Endoderm

Endoderm
Organi koji nastaju od endoderma
Detalji
Dani16
Prekurzorhypoblast
Identifikatori
Gray'sp.49
MeSHA16.254.425.407
FMA69071
Anatomska terminologija
Klicini listovi:
Plava = Ektoderm
Zelena = endoderm
Žuta = Blastocel (žumačana kesa)
Ljubičasta = Arhenteron (pra-stomak)
Signalni put za indukciju endoderma

Endoderm je unutrašnji od tri klicina lista gastrule svih višećelijskih životinja. Druga dva sloja su ektoderm (vanjski sloj) i mezoderm (srednji).[1][2][3][4]

Najznačajnije uloge su mu oblikovanje dviju cijevi tijela, dišne i probavne.[5]

Tokom embriogeneze, ćelije migriraju prema unutrašnjosti, duž pracrijeva stvarajući unutrašnji sloj gastrule, od kojeg nastaje endoderm.

U početnoj fazi, endoderm se sastoji od spljoštenih ćelija, koje kasnije postaju stubolike.

Historija

[uredi | uredi izvor]

Ruski biolog Heinz Christian Pander je prvi otkrio tri zametna sloje koji nastaju tokom emgriogeneze. Odbranio je doktorat iz zoologije na Univerzitetu u Wurzburgu 1817. Istraživanja u oblasti embriologije započeo je koristeći kokošja jaja, u čijim zamecima je otkrio ektoderm, mezoderm i endoderm. Zbog ovih otkrića, Pander se ponekad titulira kao "utemeljitelj embriologije". Istraživanja je nastavio analizama embrionskih listića kod različitih vrsta i proširio ovo načelo na sve kičmenjake. Do otkrić[a blastule. došao je Karl Ernest von Bear 1828.[6]

Opis

[uredi | uredi izvor]

Od endoderma nastaje cijeli probavni sistem, osim dijela usta [ždrijelo|i [ždrijela]], kao i završnog dijela pravog crijev – rektuma (koji su prekriveni izvedenicama ektoderma). Iz ovog sloja nastaju i ćelije koje oblažu sve žlijezde sa lučenjem u probavni sistem, uključujući jetru i gušteraču. Od njega postaju i epitel slušne cijevi i timpanske šupljine, dušnik, traheje, plućne ćelije, mokraćni mjehur i dio mokraćne cijevi, folikule štitnjače i timusa. Smatra se da ćelije pankreasa i jetre nastaju od zajedničkih matičnih ćelija.[7] Kod čovjeka, tkiva i organi koji nastaju iz endoderma mogu se prepoznati već nakon pet sedmica embrionskog razvoja. [7]

Dodatne slike

[uredi | uredi izvor]
  • Presjek embriona
    Presjek embriona
  • Presjek kroz jajašce sa ugrađenim transkripcijskim faktorom maternične decidua mreže
    Presjek kroz jajašce sa ugrađenim transkripcijskim faktorom maternične decidua mreže

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  3. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
  4. ^ Langman's Medical Embryology, 11th edition. 2010.
  5. ^ Gilbert, SF. "Edoderm". Sinauer Associates. Pristupljeno 14. 3. 2013.
  6. ^ von Baer K. E. (1986): In: Oppenheimer J. (ed.) and Schneider H (transl.), Autobiography of Dr. Karl Ernst von Baer. Canton, MA: Science History Publications.
  7. ^ a b Zaret KS (oktobar 2001). "Hepatocyte differentiation: from the endoderm and beyond". Curr. Opin. Genet. Dev. 11 (5): 568–74. doi:10.1016/S0959-437X(00)00234-3. PMID 11532400.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Logo Commonsa
Logo Commonsa
endoderm na Wikimedia Commonsu.