Branko Lustig | |
---|---|
Rođenje | |
Smrt | 14. novembar 2019 | (87 godina)
Zanimanje | filmski producent |
Godine aktivnosti | 1955–2019. |
Branko Lustig (10. juni 1932 – 14. novembar 2019) bio je jugoslavenski i hrvatski filmski producent, glumac, najpoznatiji po osvajanju nagrada Akademije za najbolji film za Schindlerovu listu i Gladijatora. Jedina je osoba rođena u Hrvatskoj koja je osvojila dvije nagrade američke Akademije.[1]
Lustig je rođen u Osijeku, u Kraljevini Jugoslaviji u hrvatskoj jevrejskoj porodici. Njegov otac Mirko bio je konobar u osječkom kafiću Central, a njegova majka Vilma bila je domaćica. Lustigovi djedovi i bake, za razliku od njegovih roditelja, bili su religiozni i on je s njima redovno posjećivao lokalnu sinagogu.[2][3]
Lustig je započeo svoju filmsku karijeru 1955. godine kao pomoćnik režisera u Jadran filmu, jugoslavenskoj državnoj kompaniji za filmsku produkciju u Zagrebu.[4] 1956. radio je kao voditelj produkcije u drami Branka Bauera Ne okreći se sine, dobitnik je tri nagrade Zlatna Arena na filmskom festivalu u Puli 1956. godine. Lustig je bio 1971. menadžer lokacije za Guslač na krovu.[5] Osamdesetih godina prošlog stoljeća Lustig je radio na miniseriji Ratni vjetrovi (1983.) i njezinu nastavku Rat i sjećanje (1988). U SAD se preselio 1988. godine.
Lustig je svog prvog Oscara dobio 1993. za produkciju Schindlerove liste, filma po romanu Thomasa Keneallyja, koji je zasnovan na istinitoj priči o njemačkom industrijalcu Oskaru Schindleru koji je spasio oko 1.100 Jevreja tokom Drugog svjetskog rata. Dobio je svog drugog Oscara za epski film Gladijator o borbi za vlast u Rimskom carstvu 2001. godine. Ostali glavni holivudski filmovi na kojima je Lustig radio kao producent ili izvršni producent uključuju Mirotvorac (1997), Hannibal (2001) i Pad crnog jastreba (2001). 2008. godine Lustig je pomogao osnovati nezavisnu produkcijsku kompaniju Six Point Films kako bi proizvela "smislene, misaono provocirajuće filmove".[5]
Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |