Chieftain (tenk)

Chieftain (FV4201)
Svojstva
Posada4
Dužina10.87 m
Širina3.66 m
Visina2.89 m
Težina55 tona
Oklop i naoružanje
Oklopmaks. 195 mm
Osnovno naoružanje120 mm L11A5 top
Sekundarno naoružanje2x mitraljez 7.62 mm L7
Pokretljivost
PogonLeyland L60 dizelski motor
720 KS (537 kW)
Brzina na cesti48 km/h
Snaga/težina11.1 ks/tona
Domet500 km

FV4201 Chieftain je bio glavni borbeni tenk Ujedinjenog Kraljevstva tokom hladnog rata. Nasljednik je tenka Centurion i prvi je pravi britanski glavni borbeni tenk koji je od početka projektovan za tu namjenu (Centurion je prvobitno bio zamišljen kao srednji tenk). Razvoj je počeo 1956., a vodila ga je kompanija Leyland Motors. Napravljena su tri prototipa, a tokom 1961.-62. još šest i provedena su testiranja. Sljedeće godine tenk je ušao u proizvodnju i primljen je u službu britanske vojske gdje je ostao sve do 1996. godine. Ukupno je proizvedeno oko 1350 primjeraka u 12 različitih konfiguracija (verzija). Nasljednik Chieftaina je Challenger 1.[1]

Razvoj

[uredi | uredi izvor]

Chieftain predstavlja rezultat uspješnog rada na lozi brzih tenkova s kraja drugog svjetskog rata. Njegov prethodnik glavni borbeni tenk Centurion je bio jedan od najuspješnijih tenkova poslije rata.[2][3][4][5][6][7] Međutim uvođenje sovjetskog JS-3/JS-4 i glavnog borbenog tenka T-54/T-55 dovelo je do uvođenja teškog tenka Conqueror koji je bio naoružan topom kalibra 120 mm. Projekat koji kombinira vatrenu moć topa 120 mm s Conquerora i mobilnošću Centuriona smatran je dobrom kombinacijom.

Leyland koji je bio uključen u projekat Centurion tenka, sagradio je prototipove novog tenkovskog koncepta 1956. godine. Nekoliko tih aspekata koncepcije su okušani u proizvodnji FV4202 "40 ton Cenuturion" tenka. Zapravo FV4202 je bio vidljivo modifikovanom šasijom Centuriona i prototipom onoga što će kasnije biti kupola Chieftaina ali naoružan topom 20 pdr (84 mm).

Ovaj projekat je doveo do specifikacije Ratnog ureda za novi tenk. Specifikacijia glavnog štaba bazirana je na iskustvu iz tenkova Centurion iz korejskog rata, ako i na tenku Conqeueor. Očekivano je bilo da će novi tenk moći biti angažovan protiv neprijatelja na velikim udaljenostima, sa odbrambenih položaja i kao dokaz protiv srednje artiljerije. U tu svrhu, top je trebao imati veći stepen depresije za 8 osam stepeni u poređenju sa neprijateljskim tenkovima i bolji oklop a čeonom dijelu tenka. Također očekivanja su bila da će brzina paljbe biti 10 projektila u minuti u prvoj minuti i i 6 u minuti za slijedeće 4.

Prvih nekoliko prototipova je bilo predviđeno za ispitivanje trupa 1959. godine u kojima su utvrđene brojne izmjene. Poboljšanja u pitanju vibracije i hlađenja motora dovela su do izmjene zadnjeg dijela trupa, što je povećalo konstrukcijsku težinu tenka na 50 tona i sukladno tome ovjes (projektovan za masu od 45 tona) je pojačan. Gusjenice su morale biti postavljene tako kako ne bi oštećivale cestu i površinski klirens bio povećan. Koncept je prihvaćen početkom 1960tih godina.

Velika Britanija i Izrael su surađivali u posljednjim fazama [8] s ciljem kupnje i domaće proizvodnje tenka od strane Izraela. 2 Dva prototipa su dostavljena Izraelu u sklopu četverogodišnjeg testiranja.[9] Međutim kasnije je odlučeno da se neće tenk prodati Izraelu (tokom perioda kasnih 1960tih UK je imalo bolje odnose sa arapskim zemljama kao što je Jordan nego sa Izraelom), što je Izraelce potaknulo na razvoj projekta vlastitog tenka.

Opis

[uredi | uredi izvor]
Chieftain izložen u tenkovskom muzeju Bovington, UK

Naoružanje

[uredi | uredi izvor]

Naoruđanje Chieftaina sastoji se iz 120 mm topa koji nosi oznaku L11, zatim dva mitraljeza u kalibru 7.62 mm od kojih jedan služi kao naoružanje komadira tenka. Također tenk je naoružan jednim teškim mitraljezom kalibra 12.7 mm.

Glavni top je opremljen skrivačem plamena koji štiti prostor posade od gasova koji nastaju paljbom projektila, zatim toplotnom izolacijom koja treba štiti top od naglog hlađenja usljed udara vjetrova i kiše. Top je kako vertikalno , tako i horizontalno stabiliziran. Radijus djelovanja topa horizontalno iznosi 360 stepeni i od -10 do +20 stepeni vertiklano. Okretanje kupole u krugu od 360 stepeni iznosi oko 13 sekundi. Podešavanje sistema naoružanja i okretanje kupole se vrši pomoću elektromotora, ali i u slučaju potrebe ručno. Novije verzije topa raspolažu također sa kolimatorom u cijevi.

Top ispaljuje različite tipove minucije, što znači da se zrno i punjenje odvojeno pune. Testiranja tokom faze ispitivanja su pokazala da ovaj princip rada ne utiče značajno na brzinu paljbe. Nedostatak je bio mogućnost eksplozije prilikom pogodka u spremnik municije. Kako bi se ova opasnost umanjila, eksplozivna punjenja su spremana u dio trupa ispod kupole tenka, gdje postoji manja mogućnost od neprijateljskog pogodka.

Oklop

[uredi | uredi izvor]

Chieftain u slučaju jednog velikog oružanog sukoga u srednjoj Europi gdje u borbi protiv znatno nadbrojnijih oklopnih snaga je imao veliku šansu opstanka jer je imao poprilično bolji oklop od svojih protivnika na što obraćena velika pažnja tokom njegovog projektovanja. Trup tenka je izrađen od valjanih čeličnih dijelova koji su međusobno spojeni gdje prednja debljina oklopa iznosi 388 mm. Kupola je izrađena od lijevanog čelika čija je debljina iznosila 390 mm.

Pokretljivot

[uredi | uredi izvor]

Tenk je bio pogonjen dvotaktnim 6-cilindarskim Leyland L60 motorom. Snaga prvih modela motora iznosila je 585 KS, dok su kasniji modeli bili jači i imali su snagu od 750 KS. Motor je principjelno namijenjen za više različitih fosilnih goriva, glavna namijena je bio dizel. Motor se zajedno sa mijenjačkom kutijom i hladnjakom nalazio u stražnjem dijelu trupa tenka. Transmisija je imala kapacitet od 6 brzina i dvije brzine unatrag.[10]

Za ovjes je izabran Horstmannov ovjes jer je zauzimao anje mjesta. Ovjes se sastojao sa po tri postolja na svakoj strani trupa, od kojih je svako imalo na sebi po dva kotača. Na prvim kotačima su bili pričvršćeni hidraulički amortizeri. Gusjenice su se sastojale od 96 karika na koje su bili pričvršeni izmjenjivi gumeni jastučići.

Kako bi se omogućilo napajanje električnom energijom, pa čak i kada je motor bio ugašen, bio je ugrađen 3-cilindarski motor snage 23 KS.

Optika i senzori

[uredi | uredi izvor]

Komandir tenka raspolagao je sa devet vizira koji su bili ugrađeni u kupolu tenka koja je imala rotaciju 360 stepeni. Imao je i optičku vezu sa glavnim nišanom cijevi, zatim optiku sa noćnom vizijom. Nišandžija je bio opremljen glavnom dnevnom optikom koja je imala mogućnost uvećanja do osam puta i mogućnost noćnog nišana. U slučaju nužde imao je na raspologanju i malu optiku na prednjem dijelu kupole. Vozač je raspolagao sa širokim vizirom koji je noću mogao biti izmjenjen sa IC vizirom.

Na krovu kupole nalazio se IC detektor raspona 360 stepeni koji je komandiru tenka davao informaciju o IC zračenju tenka. Na lijevoj strani kupole se nalazio dodatn reflekor snage 2 kW koji je služio za dodatno osvijetljavanje cilja. Reflektor je bio opremljen sa IC filterom.[11][12]

324 Chieftaina koja su kasnije proizvedena bila su opremljena sa termovizijom.[13]

Taktičko-tehničke karakteristike

[uredi | uredi izvor]
Motor tenka Leyland L60
Pogled sprijeda na top tenka.
  • Posada: 4 člana
  • Borbena masa: 55 tona
  • Ukupna dušina: 10.8 m sa cijevi tenka
  • Dužina trupa: 7.5 m
  • Visina: 2.9 m
  • Visina: 3.5 m
  • Pogon: 6-cilindrični dizelski motor Leyland L60 snage 695 KS (518 kW)
  • Radijus kretanja: 500 km
  • Maksimalna cestovna brzina: 48 km/h
  • Terenska brzina kretanja: 30 km/h
  • Oklop: prednja strana kupole 195 mm, valjani homogeni čelik (60 stepeni)
Naoružanje
  • 120 mm L11A5 užljebljeni top
    • Brzina paljbe: 10 granata u prvoj munuti, dalje 6 granata
    • Elevacija cijevi topa: -10 do +20 stepeni
    • Laserski daljinometar
  • Suspregnuti L8A1 7.62 mm mitraljez
  • L37A1 7.62 mm mitraljez montiran na kupoli tenka

Mark 1 i Mark 2 modeli su opremljeni Browning .50 (12.7 mm) su bili opremljeni nišanskim mitraljezom prije uvođenja laserskog daljinometra.

Oprema
  • Dvostruki Clansman VRC 353 VHF radio uređaj (od 1979. godine)
  • 1 C42 1 B47 Larkspur VHF radio (do 1979. godine)
  • 2 X 6-cijevni bacač dimne zavjese montiran na kupoli tenka

Upotreba

[uredi | uredi izvor]
Chieftain tenkovi tokom vojne parade u Zapadnom Berlinu 18. juna 1989.

Chieftainom su bile opremljene jedinice britanske armije Rajne tokom Hladnog rata kako bi branile Zapadu Njemačku u slučaju napada zemalja Varšavskog pakta.

Poput svojih europskih konkurenata Chieftain je imao veliko inostrano tržište na bliskom istoku, za razliku od Centuriona nije uveden u operativnu upotrebu drugih članica NATO-a i Commonwealtha.

Chieftain se pokazao dobrim za borbu i mogao se unaprijediti, kako po pitanju modernizacije tako po pitanju lokalnih zahtjeva. Često se modernizovao do početka 1990-ih. kada ga je zamijenio noviji Challenger 1. Zadnja verzija Chieftaina kojeg je koristila britanska vojska do 1995. godina bila je opremljena oklopom "Stillbrew" nazvanog po pukovnicima Stillu i Johnu Breweru, poboljšanim SUP-om i termovizijom. Zadnja jedinica britanske vojske koja je koristila ovaj tenk bila je Prva kraljevska tenkovska regimenta koja se nalazila u mjestu Tidworth.

Bivši iranski Chieftain izložen u tenkovskom muzeju Kubinka u Rusiji.

Prvi modelje uveden u operativnu upotrebu 1967. godine. Chieftain je bio isporučen u još 6 zemalja uključujući Iran, Jordan i Oman. Britanska vlada je 1969. otkazala ugovor o prodaji tenka Izraelu i njihovoj lokalnoj proizvodnji istog[14] , unatoč izraeskom tehničkom i taktičkom doprinosu razvoju tenka, posebice kada je u pitanju upotreba u pustinjsim uslovima i taktikama pozicioniranja trupa. Dva primjerka su dostavljena izaelskom oklopnom korpusu koji ih je opsežno istraživao. Takvo iskustvo dovelo je do ideje i proizvodnje izraelskog tenka Merkava čiji je program vodio general Izrael Tal koji je usko sarađivao sa britancima na anglo-izraelskom projektu Chieftain. Najveći inostrani kupac tenka bio je Iran, koji je na preporuku generala Tala kupio 707 primjeraka Mk-3P i Mk-5P (slovo P ozčava riječ Perzija) kao i 187 FV4030-1, 41 inžinjersko vozilo i 14 lansirnih mostova prije iranske revolucije 1979. godine.[15][16][17] Daljnje planirane isporuke verzija FV4030-2 i FV4030-3 su obustavljen.

Svoju najveću borbenu upotrebu Chieftain imao je na Bliskom Istoku. Iran je intenzivno koristio ovaj tenk tokom iransko-iračkog rata (1980-1988.) uključujući najveću tenkovsku bitku u blizini mjesta Dezful s mješovitim rezultatima jer je Chieftain Mk3/5 imao hronične probleme s motorom i omjerom snage i maase, što je Chieftaina predstavljalo nepouzdanim i sporim po kamenitom terenu, bio je sklon zastojima i tromošću tokom borbe tako da je bio lahka meta za neprijateljsku tenkovsku vatru.[18] Od 875 tenkova koliko ih je imao Iran na početku rata, na kraju rata ih je ostalo samo 200.[19]

Chieftain se i danas u operativnoj upotrebi iranske vojske kao modernizovana verzija pod nazivom "Mobarez".

Kuvajt i bitka za mostove

[uredi | uredi izvor]

Kuvajt je imao u posjedu 143 Chieftaina uoči iračke invazije Kuvajta 1990. godine. 37 kuvajtskih Chieftaina se našlo u borbi protiv iračkih snaga tokom bitke za mostove prije kuvajtskog povlačenja u Saudijsku Arabiju. Nijedan tenk nije bio izgubljen u ovoj bitci, a 35. oklopna brigada je bila dio zajedničkih snaga na istoku tokom zalivskog rata 1991., nakon čega se vratila u Kuvajt.

Osim 35. oklopne brigade, ostatak kuvajtskih snaga opremljenih ovim tenkom su izgubile svoje Chieftaine od strane Iraka. Nakon završetka rata zastarjele Chiefaine zamijenio je jugoslovenski M-84 tenk.[20][21]

Verzije

[uredi | uredi izvor]
FV4202 "40-ton Centurion"
Testna verzija kojeg je izradila kompanija Leyland Motors koristeći komponente sa tenka Centurion. Jedan izgrađen 1956. Sluđžbena specifikacija za FV4201 izdana u augustu 1958. godine.
FV4201 P1 - FV4201 P7
Prototipovi. Sedam proizvedeno, motor L60 Mk 1 485 KS ili L60 Mk 4 485 KS, početna vozila su imala unutrašnje prigušivače auspuha, kraći trup, kotači manjeg prečnika.
Chieftain Mk.1
40 vozila za obuku iz perioda 1965-1966 sa motorom L60 Mk 4 od 585 KS, ojačanim mjenjačem TN12, ispušni prigušivači premješteni u vanjsku oklopnu kutiju na stražnjem dijelu trupa, kotači većeg prečnika, dvodijelni poklopac otvora komandira, postavljeni gumeni jastučići za zaštitu ceste.
Chieftain Mk.1/2
Nadogradnja Chieftain Mk.1 na Chieftain Mk.2 standard, pogonjen motorom L60 MK4A2 od 650 KS. Korišten samo u svrhe obuke.
Chieftain Mk.1/3
Nadogradnja Chieftain Mk.1, pogonjen motorom L60 MK 5A od 650 KS. Korišten samo u svrhe obuke.
Chieftain Mk.1/4
Nadogradnja Chieftain Mk.1, pogonjen motorom L60 MK 6A od 650 KS, poboljšan nišanski top. Korišten samo u svrhe obuke.
Chieftain Mk.2
Prvi model sa motorom L60 Mk 4A2 od 650 KS, L11A2 ili L11A3 topom, ABH sistem zaštite postavljen na stražnji dio kupole, revidirano skladištenje granata u kupoli, jednodijelni poklopac otvora komadira.
Chieftain Mk.3
Poboljšani L60 Mk 6A motor od 650 KS sa dvostepenim čistačem zraka, poboljšanim pomočnim generatorom, novom komnadno kupolom i većom brzinom od pretodnih modela.
Chieftain Mk 3/2
Motor L60 Mk 7A od 720 KS, 1971.
Chieftain Mk 3/3
Motor L60 Mk 7A od 720 KS, poboljšan domet topa, laserski daljinometar, 1971.
Chieftain Mk 3/G
Indukcija motora. Prototip.
Chieftain Mk.3/3P
Mk 3 verzija namijenjena za izvoz u Iran, 1973.
Chieftain Mk 3/S
Chieftain Mk 3/G verzija kontrolom paljbe od strane komandira vozila.
Chieftain Mk.4
Chieftain Mk.3 sa povećanim rezervoarom goriva. Samo 2 primjerka proizvedena.
Chieftain Mk.5
Verzija sa motorom L60 Mark 8A od 750 KS, ABH zaštitom, 1975.
Chieftain Mk.5/5P
Chieftain Mk.5 verzija namijenjena Iranu, kasnije nadograđeni motor L60 Mk 10A od 750 KS, 1977.
Chieftain Mk.5/2K
Chieftain Mk.5 za Kuvajt, 1975.
Chieftain Mk.6
Chieftain Mk.2 verzija nadograđena na Chieftain Mk.5 standard, 1975.
Chieftain Mk.7
Chieftain Mk.3 i Chieftain Mk 3/S nadograđeni na Chieftain Mk.5 standard, 1975.
Chieftain Mk.7C
Chieftain Mk.3 nadograđen na Chieftain Mk.5 standard za Oman.
Chieftain Mk.8
Chieftain Mk.3/3 nadograđen na Chieftain Mk.5 standard, 1975.

1977. motori svih verzija tenka su nadograđeni na motor L60 Mark 9A od 750 KS, nakon čega je uslijedila daljnja modernizacija na motore od 840 KS L60 Mark 11A ili L60 Mark 12A 1978. godine.

Chieftain Mk.9
Chieftain Mk.6 nadogradnja.
AVRE verzija
Chieftain Mk.10
Chieftain Mk.7 nadogradnja sa poboljšanim sistemom zaštite.
Chieftain Mk.11
Chieftain Mk.8 modernizacija.
Chieftain Mk.12
Chieftain Mk.5 modernizacija.
Chieftain Mk.12/13
Otkazani projekti modernizacije zbog uvođenja novog tenka u upotrebu Challenger 1.
Chieftain 800
Chieftain sa Chobham oklopom i novom pogonskom jedinicom.
Chieftain 900
Chieftain sa Chobham oklopom, novom pogonskom jedinicom i novim SUP-om.
ARRV
Khalid verzija
FV4204 ARV/ARRV
Inžinjersko oklopno vozilo.
FV4205 AVLB Mk5
Lansirni most.
Chieftain AVRE (CHAVRE)
Inžinjerska verzija.
Chieftain Marksman
Samohodni protivavionski top kalibra 35 mm.
Chieftain Mineclearer
Čištač mina.
Chieftain Sabre
Kupola sa dvocijevnim 30 mm PAT.
Khalid
Poznat i pod nazivom "4030 Phase 2 Jordan", Chieftain sa pogonskom jedinicom tenka Challenger 1, korištena od strane Jordana, a prvobitno namijenjena Iranu kojem nije isporučena zbog revolucije 1979. godine.
Mobarez
Iranska modernizacija tenka.

Korisinici

[uredi | uredi izvor]
Mapa Chieftain korisnika: crveno bivši, a plavo trenutni.

Trenutni korisnici

[uredi | uredi izvor]
  • Iran:707 Mk-3P i Mk-5P, 187 FV4030-1,[22][23] 41 ARV (inžinerski tenk) i 14 AVLB (lansirni mostovi) dostavljeni prije revolucije 1979. godine. Daljnje isporuke verzija FV4030-2 i FV4030-3 su otkazane. 100 tenkova u upotrebi od 2005. godine. (100 u 1990., 250 u 1995., 140 u 2000.).[24]
  • Jordan: 274 Khalid tenka dostavljeni između 1981. i 1985. godine i 90 Mk3/5 dostavljenih od Iraka (zarobljeni iranski tenkovi)[25]. 350 u upotrebi.
  • Oman: 27 dostavljenih u periodu 1981-85.[26]

Bivši korisnici

[uredi | uredi izvor]
  • Holandija: Jedan Chieftain je testiran u isto vrijeme sa Leopard tenkom od 15. januara do 22. marta 1968. godine od strane holandske vojske. Na kraju testiranja Holanđani su se odlučili za Leopard zbog loše konstrukcijske kvalitete Chieftaina, posebice zbog motora kojem je procurilo ulje u tolikoj mjeri da je njegov prostor postao crn.[27]
  • Irak: 50-75 tenkova zarobljenih od strane Irana , uslužbi iračke vojske 1990. Nadograđeni na standard Khalid sa klimatizacijom prostora posade tenka, pojačanim oklopom i noćnim vizirom.[28]
  • Izrael: 2 dostavljena u sklopu anglo-izraelskog projekta. Bili u službi izraelskog oklopnog korpusa u svrhu testiranja 1965-69.
  • Kuvajt: 175 1976. godine, 143 1989., 20 1995. 17 2000. godine u rezervi.[29]
  • UK: Bio u službi od 1965.do 1995. godine.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ George Forty, "The illustrated guide to tanks of the world" , str. 172-173.; ISBN 1-84477-744-8
  2. ^ Robert Jackson, "101 Great Tanks", Rosen Publishing Group, 2010
  3. ^ Anthony Tucker-Jones, "Armoured Warfare in the Korean War", Casemate Publishers, 2013, p. 61.
  4. ^ Simon Dunstan, "Centurion Universal Tank 1943-2003"[mrtav link], Osprey Publishing, 2003, p. 3.
  5. ^ J. H. Joiner, "One More River To Cross", Pen and Sword, 1990
  6. ^ Chris Bishop, "The encyclopedia of modern military weapons", Barnes & Noble Books, 1999, p. 30.
  7. ^ Carter Malkasian, "The Korean War 1950-1953", Taylor & Francis, 2001, p. 52.
  8. ^ "Israel and Depleted Uranium". Salem-News.Com. 13. 5. 2010. Pristupljeno 26. 11. 2013.
  9. ^ "The Knight That Gave Birth To The Chariot". Armored Corps Magazine. Pristupljeno 26. 11. 2013.
  10. ^ George Forty: Modern Combat Vehicles: 1 – Chieftain. S. 43 f.
  11. ^ Christopher Foss: Jane’s Armour & Artillery 2009–2010. S. 156.
  12. ^ George Forty: Modern Combat Vehicles: 1 – Chieftain. S. 40.
  13. ^ www.FAS.org
  14. ^ "Middle East | Files reveal British-Israel tank secrets". BBC News. 2. 1. 2003. Pristupljeno 26. 11. 2013.
  15. ^ "Trade Register", SIPRI, arhivirano s originala, 14. 4. 2010, pristupljeno 17. 12. 2019, (Search UK to Iran, 1950–2008)
  16. ^ Cordesman, Anthony H. (1. 4. 2018). "Iran's Developing Military Capabilities". CSIS. Pristupljeno 1. 4. 2018 – preko Google Books.
  17. ^ Dunstan, Simon (20. 9. 2012). "Chieftain Main Battle Tank 1965–2003". Bloomsbury Publishing. Pristupljeno 1. 4. 2018 – preko Google Books.
  18. ^ "Chieftain Main Battle Tank 1965–2003". Osprey Publishing.[mrtav link][potrebna stranica]
  19. ^ The Global Arms Trade: A Handbook Andrew T. H. Tan Routledge. 2014. P.126
  20. ^ "The Battle of the Bridges" (PDF), Armor, U.S. Army Armor Center, str. 26–32, September–October 1995, arhivirano s originala (PDF), 3. 11. 2013, pristupljeno 7. juli 2014
  21. ^ Kuwait – Army Equipment
  22. ^ Cordesman, Anthony H. (1. 4. 2018). "Iran's Developing Military Capabilities". CSIS. Pristupljeno 1. 4. 2018 – preko Google Books.
  23. ^ Dunstan, Simon (20. 9. 2012). "Chieftain Main Battle Tank 1965–2003". Bloomsbury Publishing. Pristupljeno 1. 4. 2018 – preko Google Books.
  24. ^ John Pike (21. 3. 2013). "Iranian Ground Forces Equipment". Globalsecurity.org. Pristupljeno 26. 11. 2013.
  25. ^ Trade Register, SIPRI, arhivirano s originala, 14. 4. 2010, pristupljeno 17. 12. 2019, (Search UK to Jordan, 1950–2008)
  26. ^ Trade Register, SIPRI, arhivirano s originala, 14. 4. 2010, pristupljeno 17. 12. 2019, (Search UK to Oman, 1950–2008)
  27. ^ Smit, Willem (2008). De Leopard 1: Gepantserde vuist van de Koninklijke Landmacht [The Leopard 1: Armoured fist of the Royal Netherlands Army] (jezik: nizozemski). The Hague: Netherlands Institute of Military History. str. 25–31.
  28. ^ Stephen Hughes, The Iraqi Threat and Saddam Hussein's Weapons of Mass Destruction, page 304
  29. ^ John Pike (22. 4. 2013). "Kuwait – Army Equipment". Globalsecurity.org. Pristupljeno 26. 11. 2013.


Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Chieftain (tenk)