Denys-Drashov sindrom | |
---|---|
Drugi nazivi | Drashov sindrom |
![]() | |
Jedan iz trijade simptoma Denys-Drashovog sindroma je Wilmsov tumor | |
Specijalnost | Onkologija, endokrinologija, urologija, akušerstvo i ginekologija, medicinska genetika ![]() |
Denys-Drashov sindrom (DDS) ili Drashov sindrom je rijedak poremećaj ili sindrom karakteriziran gonadnom disgenezom, nefropatijom i Wilmsovim tumorom.
Klinički, Denys-Drashov sindrom karakterizira trijada pseudohermafroditizam, mesangijska skleroza bubrega i Wilmsov tumor. Stanje se prvo manifestira kao rani nefrotski sindrom i napreduje do mezangijske skleroze bubrega, a na kraju bubrežne insuficijencije – obično u prve tri godine života.
Prezentirajuće karakteristike DDS-a uključuju gubitak razigranosti, smanjen apetit, gubitak težine, kašnjenje u rastu, abnormalni razvoj skeleta, nesanicu, bolu trbuhu, zatvor i anuriju.
Uzrok DDS-a je najčešće (96% pacijenata) abnormalnost u genu WT1 (supresorski gen Wilmsovog tumora). Ove abnormalnosti uključuju promjene u određenim egzonima (9 i 8) i mutacije u nekim alelima WT1 gena. Genetički, sindrom je uzrokovan mutacijama supresorskog gena Wilmsovog tumora, WT1, koji se nalazi na hromosomu 11 (11p13). Ove mutacije se obično nalaze u egzonima 8 ili 9, ali barem jedna je prijavljena u egzonu 4.[1]
Pregledom iz 1994. Godine, na osnovu 150 slučajeva prijavljenih u literaturi otkriveno je da je 38% umrlo sa srednjom starošću smrti od dvije godine. U 32% pogođenioh bilo je još uvijek bilo živo u vrijeme izvještaja, sa prosječnom starošću od 4,65 godina. Za ostatak nisu bili dostupni podaci. Autor je život sa DDS-om opisao kao "hodanje po višedimenzijskom zategnutom užetu".[2]
Sindrom su prvi opisali P. Denys[3] i Allan L. Drash.[4]