). "Landmarks and Pioneers in the Control of Diphtheria". Can. J. Publ. Health. 65 (4): 317–336. JSTOR 41985794.