Diomed
Diomed (grč. Δıομήδης, Diomḗdēs) junak je u grčkoj mitologiji:
1. Sin kalidonskoga junaka Tideja i žene mu Deipile; kralj Arga. Najuspješniji i najhrabriji ahejski vojskovođa pod Trojom. Njegovim junačkim djelima Homer je posvetio peto pjevanje Ilijade. Odselio se u Italiju i ondje osnovao grad Argiripu. Na kraju života spoznao je uzaludnost ratovanja.
2. Sin Aresov, kralj u Trakiji. Svojim bijesnim konjima bacao je za hranu strance koje bi oluja bacila u njegovu zemlju. Svladao ga je Heraklo, a pri pokušaju da ga u tome spriječi, Diomed je poginuo.[1]
Diomedovo grčko ime zapravo je složenica koja znači "božanski lukav".
Mitologija
[uredi | uredi izvor]
Prije Trojanskog rata
[uredi | uredi izvor]Prije Trojanskog rata, Diomed je bio jedan od Epigona (Epigonoi), sinova palih ratnika (usp. Eshil: Sedmorica protiv Tebe) koji su se borili protiv Tebe. Organizirali su vojni pohod koji je trebao osvetiti smrt svojih očeva.
Nakon smrti svog oca Tideja, Diomed je oženio argivsku ženu Egijalu i ondje se skućio. Međutim, čak i kao punopravni građanin Arga, Diomed je potajno špijunirao i kovao zavjere da bi svrgnuo kralja. Naposljetku je preuzeo kraljevstvo, ubio sve izdajice osim Terzita koji je uspio pobjeći te vratio svog djeda Eneja na prijestolje.
Poslije je Enej predao kraljevstvo svom zetu Andemonu koji je krenuo u Arg k Diomedu, ali ga je na putu ubio Terzit. Diomed nije mogao pronaći ubicu te je osnovao grad nazvan u čast njegovog djeda na mjestu gdje je pokopan. Poslije je, u Trojanskom ratu, Terzita ubio Ahilej nakon što mu se rugao kad je plakao za Pentezilijinim mrtvim tijelom.
Diomed je također bio jedan od Heleninih prosaca te je stoga položio zakletvu Menelaju da će mu priskočiti u pomoć kad bude bilo potrebno.
Trojanski rat
[uredi | uredi izvor]
Prema Homerovoj Ilijadi, Diomed je u rat krenuo s flotom od osamdeset brodova, po veličini odmah nakon Agamemnonove od sto brodova. Diomed je bio moćan vojnik, nikad ohol, borac, odan i hrabar. Prema mnogim, smatran je drugim najboljim ahejskim junakom, odmah nakon Ahileja. Na Patroklovim pogrebnim igrama zajedno s Ajantom osvojio je prvo mjesto u šakanju. Također je bio i mudar, a to su mu potvrdili Agamemnon i Nestor.
Poslije je, u ratu, Odisej zarobio Prijamovog sina, proroka Helena koji im je rekao da Troja ne može biti osvojena, ako ne otmu paladij (Palladium) koji je štitio grad. Odisej i Diomed krenuli su po nj. Prema nekim verzijama mita, Diomed je na Odisejevim ramenima ušao u grad i nije pustio Odiseja. Poslije je Odisej, kad se Diomed vratio s plijenom, bio bijesan. Htio ga je ubiti i sebi pripisati zaslugu, potegao je mač, ali je Diomed vidio odraz u mjesečini te se okrenuo i razoružao ga. Potom su se vratili u tabor. Druga verzija mita govori da su zajedno ušli u grad i obavili zadatak. Prema nekim verzijama mita, Odisej je sam potajno ušao u grad prerušen u prosjaka odjevenog u krvave krpe. Niko ga nije prepoznao osim Helene i Hekabe, tako da se s plijenom vratio neozlijeđen u grčke tabore.
U petom pjevanju Ilijade posebno se ističe Diomedovo junaštvo, koji tokom Ahilejeve odsutnosti, postaje najmoćniji ahejski vojnik. Diomed se borio, ubio brojne Trojance. Opazili su ga Eneja, Afroditin sin i strijelac Pandar koji su ga potom i napali. Premda je bio ozlijeđen, nastavio se jednako boriti. Potom je ubio Pandara svojim kopljem, a na Eneju bacio veliku stijenu te ga teško ozlijedio. Afrodita se umiješala da spasi život svog sina te ga je zgrabila i s njim pobjegla. Diomed ju je napao i ozlijedio, a ona je zaplakala, ispustila Eneju i odjurila na Olimp žaliti se Zeusu. Istovremeno je Apolon uzeo onesviješteno Enejino tijelo i pokušao otići. Diomed ga je ugledao i napao ga tri puta, ali je potom odustao sjetivši se Atinine upute da smije napasti Afroditu, ali nijednog drugog Olimpljana.
Poslije se Diomed borio s Hektorom i vidio da se Ares, bog rata, bori na strani Trojanaca. Diomed se sjetio Atininih uputa te zapovjedio vojsci da se polahko povuče. Atina ga je, međutim, ohrabrila da se vrati u bitku. Potom je probo Aresa kopljem, a on se, ranjen, vratio na Olimp, prisilivši Trojance da se povuku.
Jedna verzija mita govori da je Diomed s Odisejem išao po ranjenog Filokteta koji je imao Heraklov luk bez kojeg se nije mogla svladati Troja. U drugoj verziji mita umjesto Diomeda s Odisejem je bio Neoptolem, Ahilejev sin.
Poslije Trojanskog rata
[uredi | uredi izvor]Afrodita nikad nije Diomedu oprostila napad u Trojanskom ratu. Kad je stigao u svoje kraljevstvo u Argu, Afrodita je već bila uvjerila njegovu ženu Egijalu da se uda za drugog muškarca i njega postavi na prijestolje. Diomed joj nije želio ništa nažao učiniti, a nije htio ni ostati ondje te je otišao u Italiju gdje je osnovao gradove Brindizij i Arpus Hippium.
U Vergilijevoj Eneidi Diomed je ponovno susreo starog neprijatelja Eneju. Stanovnici Lacija posjetili su njegovu kraljevsku palaču da ga uvjere da vodi njihovu vojsku protiv Enejine. Diomed je to odbio rekavši da je ubio previše Trojanaca u svom životu te da je njegova svrha živjeti mirno u Italiji.
Poslijehomerskim mitovi donose da je Atina Diomedu dala besmrtnost koja je nekad bila namijenjena njegovom ocu Tideju. Potom je postao bog koji je štovan pod raznim imenima u Italiji.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Kragić, Bruno, ured. (2001). "Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje". Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. ISBN 978-953-268-038-6. Pristupljeno 26. 1. 2023.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]