Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Dezertifikacija ili napredovanje, širenje pustinje je proces pogoršanja kvalitete tla u relativno sušnim područjima aridne i poluaridne klime. Ovo pogoršanje kvalitete tla uzrokuje širenje odnosno nastajanje pustinja ili uvjeta sličnih pustinjskim. Prije napredovanja pustinje najčešće se u području uz pustinju odvija proces širenja stepe. Ranija raznolikost biljnog pokrova se gubi, rastu još samo vrste trave s vrlo skromnim zahtjevima.
Pojam potječe od latinskog desertus facere, što znači "pustošiti", "opustošiti". Pri tome se pod dezertifikacijom najčešće misli na širenje pustinje izazvano antropogenim aktivnostima, za razliku od širenja pustinje koje je uzrokovano prirodnim faktorima. Preduvjet za to je posezanje čovjeka u konkretni ekosistem.
Dezertificiranje može pospješiti vjetar, ispiranje vodom i zasoljavanje. Većina uzroka dezertifikacije je antopogeno, zasniva se na ljudskom djelovanju. Pored toga, određenu ulogu imaju i prirodna kolebanja u količini padavina, tako da periodi suše mogu pokrenuti ili pojačati proces dezertifikacije.
Najčešće posezanje ljudi u upravljanje prirodnim resursima u sušnim područjima sastoji se u pretjeranoj ispaši, što znači da je količina stoke po jedinici površine u datim suhim klimatskim uvjetima prevelika. Ispaša oštećuje biljni pokrov brže nego što se on može obnoviti, a čupanje trave labavi čvrstoću tla. Posljedica je povećanje erozije, što dodatno oduzima biljnom pokrovu podlogu za rast.
Zatim, slijedi neprilagođeno korištenje poljoprivrednih površina. Skraćivanje vremena parloga, manjkave tehnike navodnjavanja, obrada tla na obroncima na neprikladan način koji pospješuje eroziju i uzgoj neprikladnih vrsta biljaka su uzroci promjena u tlu i lošiji rast biljaka što opet dovodi do povećane erozije. Hemijske tvari, kao što su đubrivo i pesticidi kao i težina mehanizacije za obradu izaziva povećanje ugaženosti tla te mogu dovesti do istrebljenja kišnih glista.
Jednim od vrlo značajnih uzroka dezertifikacije može se smatrati krčenje šuma (deforestacija). Povećanje poljoprivrednih površina kao i potreba za ogrjevnim i građevinskim drvom u mnogim dijelovima svijeta dramatično su smanjili šumske površine, naročito u gusto naseljenim dijelovima Afrike gdje je drvo još uvijek najvažniji izvor energije.
Prema procjenama tijela UN-a, daleko više od jedne milijarde ljudi i oko jedne trećine poljoprivrednih površina na Zemlji pogođeni su degradacijom tla, pa time i potencijalno izloženi dezertifikaciji. Ovo se naročito odnosi na područje Sahela u Sjevernoj i dijelove Južne Afrike, kao i Centralnu i Južnu Aziju, dijelove Sjeverne i Južne Amerike i na neka područja Južne Evrope.
Posljedice dezertifikacije imaju vrlo duboke ekološke i privredne posljedice koje su gotovo bez izuzetka negativne. Značajno opada produktivnost zemljišta a naročito šumskog, broj vrsta i jedinki značajno opada upravo u siromašnijim predjelima zbog njihove velike zavisnosti od prirodnih resursa i često malih rezervi te nepostojanja alternativa može imati vrlo teške posljedice. Dezertifikacija smanjuje raspoloživost osnovnih usluga ekosistema i ugrožava sigurnost ljudi. Zbog toga je dezertifikacija važna prepreka razvoju, pa su Ujedinjene nacije proglasile 2006. godinu međunarodnom godinom pustinja i dezertifikacije.
Djelotvorna strategija za suzbijanje dezertifikacije sastoji se u pravilu od paketa mjera s područja šumarstva i poljoprivrede, ali i političkih i socijalnih aspekata. Tako se može trajno uspjeti s projektom pošumljavanja i sadnjom zaštitnih pojaseva od stabala ako mjesno stanovništvo s jedne strane postane svjesno veličine problema, i ako se, s druge strane, stanovništvu osigura zamjena za ogrjevno drvo. Pri tome su odlučujuća i pitanja prirasta stanovništva i njihov odlazak u gradove, jer to često može onemogućiti alternativna rješenja.
Za uspješno dugoročno suzbijanje dezertifikacije neophodno je i rješavanje ekonomskih i političkih problema pogođenih zemalja. Smatra se da je pošumljavanje obećavajuća mjera. Pri tome se na njivama sadi drveće. To s jedne strane smanjuje erozijsko djelovanje vjetra, a s druge strane sjenom smanjuje isparavanje vlage iz tla.
Istovremeno se širom svijeta traga za mogućim metodama sprječavanja širenja pustinja. U različitim zemljama stepen kao i načini ugroženosti su različiti, pa se i metode i raspoložive mogućnosti sprječavanja dezertifikacije, njenog usporavanja ili vraćanja već dezertificiranog tla ponovo kulturi, međusobno razlikuju.