Bitka kod Gaugamele

Bitka kod Gaugamele
Ratovi Aleksandra Velikog
Datum	1. oktobar 331. p.n.e.
Lokacija	Vjerovatno kod Gaugamele, u blizini Mosula, današnji Irak
Ishod	Grčka pobjeda
Sukobljene strane
Korintski savez Ahemenidsko carstvo
Komandanti
Aleksandar Veliki Darije III
Žrtve
100 pješadinaca i 1.000 konjanika (prema Arrianu) 300 pješadinaca (prema Curtius Rufus) 500 pješadinaca (prema Diodorusu Siculusu) 40.000 (prema Curtiusu Rufusu) 47.000 (prema Welmanu) 90.000 (prema Diodorusu Siculusu) 300.000+ zarobljeni (prema Arrianu)[1]

Bitka kod Gaugamele je bila jedna od velikih bitaka antičkog doba i najvažnija bitka Aleksandra Velikog u njegovom pohodu ka osvajanju Perzijskog carstva. Bitka se odigrala 1. oktobra 331. p.n.e. vjerovatno kod Gaugamele, u blizini Mosula, u današnjem Iraku.

Lokacija

Darije III je izabrao otvorenu ravnicu kao mjesto odigravanja bitke, gdje je mogao bolje rasporediti svoju veliku vojsku, ne želeći da se sa protivnikom uhvati u koštac na uskom bojnom polju kao što je bilo u slučaju bitke kod Isa dvije godine ranije, u kojoj nije u potpunosti mogao aktivirati svoju veliku vojsku i gdje je doživio poraz.

Darije je imao poravnate svoje vojnike prije same bitke te je za svojih 200 ratnih kola izabrao najbolje uslove. Međutim, to na kraju i nije bilo najvažnije. Najčešće je prihvaćano mišljenje o lokaciji bitke područje istočno od Mosula, u današnjem sjevernom Iraku. Ovo mjesto odigravanja bitke predložio je Sir Aurel Stein 1938. godine.

Bitka

Početne odredbe

Početni položaji i otvarajući potezi suprostavljenih vojski

Bitka je počela kada su Perzijancima već bili prisutni na bojnom polju. Darije je regrutirao najprobranije konjanike iz svojih istočnih satrapija i iz savezničkih skitskih plemena i rasporedio bojna kola, dok je prije toga po njegovoj naredbi teren očišćen od grmlje i vegetacije kako bi se povećala efikasnost bojnih kola. U svojim redovima je također imao i 15 indijskih slonova podržanih od strane indijskih kola.^[2]

Darije se nalazio u sredini okružen svojom najboljom pješadijom, što je bila tradicija među perzijskim vladarima. Sa desne strane su bili: konjica, grčki plaćenici i perzijska konjanička garda. U desni centar su postavljeni: perzijska garda, indijska konjica i mardijski strijelci.

Na oba boka nalazila se konjica.

Makedonci su bili podijeljeni u dvije grupe, desnom stranom je komandovao direktno Aleksandar, a lijevom Parmenion. Uz Aleksandra je bila njegova elitna konjica, Paionianci i grčka lahka konjica. Plaćenička konjica je bila podijeljena u dvije grupe, veterani su bili na strani dok je ostatak ove konjice bio ispred Agriansa i grčkih strijelaca, koji su bili stacionirani pored falangi. Parmenion je bio stacioniran na lijevoj strani sa Tesalijancima, grčkim plaćenicima, i Tračkom konjicom.

Na desnom centru su bili kritski plaćenici. Iza njih su bili Tesalijska konjica pod komandom Filipa i Ahajski plaćenici. Do njihove desne strane je bio drugi dio savezničke grčke konjice.

Reference

1. Arrian (1893). Chinnock, E. J., ed. Anabasis Alexandri.
2. Hanson, Victor Davies (2007). Carnage and Culture: Landmark Battles in the Rise to Western Power. Anchor Books. ISBN 978-0-307-42518-8.