Bogić Bogićević | |
---|---|
5. član Predsjedništva SFR Jugoslavije ispred SR Bosne i Hercegovine | |
Vrijeme na dužnosti 15. maj 1989 – 27. april 1992. | |
Prethodnik | Raif Dizdarević |
Nasljednik | Pozicija ukinuta |
Poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine | |
Vrijeme na dužnosti 2000–2002. | |
2. predsjednik Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine | |
Vrijeme na dužnosti 1997–2001. | |
Prethodnik | Stjepan Kljuić |
Nasljednik | Zdravko Rađenović |
Lični podaci | |
Rođenje | Ugljevik, SR Bosna i Hercegovina, FNR Jugoslavija | 15. maj 1953
Etnicitet | Srbin[1] |
Politička stranka | SDP BiH (1992–trenutno) SK BiH (do 1992) |
Bogić Bogićević (Ugljevik, 15. maj 1953) bosanskohercegovački je političar i član Predsjedništva SFRJ od 16. maja 1989. do septembra 1991. godine. Za člana Predsjedništva SFRJ izabran je referendumom građana Bosne i Hercegovine, 25. juna 1989. godine, između pet kandidata, te tako postao prvi, demokratski izabran član Predsjedništva SFRJ iz SR BiH. Pored toga obavljao je funkciju Predsjednika Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka.[2]
Sudionik je historijske sjednice Predsjedništva SFRJ, održane 12. marta 1991. godine kada je ovaj organ odlučivao o uvođenju vanrednog stanja u SFRJ. Formalno, vojni vrh predlaže podizanje borbene gotovosti, ali je stvarni cilj bio uvesti vojnu upravu u Sloveniju i Hrvatsku te srušiti republička rukovodstva u Makedoniji i Bosni i Hercegovini.[3][4]
Na iznenađenje pro-miloševićevskih članova Predsjedništva, iako i sam Srbin, Bogićevićev glas protiv, spriječio je vojnu intervenciju JNA. Iz tog perioda datira njegova izjava:
Ja jesam Srbin, ali ne po profesiji...
Zbog svog čvrstog projugoslovenskog stava i zastupanja svih građana Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (SR BiH) bit će označen od Srpske demokratske stranke (SDS) da ne odražava mišljenje srpskog naroda.[1] Kasnije je prestao da prima plaću kao član predsjedništva, šta će u intervjuu za Radio Slobodna Evropa ocijeniti kao kaznu jer je glasao protiv, te je zahvaljujući prijateljima opstao dok nije počeo da radi za SDP.[3]
Zajedno sa makedonskim članom Predsjedništva Vasilom Turpukovskim, bio je posrednik u pregovorima između slovenske vlade i Vrhovne komande JNA o puštanju regruta i deblokadi kasarni tokom desetodnevnog rata koji se vodio između slovenske Teritorijalne odbrane i JNA.[4]
Ratni period 1992–1995. proveo je u Sarajevu. Bio je poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, potpredsjednik Socijaldemokratske partije BiH, te predsjednik Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine.
Bogić je 2003. osnovao konsultantsko preduzeće Fides, koje se bavi istraživanjem tržišta.[5] Danas živi i radi u Sarajevu.
Anketa novina Dani, koja je obavljena 1998. s ciljem da se ispita stanovništvo Sarajeva, Banja Luke i Zapadnog Mostara, došla je do rezultata da je Bogićević među najpopularnijim političarima u Zapadnom Mostaru i Sarajevu.[6]
Spasojević: Još u vreme vladavine Staneta Dolanca Jugoslovenskim obaveštajnim službama, mislim na vojne i civilne, Savezni savet za zaštitu ustavnog poretka privlačio je posebnu pažnju građana. Njegovo ime izgovarali smo šapatom. To je mesto gde se stiču najpoverljivije informacije u zemlji. Vi ste, po funkciji, bili član tog famoznog saveta? Vasiljević: Da, bio sam član Saveta u vreme kada je predsednik bio Bogić Bogićević. Sada je to Jugoslav Kostić.
|title=
na mjestu 28 (pomoć)