Cistron

Cistron je alternativni termin za gen.^[1] Riječ cistron koristi se za naglašavanje da geni pokazuju specifično ponašanje u cis-trans testu; različiti položaji (ili lokusi) unutar genoma su cistronski.

Historija

Riječi cistron i gen nastale su prije nego što je napredujuće stanje biologije jasno stavilo do znanja da su koncepti na koje se odnose praktično ekvivalentni. Ista povijesna praksa imenovanja odgovorna je za mnoge sinonime u naukama o životu.

Termin cistron skovao je Seymour Benzer u članku pod naslovom Osnovne jedinice nasljeđivanja.^[2] Cistron je definiran operativnim testom primjenjivim na većinu organizama koji se ponekad naziva i cis-trans testom, ali češće kao komplementarni test.

Definicija

Na primjer, pretpostavimo da je mutacija na položaju hromosoma ${\displaystyle X}$ odgovorna za promjenu recesivne osobine u diploidnom organizmu (gdje hromosomi dolaze u parovima). Smatra seda je mutacija recesivna jer će organizam pokazati divlji tip fenotipa (obična osobina) osim ako oba hromosoma u paru imaju mutaciju (homozigotna mutacija). Slično tome, pretpostavimo da je mutacija na drugom položaju,${\displaystyle Y}$, odgovorna za istu recesivnu osobinu. Za pozicije ${\displaystyle X}$ i ${\displaystyle Y}$ kaže se da su unutar istog cistrona, kada organizam koji ima mutaciju na ${\displaystyle X}$ na jednom hromosomu i ima mutaciju na položaju ${\displaystyle Y}$ na parnjačkom hromosomu pokazuje recesivno svojstvo, iako organizam nije homozigotan ni za jednu mutaciju. Kada se umjesto toga eksprimira obilježje divljeg tipa, položaji pripadaju različitim cistronima/genima. Ili jednostavno rečeno, mutacije na istim cistronima neće se nadopuniti; za razliku od mutacija na različitim cistronima mogu se nadopuniti (vidi Benzerove eksperimente s T4 bakteriofagima T4 rII sistem).

Naprimjer, operon je dio DNK koji se transkribira za stvaranje susjednog segmenta RNK, ali sadrži više od jednog cistrona/gena. Za operon se smatra da je policistronski, dok se za obične gene kaže da su monocistronski.

Reference

1. Lewin B (2000). Genes VII. New York: Oxford University Press and Cell Press. str. 955. ISBN 0-19-879276-X.
2. Benzer S (1957). "The elementary units of heredity". u McElroy WD, Glass B (ured.). The Chemical Basis of Heredity. Baltimore, Maryland: Johns Hopkins Press. str. 70–93. also reprinted in Benzer S (1965). "The elementary units of heredity". u Taylor JH (ured.). Selected papers on Molecular Genetics. New York: Academic Press. str. 451–477.