Bradikardija

Bradikardija
Drugi naziviBradiritmija, brahikardija
SpecijalnostKardiologija
Uobičajeno pojavljivanjeBilo koja dob
Frekvencija15% (muškarci), 7% (žene)

Bradikardija (također sinusna bradikardija) je usporeno otkucavanje srca u mirovanju obično ispod 60 otkucaja srca u minuti (BPM) kao što je određeno elektrokardiogramom.[1] Smatra se normalnim otkucajima srca tokom spavanja, kod mladih zdravih ili starijih odraslih osoba i kod sportista.[1]

Kod nekih ljudi, bradikardija ispod 60 otkucaja u minuti može biti povezana sa umorom, slabošću, vrtoglavicom, znojenjem i nesvjesticama.[1] Termin "relativna bradikardija" koristi se za označavanje otkucaji srca sporijeg od tipskog srčanog ritma pojedinca u mirovanju. Sportisti mogu imati sindrom atletskog srca, što uključuje bradikardiju kao dio kardiovaskularne adaptacije na trening i učešće.[2]

Riječ "bradikardija" potiče od grčkog βραδύς – bradys = sporo + καρδία – kardia = srce.[3]

Klasifikacija

[uredi | uredi izvor]
Ilustracija koja upoređuje EKG-e zdrave osobe (gore) i osobe sa bradikardijom (dolje): Tačke na srcu na kojima se nalaze EKG signali prikazani su i izmjereni.

Sinus

[uredi | uredi izvor]

Atrijske bradikardije se dijele na tri tipa. Prva, respiratorna sinusna aritmija, obično se nalazi kod mladih i zdravih odraslih osoba. Broj otkucaja srca se povećava tokom udisaja, a smanjuje se tokom izdisaja. Smatra se da je ovo uzrokovano promjenama vagusnog tona tokom disanja.[4]

Sinusna bradikardija je sinusni ritam manji od 60 BPM.[1] To je uobičajeno stanje koje se nalazi i kod zdravih osoba i kod onih koji se smatraju dobro kondicioniranim sportistima.[1] Studije su pokazale da 50–85% kondicioniranih sportista ima benignu sinusnu bradikardiju, u poređenju sa 23% opće proučavane populacije.[5] Srčani mišić sportista ima veći udarni volumen, pa mu je potrebno manje kontrakcija da bi cirkulirao isti volumen krvi.[4]

Treći, sindrom bolesnog sinusa, pokriva stanja koja uključuju tešku sinusnu bradikardiju, sinoatrijski blok, zastoj sinusa i sindrom bradikardije-tahikardije (atrijska fibrilacija, treperenje pretkomore i paroksizamska supraventrikulska tahikardija).[4]

Atrioventrikulski spoj

[uredi | uredi izvor]

AV-spojni ritam, ili atrioventrikulska nodusna bradikardija, obično je uzrokovana odsustvom električnog impulsa iz sinusnog čvora. Ovo se obično pojavljuje na elektrokardiogramu (EKG) sa normalnim QRS kompleks ompraćenim invertiranim P talasom prije, tokom ili nakon QRS kompleksa .[4]

Otkucaji AV spojnice su odloženi otkucaji srca koji potiču od ektopijskog fokusa negdje u AV spoju. Javlja se kada stopa depolarizacija SA čvora padne ispod stope AV čvora.[4] Ova disritmija se takođe može javiti kada električni impulsi iz SA čvora ne stignu do AV čvora zbog SA ili AV bloka.[6] Ovo je zaštitni mehanizam za srce, radi kompenzacije za SA čvor koji više ne upravlja aktivnošću pejsmejkera i jedno je u nizu rezervnih lokacija koje mogu preuzeti funkciju pejsmejkera kada SA čvor to ne uspe. Ovo bi predstavljalo duži PR interval. Kompleks evakuacije AV spojnice je normalan odgovor koji može biti rezultat pretjeranog tonusa vagusa na SA čvoru. Patološki uzroci uključuju sinusnu bradikardiju, zastoj sinusa, izlazni blok sinusa ili AV blok.[4]

Ventrikulska

[uredi | uredi izvor]

Idioventrikulski ritam, također poznat kao atrioventrikulska bradikardija ili ventrikulski ritam bijega, je broj otkucaja srca manji od 50 otkucaja u minuti. Ovo je sigurnosni mehanizam kada dođe do nedostatka električnog impulsa ili stimulusa iz pretkomore.[4] Impulsi koji potiču unutar ili ispod Hisovog snopa u AV-u čvor će proizvesti široki QRS kompleks sa otkucajima srca između 20 i 40 otkucaja u minuti. Oni iznad Hisova snopa, također poznati kao spojni, obično će se kretati između 40 i 60 BPM sa uskim QRS kompleksom.[7][8] U srčanom bloku trećeg stepena, oko 61% se dešava u sistemu grane Purkinjeovog snopa, 21% u AV čvoru i 15% u Hisovom snopu.[8] AV blok se može isključiti EKG-om koji ukazuje na "odnos 1:1 između P talasa i QRS kompleksa."[7] Komorske bradikardije javljaju se sa sinusnom bradikardijom, zastojem sinusa i AV blokom. Liječenje se često sastoji od primjene atropina i kardijalnog pejsinga.[4]

Dojenačka

[uredi | uredi izvor]

Za bebe, bradikardija se definiše kao broj otkucaja srca manji od 100 BPM (normalno je oko 120–160 BPM). Prijevremeno rođene bebe imaju veću vjerovatnoću od donošenih beba da imaju napade apneje i bradikardije; njihov uzrok nije jasno shvaćen. Čarolije mogu biti povezane sa centrima unutar mozga koji reguliraju disanje koje možda nije u potpunosti razvijeno. Nježno dodirivanje bebe ili lagano ljuljanje inkubatora skoro uvijek će dovesti do toga da beba ponovo počne da diše, što povećava broj otkucaja srca. Lijekovi (teofilin ili kofein) mogu se koristiti za liječenje ovih odstupanja kod beba ako je potrebno. Neonatusna jedinica intenzivne njege (NICU) standardna praksa je elektronski nadzor srca i pluća iz ovog razloga.

Uzroci

[uredi | uredi izvor]

Bradikardijska aritmija može imati mnogo uzroka, srčanih i nesrčanih.

Nekardijalni uzroci su obično sekundarni i mogu uključivati rekreativnu upotrebu droga ili zloupotrebu droga, metaboličke ili endokrine probleme, posebno hipotireozu, neravnotežu elektrolita, neurološke faktore , autonomne reflekse, situacione faktore, kao što su produženo mirovanje u krevetu i autoimunost.[9]

Srčani uzroci uključuju akutnu ili hroničnu ishemijsku bolest srca, vaskularnu bolest srca, bolest zalistaka ili degenerativnu primarnu električnu bolest. U konačnici, uzroci djeluju kroz tri mehanizma: depresivan automatizam srca, blokada provodljivosti ili izbjegavanje pejsmejkera i ritmova.[10]

Općenito, dvija tipa problema rezultiraju bradikardijama: poremećaji SA čvora i poremećaji AV čvora.[11]

Kod disfunkcije SA čvora (ponekad se naziva sindrom bolesnog sinusa), može doći do poremećaja automatizma ili poremećenog provođenja impulsa iz SA čvora u okolno pretkomorsko tkivo („izlazni blok“). Sinoatrijski blokovi drugog stepena mogu se otkriti samo upotrebom EKG-a od 12 odvoda.[12] Teško je i ponekad nemoguće pripisati mehanizam bilo kojoj bradikardiji, ali osnovni mehanizam nije klinički relevantan za liječenje, što je isto u oba slučaja sindroma bolesnog sinusa: trajni pejsmejker.[10]

Poremećaji AV provođenja (AV blok; primarni AV blok, sekundarni AV blok tipa I, sekundarni AV blok tipa II, tercijarni AV blok) može nastati zbog poremećene provodljivosti u AV čvoru ili bilo gdje ispod njega, kao naprimjer u Hisovom snopu. Klinički značaj koji se odnosi na AV blokove je veći nego kod SA blokova.[12]

Beta blokatorski lijekovi također mogu usporiti otkucaje srca i smanjiti snagu kontrakcije srca. Beta-blokatori mogu usporiti otkucaje srca na opasan nivo ako se prepisuju s lijekovima tipa blokatora kalcijskih kanala.[13] Bradikardija je također dio sisarskog refleksa ronjenja[14]

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza bradikardije kod odraslih zasniva se na pulsu manjem od 60 otkucaja u minuti,[1] iako neke studije koriste otkucaje srca manje od 50 otkucaja u minuti.[15] Ovo se obično utvrđuje bilo palpacijom ili EKG-om.[1] Ako se pojave simptomi, određivanje elektrolita može biti od pomoći u određivanju osnovnog uzroka.[13]

Upravljanje

[uredi | uredi izvor]

Liječenje bradikardije ovisi o tome da li je osoba stabilna ili nestabilna.[1][15]

Stabilna

[uredi | uredi izvor]

Hitno liječenje nije potrebno ako je osoba asimptomska ili minimalno simptomska.[15]

Nestabilna

[uredi | uredi izvor]

Ako je osoba nestabilna, početni preporučeni tretman je intravenski atropin.[15] Ne treba koristiti doze manje od 0,5 mg, jer to može dodatno smanjiti stopu.[15] Ako ovo nije efikasno, treba koristiti intravensku infuziju inotropa (dopamin, epinefrin) ili transkutani pejsing.[15] Transvenski pejsing može biti potreban ako uzrok bradikardije nije brzo reverzibilan.[15]

Kod djece se preporučuje davanje kisika, podržavanje njihovog disanja i kompresije grudnog koša.[16][17]

Epidemiologija

[uredi | uredi izvor]

U kliničkoj praksi, stariji ljudi stariji od 65 godina i mladi sportisti oba spola mogu imati sinusnu bradikardiju.[1] Centri za kontrolu i prevenciju bolesti izvještavaju 2011. da je 15,2% odraslih muškaraca i 6,9% % odraslih žena imalo klinički definisanu bradikardiju (brzina pulsa u mirovanju ispod 60 otkucaja u minuti).[18]

Rekordi

[uredi | uredi izvor]
  • Daniel Green drži svjetski rekord za najsporiji otkucaj srca kod zdravog čovjeka, sa pulsom izmjerenim 2014. od 26 otkucaja u minuti.[19]
  • Martin Brady drži Guinnessov svjetski rekord za najsporiji otkucaj srca sa potvrđenim pulsom u trajanju od 27 BPM u minuti.[20]
  • Profesionalni biciklista Miguel Indurain je tokom svoje karijere imao puls u mirovanju od 28 BPM.[21]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c d e f g h i Hafeez, Yamama; Grossman, Shamai A. (9. 8. 2021). "Sinus bradycardia". StatPearls, NCBI Bookshelf, US National Institutes of Health. PMID 29630253. Pristupljeno 16. 1. 2022.
  2. ^ Baggish, Aaron L.; Wood, Malissa J. (14. 6. 2011). "Athlete's heart and cardiovascular care of the athlete: scientific and clinical update". Circulation. 123 (23): 2723–2735. doi:10.1161/CIRCULATIONAHA.110.981571. ISSN 1524-4539. PMID 21670241.
  3. ^ Prutchi, David (2005). Design and Development of Medical Electronic Instrumentation. John Wiley & Sons. str. 371. ISBN 9780471681830.
  4. ^ a b c d e f g h Allan B. Wolfson, ured. (2005). Harwood-Nuss' Clinical Practice of Emergency Medicine (4th izd.). str. 260. ISBN 978-0-7817-5125-4.
  5. ^ Ward, Bryan G.; Rippe, J.M. (1992). "11". Athletic Heart Syndrome. Clinics in Sports Medicine. 11. Clinical Sports Medicine. str. 259–272. doi:10.1016/S0278-5919(20)30529-9. PMID 1591784.
  6. ^ "AV Junctional Rhythm Disturbances (for Professionals)". American Heart Association. 4. 12. 2008. Pristupljeno 15. 12. 2009.
  7. ^ a b "Arrhythmias and Conduction Disorders". The merck Manuals: Online Medical Library. Merck Sharp and Dohme Corp. januar 2008. Arhivirano s originala, 7. 12. 2009. Pristupljeno 16. 12. 2009.
  8. ^ a b Adams MG, Pelter MM (septembar 2003). "Ventricular escape rhythms". American Journal of Critical Care. 12 (5): 477–8. doi:10.4037/ajcc2003.12.5.477. PMID 14503433.
  9. ^ Ye, Fan; Hatahet, Mohamad; Youniss, Mohamed A.; Toklu, Hale Z.; Mazza, Joseph J.; Yale, Steven (juni 2018). "The Clinical Significance of Relative Bradycardia". WMJ. 117 (2): 73–78. ISSN 1098-1861. PMID 30048576.
  10. ^ a b "What is Bradycardia?". WebMD. Pristupljeno 5. 7. 2021.
  11. ^ "Bradyarrhythmias". The Lecturio Medical Concept Library. Pristupljeno 5. 7. 2021.
  12. ^ a b Ufberg, JW; Clark, JS (februar 2006). "Bradydysrhythmias and atrioventricular conduction blocks". Emerg. Med. Clin. North Am. 24 (1): 1–9, v. doi:10.1016/j.emc.2005.08.006. PMID 16308110.
  13. ^ a b "What is Bradycardia?". WebMD. Pristupljeno 5. 7. 2021.
  14. ^ Michael Panneton, W. (2013). "The Mammalian Diving Response: An Enigmatic Reflex to Preserve Life?". Physiology. 28 (5): 284–297. doi:10.1152/physiol.00020.2013. ISSN 1548-9213. PMC 3768097. PMID 23997188.
  15. ^ a b c d e f g Neumar RW, Otto CW, Link MS, et al. (novembar 2010). "Part 8: adult advanced cardiovascular life support: 2010 American Heart Association Guidelines for Cardiopulmonary Resuscitation and Emergency Cardiovascular Care". Circulation. 122 (18 Suppl 3): S729–67. doi:10.1161/CIRCULATIONAHA.110.970988. PMID 20956224.
  16. ^ de Caen, AR; Berg, MD; Chameides, L; Gooden, CK; Hickey, RW; Scott, HF; Sutton, RM; Tijssen, JA; Topjian, A; van der Jagt, ÉW; Schexnayder, SM; Samson, RA (3. 11. 2015). "Part 12: Pediatric Advanced Life Support: 2015 American Heart Association Guidelines Update for Cardiopulmonary Resuscitation and Emergency Cardiovascular Care". Circulation. 132 (18 Suppl 2): S526–42. doi:10.1161/cir.0000000000000266. PMC 6191296. PMID 26473000.
  17. ^ Atkins, DL; Berger, S; Duff, JP; Gonzales, JC; Hunt, EA; Joyner, BL; Meaney, PA; Niles, DE; Samson, RA; Schexnayder, SM (3. 11. 2015). "Part 11: Pediatric Basic Life Support and Cardiopulmonary Resuscitation Quality: 2015 American Heart Association Guidelines Update for Cardiopulmonary Resuscitation and Emergency Cardiovascular Care". Circulation. 132 (18 Suppl 2): S519–25. doi:10.1161/cir.0000000000000265. PMID 26472999.
  18. ^ Yechiam Ostchega; et al. (24. 8. 2011). "Resting Pulse Rate Reference Data for Children, Adolescents, and Adults: United States, 1999–2008" (PDF). National Health Statistics Reports. Centers for Disease Control. Pristupljeno 15. 12. 2018.
  19. ^ "Slowest heart rate: Daniel Green breaks Guinness World Records record". World Record Academy. 29. 11. 2014. Arhivirano s originala, 20. 12. 2017. Pristupljeno 5. 8. 2015.
  20. ^ "Lowest heart rate". Guinness World Records. Pristupljeno 5. 8. 2015.
  21. ^ Lovgren, Stefan (20. 8. 2004). "Olympic Gold Begins With Good Genes, Experts Say". National Geographic News. Pristupljeno 8. 9. 2014.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Šablon:Srčane bolesti Šablon:Simptomi i znaci kardiovaskularnog sistema