Diogen Apolonjanin

Diogen iz Apolonije (oko 5. vijek p. n. e.), grčki filozof, Anaksimenov učenik i često smatran posljednjim od predsokratskih grčkih filozofa. Diogenov glavni značaj u historiji filozofije je da je preradio raniji Jonski monizam Anaksimena i Heraklita sa pluralizmom Empedoklea i Anaksagore. Diogenovo učenje predstavlja vrhunac predsokratovske filozofije. Ona je objedinjavala njena različita stremljenja prema naglašavanju apsolutne nedjeljivosti ili identifikovanja stvarnosti s jednakim apsolutnim mnoštvom različitih bića. Baš kao i za Heraklita, istina za Diogena je bila da je jedna identična stvar sve različite stvari. Poštujući predsokratske prirodne zakone u kojima se kaže da ni iz čega dolazi ništa i da u ništa ne ide ništa, Diogen je predložio definiciju prirode koju je poistovjetio sa životom i jasno potvrdio da se stvara sama od sebe. Diogenova glavna ideja je bila da je priroda, čitav svemir nedjeljivo beskonačan, vječan i materija koja je stalno u pokretu, a koju je nazvao po Anaksimenu-klima. Sve prirodne promjene se dešavaju širom svemira u raznim oblicima, neprocjenjiva mnogostrukost jednine bića predstavljaju jednu materiju, klimu, pod različitim režimima. Klima je također inteligentna. Prema njegovom učenju zrak je inteligencija, ili "noesis" na Starogrčkom jeziku.^[1] Od njegovog filozofskog djela "O prirodi" ostalo je tek nekoliko fragmenata i to uglavnom zahvaljujući grčkom filozofu Simpliciusu od Kilikije.

Reference

1. "Internetska enciklopedija filozofije". iep.utm.edu. Pristupljeno 15. 9. 2015.

Također pogledajte

• Filozofija
• Antička filozofija
• Posrednici