Epileptički napad

Šablon:Display title

Napad
Generalizovano pražnjenje talasa od 3 Hz u EEG-u
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10G40
ICD-9345.9, 780.3
DiseasesDB19011
MedlinePlus003200
eMedicineneuro/415 neuro/694
MeSH[http://www.nlm.nih.gov/cgi/mesh/2010/MB_cgi?field=uid&term=D012640

Napad ili napadaj, formalno poznat kao epilepsijski napad, period je simptoma zbog abnormalno prekomjerne ili sinhrone neuronske aktivnosti u mozgu.[1] Vanjski efekti variraju od nekontroliranih potresnih pokreta koji uključuju veći dio tijela sa gubitkom svijesti (tonično-klonični napad), pa do potresnih pokreta koji uključuju samo dio tijela s različitim nivoima svijesti (fokalni napad), do suptilnog trenutnog gubitka svijesti (napad odsustva).[2]

Napadi mogu biti provocirani i ničim izazvani. Izazvani napadi nastaju uslijed privremenih događaja kao što su nizak nivo šećera u krvi, odvikavanje od alkohola, zloupotreba alkohola zajedno s lijekovima na recept, niska koncentracija natrija krvi, groznica, infekcija ili potres mozga. Neisprovocirani napadaji javljaju se bez poznatog ili otklonjivog razloga, tako da su vjerovatni kontinuirani napadi, kao što su psihološki stres ili nedostatak sna. Bolesti mozga, kod kojih je došlo do najmanje jednog napada i dugoročnog rizika od daljnjih napada, zajednički su poznate kao epilepsija. Stanja koja izgledaju poput epileptičnih napada, ali ne uključuju: sinkopu, neepileptični psihogeni napad i tremor.

Napadaj koji traje duže od kratkog razdoblja je za hitnu medicinsku pomoć.[3] Svaki napad koji traje duže od pet minuta treba tretirati kao status epilepticus. Prvi napadaj obično ne zahtijeva dugotrajno liječenje lijekovima protiv napada, osim ako se na elektroencefalogramu (EEG) ili snimanju mozga ne pronađe određeni problem.[4] Tipski je sigurno završiti pomoć nakon jednog napada kao ambulantni slučaj. U mnogih, kod onoga što se čini kao prvi napad, ranije su se dogodio i drugi manji napad.[5]

Do 10% ljudi ima barem jedan epileptični napad. Isprovocirani napadi javljaju se u oko 3,5 na 10.000 ljudi godišnje, dok se ničim izazvani napadaji javljaju u oko 4,2 na 10.000 ljudi godišnje.[6] After one seizure, the chance of experiencing a second is about 50%.[7] Epilepsija pogađa oko 1% populacije u bilo kojem periodu[8] s oko 4% populacije pogođene u određenom trenutku. Gotovo 80% onih s epilepsijom živi u zemljama u razvoju.

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]
ILAE (2017.) klasifikacija tipova napada i epilepsija (kliknite za čitanje cijelog teksta)

Napadaji se mogu podijeliti na provocirane i ničim izazvane. Izazvani napadi mogu biti poznati i kao "akutni simptomatski napadi" ili "reaktivni napadi". U zavisnosti od pretpostavljenog uzroka krvni testovi i lumbalna punkcija mogu biti korisni. Hipoglikemije mogu izazvati napadaje i trebali bi biti isključene. Preporučuje se elektroencefalogram i snimanje mozga pomoću CT-skeniranja ili MRI-skeniranja u obradi napadaj koji nisu povezani s vrućicom.

Klasifikacija

[uredi | uredi izvor]

Tip napada određuje se prema tome da li je izvor napada lokaliziran (fokalni napadi) ili je distribuiran (generalizirani napadi u mozgu.[9] Generalizirani napadi podijeljeni su prema učinku na tijelo i uključuju tonično-klonički (veliki), odsustvo (mali), mioklonski , klonski, tonusni i atonusni napadi.[9][10] Neki napadaji poput epilepsijskih grčeva su nepoznatog tipa.

Fokalni napadi (prethodno nazvani parcijalni napadi ) podijeljeni su na jednostavni djelimični ili složeni parcijalni napadi. Sadašnkja praksa to više ne preporučuje, već radije opisuje šta se događa tokom napada.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Fisher, RS; Acevedo, C; Arzimanoglou, A; Bogacz, A; Cross, JH; Elger, CE; Engel J, Jr; Forsgren, L; French, JA; Glynn, M; Hesdorffer, DC; Lee, BI; Mathern, GW; Moshé, SL; Perucca, E; Scheffer, IE; Tomson, T; Watanabe, M; Wiebe, S (april 2014). "ILAE official report: a practical clinical definition of epilepsy". Epilepsia. 55 (4): 475–82. doi:10.1111/epi.12550. PMID 24730690.
  2. ^ Misulis, Karl E.; Murray, E. Lee (2017). Essentials of Hospital Neurology (jezik: engleski). Oxford University Press. str. Chapter 19. ISBN 9780190259433.
  3. ^ Schachter, Steven C.; Shafer, Patty Obsorne; Sirven, Joseph I. (5. 11. 2013). "What Is A Seizure Emergency". epilepsy.com.
  4. ^ Wilden, JA; Cohen-Gadol, AA (15. 8. 2012). "Evaluation of first nonfebrile seizures". American Family Physician. 86 (4): 334–40. PMID 22963022.
  5. ^ Angus-Leppan H (2014). "First seizures in adults". BMJ. 348: g2470. doi:10.1136/bmj.g2470. PMID 24736280.
  6. ^ Ferri, Fred F. (2018). Ferri's Clinical Advisor 2019 E-Book: 5 Books in 1 (jezik: engleski). Elsevier Health Sciences. str. 959. ISBN 9780323550765.
  7. ^ Berg, AT (2008). "Risk of recurrence after a first unprovoked seizure". Epilepsia. 49 Suppl 1: 13–8. doi:10.1111/j.1528-1167.2008.01444.x. PMID 18184149.
  8. ^ "Epilepsy". World Health Organization. 8. 2. 2018. Pristupljeno 16. 10. 2018.
  9. ^ a b National Institute for Health and Clinical Excellence (januar 2012). "Chapter 9: Classification of seizures and epilepsy syndromes" (PDF). The Epilepsies: The diagnosis and management of the epilepsies in adults and children in primary and secondary care. National Clinical Guideline Centre. str. 119–129. Arhivirano (PDF) s originala, 16. 12. 2013.
  10. ^ Simon D. Shorvon (2004). The treatment of epilepsy (2nd izd.). Malden, Mass.: Blackwell Pub. ISBN 978-0-632-06046-7.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Šablon:Napadi i epilepsija