Kompozicija Concert à quatre ( Koncert za četvoro ) je posljednje djelo francuskog kompozitora Oliviera Messiaena . Koncert je napisan za četiri solo instrumenta (klavir/piano, violončelo/čelo, flautu, obou) i orkestar.
Olivier Messiaen je prvobitno razmišljao o tome da napiše koncert za obou solo za Heinza Holligera, a onda kompoziciju za obou, violončelo/čelo, klavir/piano, harfu i orkestar na temu Grace .[1] Prethodno je koristio samo harfu u njegovim kantatama Prix de Rome .
U svom konačnom obliku (oboa, violončelo/čelo, klavir/piano, flauta i orkestar), Concert à quatre osmišljen je 1990. godine i započet je u ljeto 1991. godine. Olivier Messiaen je postojano radio na tome sve do decembra iste godine. On je prvobitno zamislio kompoziciju s pet stavova, ali je početkom 1992. njegovo oslabljeno zdravlje usporilo napredak djela i na kraju ga spriječilo da isto završi prije smrti.[1]
Kako sada stoji, djelo ima četiri stava, za koje je Messiaen crpio inspiraciju iz djela Mozarta, Scarlattija i Rameaua, kao i iz njegovih uobičajenih transkripcija ptičjih pjesama . Njegove bilješke također spominju Dutilleuxa i Constantovu orkestraciju Ravelovog Gaspard de la Nuit .[1]
Od završenih stavova, Messiaenova udovica, Yvonne Loriod, u saradnji s kompozitorima Georgeom Benjaminom i Heinzom Holligerom, orkestrirala je drugu polovinu prvog i cijeli četvrti stav. Messiaen je ovo potonje u nacrtu partitura opisao kao "potpuno revidiran - dobar u smislu zvučnosti, trajanja i dinamike".[1] Nadalje, Messiaen je namjeravao uključiti slobodnu metarsku sekvencu zasnovanu na različitim pjesmama ptica. Da bi to napisala, Loriod je koristila slične skice odbačene iz njegove opere Saint François d'Asise i uključila ih u taj posljednji stav.[1][2] Ona je također dodala i napjev zvona iz istog izvora.[2]
Olivier Messiaen je namjeravao da peti stav bude u obliku fuge, ali kako ga nije čak ni skicirao nije mogao biti dovršen i tako je izostavljen iz konačne verzije.[2]
Kompozicija je napisana za pet muzičara prema kojima je osjećao posebnu zahvalnost: klaviristicu/pijanisticu Yvonne Loriod (njegova supruga), violončelistu/čelistu Mstislava Rostropoviča, oboistu Heinza Holligera, flautisticu Catherine Cantin i dirigenta Myung-Whun Chunga .
Partitura je objavljena u izdanju izdavačke kuće Éditions Leduc 2003. godine.[3]
Prvi stav ( Entrée ) (Ulaz) je bipartitan/dvodijelan i u njemu se suprotstavlja nekoliko muzičkih ideja: tema inspirisana Suzaninom arijom Venite inginocchiatevi iz 2. čina Mocartovog Le nozze di Figaro, transkripcije ptičijih pjesama ( vrtni pjevač, kao i ptice Novog Zelanda poput crow blue-wattle, bush canary i kākāpō ), poziv i odgovor kratkih melodijskih ćelija-motiva, dio za puhačku mašinu, žice i činele i dva zaključna akorda. Te sekvence se ponavljaju i pojačavaju u drugom dijelu.[4]
Drugi stav je orkestarska transkripcija Messiaenove vlastite kompozicije Vocalise (Vokalize) iz 1935. godine. Ova transkripcija je prva napisana i bila je podsticaj, motiv za cijelo djelo.[4]
Treći stav Cadenza( Kadenca ), kako mu naslov sugeriše, fokusira se gotovo isključivo na četiri solista. U njemu se pojavljuje <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Lyrebird" rel="mw:ExtLink" title="Lyrebird" class="cx-link" data-linkid="56">lyrebird</a> (dionica za violončelo), <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Musician_wren" rel="mw:ExtLink" title="Musician wren" class="cx-link" data-linkid="57">musician wren</a> - muzičar (dionica za flautu) i <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Garden_warbler" rel="mw:ExtLink" title="Garden warbler" class="cx-link" data-linkid="58">garden warbler</a> - vrtni pjevač u dijalogu s <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Natal_robin" rel="mw:ExtLink" title="Natal robin" class="mw-redirect cx-link" data-linkid="59">Natal robin</a> - natalskim crvendaćem na melodijskim udaraljkama.[4]
Četvrti, posljednji završeni stav pod nazivom Rondeau (Rondo), je najduži i najsloženiji. Nakon energičnog refrena uslijedio je stih (pjesma) koji prikazuje širok spektar ptica, uključujući pticu zvonarku, zlatnu oriolu, peterca i crnogrlog ronioca između mnogih drugih. Taj niz sekvenci, refrena i stihova/pjesama, predstavljen je dva puta.[2] Nakon toga slijedi slobodna metarska dionica, zatim napjev zvona prije refrena posljednji put.[2] Komad se završava akordom A-dura, ključnim za Messiaenovo povezivanje s radošću.[4]
Kompoziciju Koncert à Quatre premijerno su izveli posvećenici, solisti kojima je originalno i posvećena, s orkestrom Opéra Bastille u Parizu 26. septembra 1994. godine. U istom sastavu su sljedećeg dana snimili djelo za CD.[5]
<ref>; naziv "dingle" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem