Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Bečki njemački je istočni austro-bavarski dijalekt koji se uglavnom koristi u austrijskom glavnom gradu, Beču. Već u Donjoj Austriji, austrijskoj saveznoj pokrajini koja okruživa Beč, brojni izrazi iz ovog dijalekta se ne koriste, dok dalje prema zapadu ih se često uopće i ne razumije.
Bečki njemački treba razlikovati od austrijskog oblika književnog njemačkog i sličnih oblika austrijskog njemačkog.
Gramatika i fonologija bečkog njemačkog je većinom jednaka drugim austro-bavarskim dijalektima, ali ima nekoliko razlika, kao što su:
Bečki rječnik je proširen pozajmicama. Zadržao je brojne srednjegornjonjemačke i ponekad čak starogornjonjemačke korijene. Nadalje, integrirao je brojne izraze iz jezika drugih naroda, posebno iz drugih dijelova bivše Habsburške monarhije, kojima je Beč bio glavni grad krajem 19. i početkom 20. vijeka.
Bečki njemački, kao i drugi dijalekti koji su proizašli iz austro-bavarske varijante, nije standardiziran. Zbog toga, oznaka izgovora nije potpuna:
Primjeri:
Najpoznatiji pjesnici koji pišu na bečkom dijalektu su Wolfgang Teuschl, najviše poznat po svoem prijevodu Gospela na bečki (Da Jesus und seine Hawara, (bosanski: Isus i njegova ekipa)) i H.C. Artmann (med ana schwoazzn dintn, (bosanski: Crnom tintom). H.C. Artmann i Willi Resetarits (Dr. Kurt Ostbahn) su preveli tri stripa Asterixa na bečki.
U bližoj prošlosti, bečki se malo "osuo" u određenom stepenu, zbog rastućeg uticaja književnog njemačkog jezika (djelimično i zbog utjecaja dalekovidnice). Od ovog se razvila varijanta književnog njemačkog jezika s bečkim naglaskom, kojom obično govore mlađi, visokoobrazovaniji bečki stanovnici.