Eritrokeratodermija variabilis (Progresivna simetriična eritrokeratodermija) (Gottronov tip eritrokeratodermije) | |
---|---|
Klasifikacija i vanjski resursi | |
ICD-10 | Q82.8 |
OMIM | 133200 |
Eritrokeratodermija variabilis (također poznata kao erythrokeratodermia figurata variabilis, keratosis extremitatum progrediens, keratosis palmoplantaris transgrediens et progrediens,[2]:509 Mendes da Costin sindrom,[3]Mendes da Costin tip eritrokeratodermije i progressive symmetric erythrokeratoderma) je rijedak autosomno dominantni poremećaj koji se obično javlja pri rođenju ili tokom prve godine života.[4] Do danas smatralo se da je uzrokovana mutacijama u genima koji kodiraju za proteine kanala koneksina u epidermisu, što dovodi do pogrešne regulacije homeostaze u keratinocitima.[5] Gus mutacija u genu koji kodira koneksin-31 (GJB3; 603324) na hromozomu 1p34. Jedna porodica sa EKVP1 je prijavljena sa homozigotnom mutacijom u genu GJB3.
U studiji povezanosti u jednoj nizozemskoj porodici, čiji su dio proučavali Noordhoek (1950), van der Schroeff et al. (1984) su pronašli blisku vezu sa Rh (111700), koji se nalazi na hromosomu 1, pozicija p36.2-p34. Među 27 informativnih osoba pronađen je samo jedan rekombinant (maksimalni lod = 5,55 pri, frakciji rekombinacije od 0,044). Sa informacijama o povezanosti od drugog velikog rodoslova, van der Schroeff et al. (1988) doveo je maksimalni lod rezultat na 9,93 pri frakciji rekombinacije od 0,03 (95% CI, 0,008-0,11).
Prema OMIM-u, Richard et al. (1998) identifikovali su mutacije u koneksinskom genu GJB3 (603324.0001-603324.0003) kao uzrok migratornog oblika eritrokeratodermije variabilis (EKV) u četiri porodice. U osam drugih EKV porodica nije pronađena mutacija u GJB3. Wilgoss et al. (1999) identifikovali su heterozigotnost za misens mutaciju u genu GJB3 (R42P; 603324.0008) kod oboljelih članova porodice sa EKV.[6]
Richard et al. (2000) analizirali su gen GJB3 u dvije porodice i tri sporadična pacijenta sa EKV i u dvije porodice i četiri sporadična pacijenta sa progresivnim, simetričnim oblikom (PSEK) eritrokeratodermije, uključujući porodicu koju su prethodno opisali Macfarlane et al. (1991) u kojoj je jedna sestra imala karakteristike EKV, a druga PSEK. Richard et al. (2000) identifikovali su tri heterozigotne mutacije u GJB3, uključujući R42P, u EKV probandima, ali nisu otkrili mutacije kod pacijenata sa PSEK.[7][8]
Kod brata i sestre iz izraelske porodice koja segregira autosomno recesivnu erythrokeratodermia variabilis, Gottfried et al. (2002) identificirali su homozigotnost za misens mutacije u genu GJB3 (L34P; 603324.0010). Roditelji koji nisu bili pogođeni bili su heterozigotni za mutaciju, koja nije pronađena u 208 kontrolnih hromosoma. Sugeriraju da misens mutacija možda neće biti u stanju da ispolji dominantno-negativan efekat u heterozigotnom obliku, čime se klinički manifestuje samo u homozigotu.[9]
Mendes da Costa (1925) opisao je ovo stanje kod majke i kćeri i dodijelio oznaku erythrokeratodermia variabilis (EKV). Pacijenti su pokazivali relativno fiksirane mrlje hiperkeratoze i eritematozne oblasti 'karakterizirane hirovito oblikovanim obrisima, poput graničnih linija morskih obala na kartama. Za razliku od hiperkeratotskih područja, eritematozna područja su se pomicala iz sata u sat.
Jedan tip karakterizira generalizirana, perzistentna, smeđa hiperkeratoza, sa naglašenim mrljama na koži, dok je drugi tip lokaliziran, sa zahvaćenošću ograničenog obima i karakterizirana oštro ograničenim hiperkeratoznim plakovima.[2][10]:565
Može se povezati sa GJB3[11] i GJB4.[12] Okarakterizirana je 1925.[13]