Kod životinja ih proizvode ćelije urođenog imunskog sistema i epitelne ćelije, dok ih u biljkama i gljivama proizvode široki spektar tkiva. Organizam obično proizvodi mnogo različitih defenzina, od kojih se neki pohranjuju unutar ćelija (npr. u neutrofilnim granulocitima da ubiju fagocitozirane bakterije), a drugi se izlučuju u vanćelijski medij. Za one koji direktno ubijaju mikrobe, njihov mehanizam djelovanja varira od poremećajnog mikrobaćelijske membrane do metaboličkih poremećaja.
Superporodica trans-defenzina: dvije najkonzerviranije disulfidne veze su žute, beta-lanac dva različita sekundarna strukturna elementa (motiv = CC). Na desdnoj strani je primjer strukture (1IJV).
Superporodica cis-defenzina: dvije najkonzerviranije disulfidne veze su žuteI, dvije najkonzerviranije disulfidne veze povezuju beta lanac sa istim alfa-heliksom (motiv = CxC ... CxxxC). S desne strane, primjer strukture (1MRR4).
Naziv 'defenzin' nastao je sredinom 1980-ih, iako su se proteini, među ostalim, nazivani kao 'kationski antimikrobni proteini', 'neutrofilni peptidi', 'gama tionini', između ostalog.[6]
Proteini zvani „defenzini“ nisu svi međusobno evolucijski povezani.[7] Umjesto toga, dijele se u dvije široke superporodice, od kojih svaka sadrži više porodica.[7][8] Jedna superporodica, trans–defenzini, sadrži defenzine koji se nalaze u ljudima i drugim kičmenjacima [9][10] kao i nekim beskičmenjacima.[11][12] The other superfamily, cis-defensins, contains the defensins found in invertebrates, plants and fungi.[13][14][15] The superfamilies and families are determined overall tertiary structure and each family usually has a conserved pattern of disulphide bonds.[9][16] Svi defenzini tvore male i kompaktne presavijene strukture, tipski sa visoko pozitivnim nabojem, koje su vrlo stabilne zbog višestrukih disulfidnih veza. U svim porodicama, osnovni geni odgovorni za proizvodnju defenzina su visoko polimorfni.
Defenzini kičmenjaka su prvenstveno α-defenzini i β-defenzini. Neki primati imaju i znatno manje θ-defensini. Generalno, i α- i β-defensini su kodirani sa dva - egzonska gena, pri čemu prvi egzon kodira za hidrofobnu vodeću sekvencu (koja se uklanja nakon translacije) i sekvenca bogata cisteinom (zreli peptid). Disulfidne veze koje formiraju cisteini su suštinske za aktivnosti povezane s urođenomm imunošću sisara, ali nisu nužno potrebne za antimikrobnu aktivnost.[17][18]Teta-defenzini čine jedinstvenu beta ukosničku strukturu i stoga također predstavljaju zasebnu grupu. Kod ljudi, eksprimiraju se samo se alfa- i beta-defenzini.[19]
Najrasprostranjeniji su, a izlučuju ih leukociti i epitelne ćelije mnogih vrsta. Naprimjer, mogu se naći na jeziku, koži, rožnjači, u pljuvačnim žlijezdama, bubrezima, jednjaku i respiratornom traktu. Sugerira se (ali i osporava) da neka od patologija cistne fibroze proizlazi iz inhibicije aktivnosti β-defenzina na epitelnim površinama pluća i dušnika zbog većeg sadržaja [[soli.
Biljni defenzini otkriveni su 1990. i naknadno su pronađeni u većini biljnih tkiva sa antimikrobnim aktivnostima, uz primjere antigljivičnih i antibakterijskih sredstava.[25] Identificirani su u svim glavnim skupinama vaskularnih biljaka, ali ne i u paprati, mahovinama ili algama.
Identificirani su i bakterijski defenzini, ali oni su daleko najmanje proučavani. Uključuju varijante sa samo četiri cisteina, dok defenzini iz eukariotskih organizama gotovo svi ih imaju šest ili osam.[27]
^Tassanakajon A, Somboonwiwat K, Amparyup P (februar 2015). "Sequence diversity and evolution of antimicrobial peptides in invertebrates". Developmental and Comparative Immunology. Specific immunity in invertebrates. 48 (2): 324–41. doi:10.1016/j.dci.2014.05.020. PMID24950415.
^Shafee TM, Lay FT, Phan TK, Anderson MA, Hulett MD (februar 2017). "Convergent evolution of defensin sequence, structure and function". Cellular and Molecular Life Sciences. 74 (4): 663–682. doi:10.1007/s00018-016-2344-5. PMID27557668. S2CID24741736.
^ abHollox, Edward J.; Abujaber, Razan (2017). "Evolution and Diversity of Defensins in Vertebrates". u Pontarotti, Pierre (ured.). Evolutionary Biology: Self/Nonself Evolution, Species and Complex Traits Evolution, Methods and Concepts (jezik: engleski). Springer International Publishing. str. 27–50. doi:10.1007/978-3-319-61569-1_2. ISBN978-3-319-61569-1.
^Montero-Alejo V, Corzo G, Porro-Suardíaz J, Pardo-Ruiz Z, Perera E, Rodríguez-Viera L, et al. (februar 2017). "Panusin represents a new family of β-defensin-like peptides in invertebrates". Developmental and Comparative Immunology. 67: 310–321. doi:10.1016/j.dci.2016.09.002. PMID27616720.
^Shafee T, Anderson M (mart 2019). "A quantitative map of protein sequence space for the cis-defensin superfamily". Bioinformatics. 35 (5): 743–752. doi:10.1093/bioinformatics/bty697. PMID30102339.
^Zhu S (februar 2008). "Discovery of six families of fungal defensin-like peptides provides insights into origin and evolution of the CSalphabeta defensins". Molecular Immunology. 45 (3): 828–38. doi:10.1016/j.molimm.2007.06.354. PMID17675235.
^Dhople V, Krukemeyer A, Ramamoorthy A (septembar 2006). "The human beta-defensin-3, an antibacterial peptide with multiple biological functions". Biochimica et Biophysica Acta (BBA) - Biomembranes. 1758 (9): 1499–512. doi:10.1016/j.bbamem.2006.07.007. PMID16978580.
^Parisi K, Shafee TM, Quimbar P, van der Weerden NL, Bleackley MR, Anderson MA (april 2019). "The evolution, function and mechanisms of action for plant defensins". Seminars in Cell & Developmental Biology. 88: 107–118. doi:10.1016/j.semcdb.2018.02.004. PMID29432955.
^Mygind PH, Fischer RL, Schnorr KM, Hansen MT, Sönksen CP, Ludvigsen S, et al. (oktobar 2005). "Plectasin is a peptide antibiotic with therapeutic potential from a saprophytic fungus". Nature. 437 (7061): 975–80. Bibcode:2005Natur.437..975M. doi:10.1038/nature04051. PMID16222292. S2CID4423851.