Asarhadon

Stela pobjede (nalazi se u Berlinu).

Asarhadon (Akadski: Aššur-ahhe-iddina; Aramejski: ܐܵܫܘܿܪ ܐܵܗܐܹ ܐܝܼܕܝܼܢܵܐ; Hebrejski: אֵסַר חַדֹּן‎; Starogrčki: Ασαραδδων; Latinski: Asor Haddan) je bio kralj Asirije^[1] od 681. p. n. e. do 669. p. n. e. Najmlađi je sin Senaheriba i aramejske kraljice Zakitu, Senaheribove druge žene. Otac ga je odredio za nasljednika, iako je bio najmlađi, pa su ga starija braća nastojala diskreditovati. Proročanstvo je imenovalo Asarhadona kao osobu, koja će osloboditi protjerane, i ponovno izgraditi Babilon.

Dolazak na vlast

Senaherib je bio ubijen 681. p. n. e., Asarhadon se vratio u Ninivu i pobijedio je svoju braću tokom građanskog rata, koji je trajao šest sedmica. Njegova braća su napustila zemlju, a njihove sljedbenike i porodice je pobio. Iste godine počeo je sa ponovnom izgradnjom Babilona, uključujući Esagilu, koja se ponekad identificira kao Babilonska kula. Statue od babilonskog zlata je vratio u grad. Da ne bi izgledao pristrasan u korist Babilona izgradio je asirsko svetilište u Ašuru.

Vojni pohodi

Prvi vojni pohod je preduzeo protiv nomadskih plemena u južnoj Mezopotamiji, koja su napadala seljake. Poslije toga je pobijedio Kimerijance, koji su ranije ubili njegovog djeda Sargona II.^[2] Kimerijanci su se pojavili u Kilikiji i Tabalu, a Asarhadon ih je pobijedio 679. p. n. e. blizu Hubušne. Kimerijanci su se povuki na zapad, gdje će kasnije uz pomoć Skita i Urartua uništiti kraljevinu Frigiju 676. p. n. e.

Sidonski kralj Abdi Milkuti pobunio se protiv asirijskog kralja. Asarhadon je preduzeo zbog toga pohod u Fenikiji 677. p. n. e. Asarhadon je pobijedio sidonskog kralja i odrubio mu glavu. Uništio je grad Sidon, a stanovništvo je deportovao u Asiriju. Ponovno je izgradio grad pod nazivom Luka Asarhadona (Kar-Ashur-aha-iddina). Dio opljačkanog blaga iz Sidona je dao lojalnom kralju Tira, koji je bio asirijska marioneta. Dio sačuvanog teksta o sporazumu sa kraljem Tira spominje kraljeve Judeje, Edoma, Moaba, Gaze, Aškelona, Ekrona, Biblosa, Arvada, Samsi Murune, Amona, Ašoda, deset kraljeva sa obale mora i deset kraljeva sa sredine mora (obično se tako označavao Kipar). Sve njih spominje kao asirijske saveznike. Sa kraljem Tira se dogovorio da može koristiti tu luku.

Asarhadon je 676. p. n. e. zauzeo gradove Sisu i Kindu na planinama Taurus. Manejanci, Skiti i Guti sa Zagrosa su često bili spominjani u asirijskim proročanstvima, po čemu se zaključuje da su često činili nevolje. Manejanci su bili bivši vazali Asirije i živjeli su oko jezera Urmije, ali raširili su se u područje gde su predstavljali smetnju trgovini Asirije. Osim toga, odbijali su da plaćaju danak. Nakon pada Frigije, Asarhadonova kćerka se udala za skitskog princa da bi poboljšali odnose sa nomadskim Skitima. Asarhadon je poduzeo pohod i protiv Međana, ali datum nije pouzdan, iako se smatra da je bio oko 676. p. n. e. Sa brojnim tvrđavama osigurao je Zagros i potisnuo Međane do granica slane pustinje. Asarhadon je krenuo u vojni pohod protiv Egipta 674. p. n. e., a izgleda da nije bio uspješan. U međuvremenu suočavao se i sa ratom u Bazu, koja je bila nasuprot današnjem Bahreinu, vjerovatno Katar. Bila je to sama pustinja. Protiv kralja Urartua Ruse II je pokrenuo rat 673. p. n. e.

Nasljeđe

Prijestolonasljednik Sininidinapla je umro 672. p. n. e. Bio je najstariji sin određen da naslijedi tron Asirije. Drugi sin Šamaš Šumukin je trebao postati vladar Babilona. Zbog takvog razvoja događaja najmlađi sin Asurbanipal je postao prijestolonasljednik. Međutim, Asurbanipal nije bio popularan, ni na dvoru, ni među svećenicima. Asarhadon je sklopio sporazume sa vodećim Asircima, članovima kraljevske porodice i sa stranim vladarima da budu lojalni prijestolonasljedniku.

Osvajanje Egipta

Krenuo je 671. p. n. e. u rat protiv egipatskog faraona Taharke. Dio asirijske vojske je morao ostati da smiri jednu pobunu u Tiru, i možda Askalonu. Asirijska vojska je prešla Sinaj i pustinju i ušla u Egipat. Tokom ljeta su zauzeli Memfis, pa je faraon Taharke pobjegao u gornji Egipat. Asarhadon se nazivao kraljem Musira, Patrosa i Kuša, tj. smatrao se kraljem Egipta. Vratio se sa bogatim opljačkanim plijenom iz delte Nila. Čim je napustio Egipat, u Egiptu je izbila pobuna protiv Asirijaca.

Kraj

U Ninivi je morao da pogubi nekoliko plemića da bi smirio dvorske zavjere. Svoga generala Šanabušu je poslao da slomi pobunu u dolini Nila. Sam Asarhadon je 669. p. n. e. krenuo da se lično pobrine za Egipat, ali umro je naglo toga ljeta u Haranu. Naslijedio ga je Asurbanipal kao kralj Asirije, i Šamaš Šumukin kao kralj Babilona.

Reference

1. "Esarhaddon | king of Assyria". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 21. 5. 2016.
2. "Sargon II | king of Assyria". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 21. 5. 2016.

Prethodno Sennacherib	Kralj Asirije 681–669. p. n. e.	Poslije  Asurbanipal
	Kralj Babilona 681–669. p. n. e.	Poslije  Shamash-shum-ukin