Bonsai
Bonsai (盆栽) u doslovnom prevodu znači stabalce u posudi. Porijeklom je iz Kine odakle je prenesen u Japan gdje je dalje razvijen i gdje je dobio današnju formu. Za njegovo oblikovanje i uzgoj je potrebno mnogo više od same hortikulturne vještine. Stavlja se veći naglasak na umjetničkim sklonostima samog uzgajivača. Osnovni princip je uzgojiti minijaturno stabalce koje ima sve karakteristike te biljne vrste u "normalnoj" veličini u prirodi.
Historija
[uredi | uredi izvor]Ljudi uzgajaju biljke u posudama hiljadama godina (začine, ljekovito bilje, bilje za ukras), zbog ljepote cvijeta ili listova. Uzgajanje biljaka u posudama je poznato kroz historiju još od vremena starog Egipta [1]. Faraon Ramzes III je finansirao masline, palme i drugo cvijeće u posudama za za stotine hramova. U Indiji se u to vrijeme takva vrsta biljaka koristila u medicinske i prehrambene svrhe.
U Kini je, u doba Han dinastije (oko 200. godine p. n. e.) stvoren novi koncept - kreiranje minijaturnih prirodnih pejzaža u posudama, zvanih 'penjing'. Jedna od mnogih legendi govori kako je debeli car smatrao putovanje zamornim, pa je naredio da se minijaturna kopija njegovog carstva sagradi u dvorištu palate, kako bi sa prozora spavaće sobe, mogao vidjeti cijeli svoj posjed. Želeći da sačuva njegovu jedinstvenost car je naredio da se kao izdajnik pogubi svako ko pokuša da napravi nešto slično. Bila ta priča istinita ili ne, jedno je sigurno: posjedovanje minijaturnih pejzaža bilo je statusni simbol.
Najstariji pisani dokument o bonsaiju pronađen je u grobnici princa Žang Huai-a, koji je umro 706. godine za vrijeme Tang dinastije. Dvije zidne slike u grobnici prikazuju sluge kako nose minijaturni pejzaž sa kamenjem i biljkama u posudi lotosovog oblika. Penjing je bio veoma cijenjen tokom Song dinastije (960 - 1279. godine), kada se razvijao prema sofisticiranijem umjetničkom obliku. Tada počinje i uzgajanje pojedinačnog stabla u bonsai posudi. Ti prvi primjerci imali su debla izrezbarena tako da liče na zmajeve i druge životinje. Zvali su se 'pun-sai'.
Kroz XI i XII vijek Kina je izvršila znatan kulturni uticaj na okolne zemlje, posebno na Japan, preko umjetnosti i filozofije. Za prenošenje bonsaija u Japan i širenje među japanskom aristokratijom i samurajima, najzaslužniji su Zen redovnici. Za njih je bonsai bio religiozni objekt "zelene stepenice koje vode na Nebo", odnosno spona između ljudi i Boga. U centru uzgajanja bonsaija je uspostavljanje ravnoteže između čovjeka i prirode. Uzgajivač se posvećuje bonsaiju, njeguje u sebi kreativnost, pa svake godine ispočetka proživljava kroz njih ritam smjene godišnjih doba. Sam uzgoj zahtijeva mnogo njege i pažnje, ali kao nagradu donosi mirnoću uma, osjećaj osvježenja i unutrašnju smirenost.
Tek u Muromachi eri u XIV vijeku bonsai se popularizuje i zajedno sa origamijem, ikebanom, suisekima i čajnom ceremonijom (Čado), postaje dio Japanske kulture. U XVIII vijeku bonsai je dostigao svoj vrhunac i postaje veoma cijenjen. Pojedine tehnike su se ritualizovale, a smještaj grana i debla određen je strogim pravilima.
Iz Japana bonsai se proširio na zapad krajem XIX vijeka. Izložbe bonsaija održane su u Parizu 1878, 1889. i 1900. godine, dok je prva velika izložba održana u Londonu 1909. godine. Bonsai danas nije samo privilegija više klase, već se pretvorio u poznatu i priznatu hortikulturnu umjetnost širom svijeta.
Načini uzgoja
[uredi | uredi izvor]Bonsai se može uzgojiti na više načina:
- iz sjemena
- iz margote ili zakorjenice
- preoblikovanjem lončarice iz rasadnika
- vađenjem pogodnog primjerka iz prirode
Svaki od ovih načina ima prednosti i mane, a sam uzgajivač će odabrati onaj koji mu najviše odgovara.
Uzgajanje iz sjemenke je svakako najdugotrajniji način. Prvi rezultati se vide tek nakon 10-ak godina. Važno je naglasiti da nije svako maleno stabalce u plitkoj posudi bonsai. Malena i mlada stabalca nisu bonsai, bonsai su patuljasata starija stabalca. Margotiranje je metoda ožiljavanja dijela grane, koje se onda odvaja od stabla i dalje se uzgaja kao zasebna biljka.
U rasadniku možete kupiti pogodnu biljku i orezivanjem je preoblikovati i nastaviti uzgajati kao bonsai. Idealno za početnike.
Vađenje iz prirode je tehnika koja se ne preporučuje početnicima. U prirodi treba pronaći pogodan primjerak (najbolje već zakržljali primjerak usljed teških životnih uslova) i pažljivo ga izvaditi.
Dvorišni i kućni bonsai
[uredi | uredi izvor]Unutrašnji (kućni) bonsai su one vrste bonsaija koje su kultivisane za uzgoj u zatvorenim prostorima. Tradicionalno bonsai se uzgaja u posudama, međutim te posude se drže gotovo uvijek vani [2]. Ukoliko ih držimo u vještačkim uslovima u kući drveće ne napreduje ili čak umire. Ipak određeni broj tropskih i suptropskih vrsta može biti uzgojen u formi bonsaija i te biljke se mogu držati u zatvorenom.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Bonsai atelje Nešić (srb)
- Privatni dnevnik bonsai biljaka (srb)
- Bonsai udruga "ZEN" (hrv)
- Hrvatski bonsai klub (hrv)
- Mario yamadori selektor (hrv)
- Anima bonsai (hrv)
- Slovenski bonsaj klub (slo)
- Bonsai majstor Wolfgang Putz (Austrija)
- Bonsai majstor Walter Pall (Njemačka)
- Bonsai majstor Antoni Payeras (Španija)
- Shonin bonsai Europe (Danska)
- Bonsai majstor Cheng Cheng-Kung (Taiwan) Arhivirano 6. 5. 2009. na Wayback Machine
Note i reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Koreshoff, Deborah R. (1984; pg. 1). Bonsai: Its Art, Science, History and Philosophy. Timber Press, Inc.. ISBN 0-88192-389-3.
- ^ Indoor bonsai, online article from the Montreal Botanical Garden
