Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Egzorcizam (engleski: exorcism, lat. exorcismus, grč. exorkizein - moljenje ili preklinjanje) je postupak istjerivanja demona, vragova (đavola), šejtana, džina, ili drugih zlih duhovnih bića za koja se pretpostavlja da su opsjednula (preuzeli kontrolu) nad nekom osobom ili predmetom. Egzorcizam se praktikuje još od drevnih vremena, vjerovanja i vjerskih sistema; od šamanizma, hinduizma, judaizma, hrišćanstva itd. Dati su primjeri i u svetim knjigama navedenih religija.
Egzorcist je osoba koja izvodi egzorcizam i on/ona je najčešće sveštenik višeg ili visokog ranga a u nekim slučajevima i osoba za koju se smatra da posjeduje navodne vještine i moć kojim može istjerati pomenuta zla bića. Egzorcist može koristiti religijske alate, kao što su molitve i nizovi formula, pokrete, simbole, ikone, hamajlije, itd. Egzorcist često doziva natprirodne sile da izvrše ovaj zadatak i istjeraju zlo duhovno biće iz žrtve.
Osoba koja je opsjednuta nije zla samo po sebi niti se smatra odgovornom za svoje postupke. Iz ovih razloga egzorcizam se smatra prvenstveno kao postupak liječenja a ne kao kazna.
Za opsjednutost zlim bićima džinima ili vragom (šejtanom) i egzorcizam se kaže da su dio islama od samog njegovog početka. Vjeruje se da džin može postići kontrolu samo nad onima koji nisu bili vjerni Bogu tj. Allahu. Po islamskom učenju, "Džin ulazi u osobu spopadajući i obuzimajući je što uzrokuje kod osobe da priča nerazumljive i neshvatljive riječi, nepoznate i samoj osobi; ako neko ko je spopadnut i obuzet bude udaren toliko jako da bi tim udarcem ubili čak i kamilu, on to ne osjeća." (ibn Taymiyyah, Majmoo al-Fatawa.) Također, osobe pod uticajem džina na osjećaju da su gladne, te samim time gube i svoju energiju ne jedući po više dana, pa čak i mjeseci. Islamsko poglavarstvo upozorava na oprez od prekomjernog egzorcizma, citirajući da većina slučajeva koji su psihološke i fizičke naravi budu zamjenjena za opsjednutost. Pravi slučajevi opsjednutosti su veoma rijetki i vjernici su upozoreni da se čuvaju egzorcista koji ih nagovaraju da se testiraju od opsjednutosti prebrzo, pošto takvi egzorcisti mogu jedino da traže zaradu. Islamsko rukovodstvo također odbacuje mogućnost opsjednutosti dušama umrlih osoba, i upozorava da zle utvare mogu ovo da tvrde da bi potpomogle griješno ponašanje među živima.
U Kur'anu ne postoji izričita rečenica koja se odnosi na opsjednutost džinima. Najbliži tome je ajet koji poredi stanje grešnika na Sudnjem danu sa stanjem onih koje je šejtan izludio.
Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je šejtan dodirom izbezumio, zato što su govorili: "Kamata je isto što i trgovina." A Allah je dozvolio trgovinu a zabranio kamatu. Onome do koga dopre poruka Gospodara njegova - pa se okani, njegovo je ono što je prije stekao, njegov slučaj će Allah rješavati; a oni koji opet to ne učine - bit će stanovnici džehennema, u njemu će vječno ostati. (Kur'an (preveo Besim Korkut) al-Baqara, 275)
Neki ovo citiraju kao dokaz protiv onih koji negiraju opsjedanje džinima.
Postoji također zabilježeno u sunnetu da su Poslanik Muhammed i njegovi ashabi istjerivali zla bića iz tijela vjernika koristeći se ajetima iz Kur'ana, dove Allahu i svetu Zem-Zem vodu. Ovaj primjer se veže za Ya'la ibn Murah:
Vidio sam Božijeg poslanika sallallahu alaihe wa-sallam da radi tri stvari koje nije vidio niko ni prije mene ni poslije mene. Pošao sam sa njim na put. Prošli smo pored žene koja je sjedila kraj puta sa malim dječakom. Zovnula je "O Allahov Poslaniče, ovog dječaka su zadesile kušnje, a sa njim i mi smo također došli u kušnju. Ne znam koliko puta dnevno njega uhvati uznemirenost. On sallallahu alaihe wa-sallam je rekao "daj mi ga. Pa ga je ona podigla prema Poslaniku.
On (sallallahu alaihe wa-sallam) je onda pozicionirao dječaka između sebe i sedla, otvorio dječakova usta i puhnuo unutra tri puta govoreći "U ime Allaha, ja sam rob Božiji, izađi napolje Božiji neprijatelju." Onda joj je vratio dječaka i rekao: "Sačekaj nas na našem povratku na ovom istom mjestu i informiši nas kako je on prošao." Mi smo nastavili put. Na povratku smo je zatekli na istom mjestu sa tri ovce. Kada joj je rekao "Kako je prošao tvoj sin?" Odgovorila je: "Tako mi Onog koji te je poslao sa istinom, nismo primijetili ništa (neobično) u njegovom ponašanju do današnjeg vremena..." (primjeren prijevod sa engleskog citirano u Musnad Ahmad (vol: 4, strana 170), od al-Haakim a, koji je ovo prenio u sunnet)
U Sikhizmu je egzorcizam apsolutno zabranjen i smatra se strašnim kršenjem Sikh pravila ponašanja. Ako bi se desilo da osoba sa Sikh ubjeđenjima praktikuje egzorcizam viši sveštenik, Ghiyanhi, bi imao pravo razriješiti tu osobu svake indiviualne povezanosti sa Sikh vjerom. Ovaj anti-egzorcistički stav izdvaja Sikhizam od onoga što se posmatra kao egzorcizam u kršćanstvu, judaizmu, islamu, taoizamu i šintoizmu.