Batalo

Batalo je srednjovjekovni bosanski velmoža sa područja župe Lašva. Batalo je imao titulu tepčije i prepoznatljiv je u literaturi pod nazivom tepčija Batalo.

Uzima se da je tepčija Batalo pripadao rodu Šantića, a da je rodonačelnik roda izvjesni Šanta. Bio je oženjen Resom iz plemićkog roda Hrvatinića, te je tako zagospodario kneževine Lašvom i Sanom. Iznad današnjeg sela Varošluk Batalo je podigao dobro utvrđeni grad Toričan. Smatra se da su ljudi sa prezimenom Šantić (Santic) nasljednici batala tepčije u .15. vijeku. Posjed tepčije Batala bio je u župi Lašva na travničkom području u dolini rijeke Lašve.

Prve sigurne podatke o Batalu nalazimo u ispravi kralja Stjepana Dabiše, nasljednika Tvrtka I Kotromanića, koju je kralj 17. jula 1392. godine izdao dubrovačkoj vladi. U ovome dokumentu Batalo se spominje u ulozi dvorskog tepčije i ulozi svjedoka u validnosti isprave. Bio je zajedno sa ostalim velmožama među glavnim savjetnicima bosanskih vladara iz kraja 14. vijeka.

Red gospodina Rastudija

Poznat je i po svojim vezama sa Crkvom bosanskom. Podatke o Batalu otkrivamo i iz Evanđelja tepčije Batala, koje je prema zapisu nastalo 1393. Danas se evanđelje čuva u Nacionalnoj biblioteci u Petrovgradu u Rusiji. U tom dokumentu dopisana su dva niza imena onih „koji su se narekli u red Crkve“ prije i poslije Rastudija. To je tzv. „Red gospodina Rastudija“ koji se shvata kao popis imena onih koji su upravljali Crkvom bosanskom prije i poslije Rastudija.[1]

Batalova grobnica

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Batalova grobnica

Batalo je sahranjen u mauzolejnoj grobnici sa očuvanim natpisom. Godine 1915. godine otkrio ju je kapetan Teplý na uzvišenju Crkvine, u Turbetu) kod Travnika. Natpis se čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Mauzolej je proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[2]

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Amir Kliko, Tepčija Batalo, gospodar župa Sane i Lašve, Divan 45, časopis Bošnjačke zajednice kulture "Preporod", Općinsko društvo Travnik, 2004.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Aleksandar Solovjev, Vjersko učenje bosanske crkve, Zagreb 1948, 33
  2. ^ "Batalov mauzolej". kons.gov.ba. Arhivirano s originala, 6. 5. 2021. Pristupljeno 13. 10. 2016.