Eritropoetska protoporfirija

Eritropoetska protoporfirija
(EPP)[1]
Hronične kožne lezije pogođenog bolešću EPP
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10E80.0 (ILDS E80.010)
ICD-9277.1
OMIM177000
DiseasesDB4484
eMedicinederm/473

Eritropoietska protoporfirija (obično zvana EPP) je oblik porfirije, koji se razlikuje po težini i može biti vrlo bolna. Nastaje zbog nedostatka enzima ferohelataza, što dovodi do abnormalno visokih nivoa protoporfirina u crvenim krvnim zrncima (eritrocitima), plazmi, koži i jetri.[2] Ozbiljnost se značajno razlikuje od pojedinca do pojedinca.

Klinički sličan oblik porfirije, poznat kao X-vezana dominantna protoporfirija, identificiran je 2008.[3]

Ispoljavanje

[uredi | uredi izvor]
Akutna reakcija fotosenzibilnosti u EPP.

EPP se u djetinjstvu najčešće predstavlja kao akutna fotosenzibilnost kože. Utiče na područja izložena suncu i obično je neotklonjiva. Nekoliko minuta izlaganja suncu izaziva pruritus, eritem, otok i bol. Duži periodi izlaganja mogu izazvati opekotine drugog stepena. Nakon ponavljanog izlaganja, pacijenti mogu imati lihenifikaciju (“lišaj”), hipopigmentaciju, hiperpigmentaciju i ožiljke na koži.[4][5]

Obično javlja u djetinjstvu, a najčešće pogađa lice i gornje površine ruku, šaka i stopala te izložene površine nogu. Većina pacijenata, ako EPP nije tako ozbiljna, manifestira simptome s početkom puberteta, kada se nivo muškog i ženskog hormona povisi tokom seksualnog razvoja i održavanja. Ozbiljniji EPP može se manifestirati u djetinjstvu. EPP se može pokrenuti izlaganjem suncu iako je pacijent iza stakla. Čak je i poznato da UV-zračenje elektrolučnim zavarivanjem uz upotrebu pune zaštitne maske pokreće EPP. EPP se također može manifestovati između 3. i 6. godine.

Dugotrajno izlaganje suncu može dovesti do edema ruku, lica i stopala, rijetko s pojavom mjehurića i petehija. Vremenom se ponekad može dogoditi zadebljanje kože.

Ljudi s EPP-om također su u povećanom riziku od razvoja žučnih kamenaca. <]].[6] Jedno istraživanje primijetilo je da pacijenti sa EPP pate od nedostatka vitamina D.[7]

Genetika

[uredi | uredi izvor]

Većina slučajeva EPP-a posljedica je urođenih grešaka u metabolizmu, ali metabolički defekt kod nekih pacijenata može se i steći.[8] Mutacija gena koji kodira ferohelatazu u dugom kraku hromosoma 18 pronađena je u većini slučajeva. Ferohelataza (FECH) katalizira ubacivanje fero- u feri-gvožđe u prsten protoporfirina IX da bi nastao hem. EPP pokazuje recesivni i dominantni obrazac nasljeđivanja i visok stupanj alelne heterogenosti sa nepotpunom penetracijom. Većina heterozigota je asimptomatska. Simptomi se ne javljaju ako aktivnost FECH nije manja od 30% od normalne, ali tako niski nivoi nisu prisutni kod većine pacijenata.[9]

Patofiziologija

[uredi | uredi izvor]

Ćlije koje sintetiziraju hem su pretežno eritroblasti/retikulociti u koštanoj srži (80%) i hepatociti (20%). Nedostatak FECH rezultira povećanim oslobađanjem protoporfirina, koji se veže za albumin u plazmi i potom podvrgava jetrenoj ekstrakciji. Obično se većina protoporfirina u hepatocitima izlučuje u žuč; ostatak se pretvara u hem. Dio protoporfirina u žuči vraća se u jetru kao posljedica enterohepatske cirkulacije; preostali protoporfirin u crijevu, izlučuju se izmetom. Protoporfirin je netopiv i stoga nije dostupan za izlučivanje putem bubrega. U EPP, subnormalna biotransformacija protoporfirina u hem rezultira akumulacijom protoporfirina u hepatocitima.[10]

Budući da je nedostatak FECH povezan s povećanim koncentracijama protoporfirina u eritrocitima, plazmi, koži i jetri, zadržavanje protoporfirina u koži predisponira na akutnu fotosenzibilnost. Kao rezultat apsorpcije ultraljubičastog i vidljivog svjetla (vršna osjetljivost na 400 nm, s manjim vršnim vrijednostima između 5500-625 nm[11]) protoporfirinom u plazmi i eritrocitima kada krv cirkulira dermalnim sudovima, nastaju slobodni radikali, eritrociti postaju nestabilni i dolazi do ozljede kože

Značajno povećanje hepatobilijarnog izlučivanja protoporfirina može oštetiti jetru i kolestatskim fenomenima i oksidativnim stresno-predispozicijom za hepatobilijarnu bolest različitog stepena ozbiljnosti.[12][13]

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Općenito se sumnja na EPP zbog prisutnosti akutne fotosenzibilnosti kože i može se potvrditi otkrivanjem plazmatskog vrha fluorescencije na 634 nm. Također je korisno pronaći povećani nivo protoporfirina u fecesu i demonstraciju viška slobodnog protoporfirina u eritrocitima.[14]

Skrining mutacije FECH na jednom alelu ili mutaciji dobitka funkcije sintaze 2 aminolevulinske kiseline u odabranim članovima porodice može biti koristan, posebno u genetičkom savjetovanju.

Biopsija jetre potvrđuje njenu bolest u EPP prisustvom naslaga protoporfirina u hepatocitima koji se mogu opaziti kao smeđi pigment unutar žučnih kanala i portnih makrofaga. Makroskopski, cirotična jetra može imati crnu boju, zbog naslaga protoporfirina. Korištenjem polarizovane svjetlosti otkriven je karakteristični oblik malteškog križa dvolomnih kristalnih naslaga pigmenta. Pregled tkiva jetre pod Woodovom lampom otkriva crvenu fluorescenciju zbog protoporfirina. Biopsija jetre nije korisna za procjenu prognoze bolesti jetre.

Liječenje

[uredi | uredi izvor]

Ne postoji lijek za ovaj poremećaj; međutim, simptomima se obično može upravljati ograničavanjem izlaganja dnevnom suncu i nekim vrstama vještačkog osvjetljenja. Većina oblika vještačkog osvjetljenja emitira svjetlost u problematičnim talasnim dužinama, a fluorescentna rasvjeta predstavlja najgori prekršaj. Temperatura boje može biti dobar pokazatelj onoga što svjetlost najviše šteti, jer što je temperatura boje viša, emituje se više ljubičaste svjetlosti (380-450 nm). Sijalično i LED osvjetljenje u mehkom bijelom opsegu (2700-3000K) proizvode najmanje problematično svjetlo. Pored toga, izbor sijalica niže snage može smanjiti ukupni izlaz svjetlosti.

Budući da je fotosenzibilnost rezultat svjetlosti u vidljivom spektru, većina krema za sunčanje je od male koristi (s izuzetkom ne-nano cink-oksida, koji pruža ujednačenu zaštitu između 290-400 nm i određenu zaštitu do 700 nm. Zaštitna odjeća za sunčanje također može biti od velike pomoći, iako se odjeća s UPF vrijednostima ocjenjuje samo na temelju UV zaštite (do 400 nm), a ne i zaštite od vidljivog spektra. Neki proizvođači zaštitne odjeće od sunca koriste cinkov oksid u svojim tkaninama, poput Coolibarove linije ZnO Suntect, koja će pružiti zaštitu od vidljive svjetlosti.

Plave zaštitne maske za zaslon mogu pomoći u ublažavanju simptoma uzrokovanih televizorima, telefonima, tabletima i ekranima računara.

EPP se smatra jednom od najtežih porfirija. Ako nema zatajenja jetre, to nije bolest opasna po život.

Epidemiologija

[uredi | uredi izvor]

Izvještaji o slučajevima sugeriraju da je EPP rasprostranjen širom svijeta. Procjenjuje se da je prevalencija negdje između 1/75.000 i 1/200.000[15] međutim, primijećeno je da se prevalencija EPP može povećavati zbog boljeg razumijevanja bolesti i poboljšane dijagnoze.[16] Procjenjuje se da 5.000-10.000 osoba širom svijeta ima EPP. EPP se smatra najčešćim oblikom porfirije u djece.[17] Objavljeno je da učestaalost EPP u Švedskoj iznosi oko 1/180.000.[18]


Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Orphanet: Autosomal erythropoietic protoporphyria". orpha.net (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 4. 2019.
  2. ^ Casanova-González, María José; Trapero-Marugán, María; Jones, E. Anthony; Moreno-Otero, Ricardo (28. 9. 2010). "Liver disease and erythropoietic protoporphyria: a concise review". World Journal of Gastroenterology. 16 (36): 4526–4531. doi:10.3748/wjg.v16.i36.4526. ISSN 2219-2840. PMC 2945483. PMID 20857522.
  3. ^ Seager, M. J.; Whatley, S. D.; Anstey, A. V.; Millard, T. P. (2014). "X-linked dominant protoporphyria: A new porphyria". Clinical and Experimental Dermatology. 39 (1): 35–7. doi:10.1111/ced.12202. PMID 24131146.
  4. ^ Tsuboi, Hiromi; Yonemoto, Kohzoh; Katsuoka, Kensei (1. 11. 2007). "Erythropoietic protoporphyria with eye complications". The Journal of Dermatology. 34 (11): 790–794. doi:10.1111/j.1346-8138.2007.00386.x. ISSN 0385-2407. PMID 17973823.
  5. ^ Poh-Fitzpatrick, M. B. (1. 6. 1986). "Molecular and cellular mechanisms of porphyrin photosensitization". Photo-Dermatology. 3 (3): 148–157. ISSN 0108-9684. PMID 3529055.
  6. ^ Bonkovsky, Herbert L.; Rudnick, Sean R. (decembar 2020). "Erythropoietic Protoporphyria and X-Linked Protoporphyria - Hormonal and Metabolic Disorders". Merck Manuals Consumer Version. Merck Sharp & Dohme Corp. Pristupljeno 11. 1. 2021.
  7. ^ Spelt, JM; De Rooij, FW; Wilson, JH; Zandbergen, AA (2010). "Vitamin D deficiency in patients with erythropoietic protoporphyria". Journal of Inherited Metabolic Disease. 33 Suppl 3: S1–4. doi:10.1007/s10545-008-1037-0. PMID 24137761. S2CID 22847583.
  8. ^ Blagojevic, Daniel; Schenk, Thomas; Haas, Oskar; Zierhofer, Brigitte; Konnaris, Christophoros; Trautinger, Franz (2009). "Acquired erythropoietic protoporphyria". Annals of Hematology. 89 (7): 743–4. doi:10.1007/s00277-009-0859-7. PMID 19902211. S2CID 36170513.
  9. ^ Kong, Xiao-Fei; Ye, Jing; Gao, De-Yong; Gong, Qi-Ming; Zhang, Dong-Hua; Lu, Zhi-Meng; Lu, Yi-Ming; Zhang, Xin-Xin (1. 2. 2008). "Identification of a ferrochelatase mutation in a Chinese family with erythropoietic protoporphyria". Journal of Hepatology. 48 (2): 375–379. doi:10.1016/j.jhep.2007.09.013. ISSN 0168-8278. PMID 18160121.
  10. ^ Holme, S. Alexander; Worwood, Mark; Anstey, Alexander V.; Elder, George H.; Badminton, Michael N. (1. 12. 2007). "Erythropoiesis and iron metabolism in dominant erythropoietic protoporphyria". Blood. 110 (12): 4108–4110. doi:10.1182/blood-2007-04-088120. ISSN 0006-4971. PMID 17804693.
  11. ^ Magnus, I. A. (februar 1968). "Photobiological Aspects of Porphyria". Proceedings of the Royal Society of Medicine. 61: 196–198. doi:10.1177/003591576806100233. PMID 5688974.
  12. ^ Lecha, Mario; Puy, Hervé; Deybach, Jean-Charles (1. 1. 2009). "Erythropoietic protoporphyria". Orphanet Journal of Rare Diseases. 4: 19. doi:10.1186/1750-1172-4-19. ISSN 1750-1172. PMC 2747912. PMID 19744342.
  13. ^ Bruguera, M.; Herrero, C. (1. 12. 2005). "[Liver disease in erythropoietic protoporphyria]". Gastroenterología y Hepatología. 28 (10): 632–636. doi:10.1016/s0210-5705(05)71529-6. ISSN 0210-5705. PMID 16373015.
  14. ^ Anstey, A. V.; Hift, R. J. (1. 7. 2007). "Liver disease in erythropoietic protoporphyria: insights and implications for management". Gut. 56 (7): 1009–1018. doi:10.1136/gut.2006.097576. ISSN 0017-5749. PMC 1994365. PMID 17360790.
  15. ^ Arceci, Robert.; Hann, Ian M.; Smith, Owen P. (2006). Pediatric hematolog. Malden, Mass.: Blackwell Pub. ISBN 978-1-4051-3400-2.[potrebna stranica]
  16. ^ Elder, George; Harper, Pauline; Badminton, Michael; Sandberg, Sverre; Deybach, Jean-Charles (2012). "The incidence of inherited porphyrias in Europe". Journal of Inherited Metabolic Disease. 36 (5): 849–57. doi:10.1007/s10545-012-9544-4. PMID 23114748. S2CID 20442163.
  17. ^ Michaels, BD; Del Rosso, JQ; Mobini, N; Michaels, JR (2010). "Erythropoietic protoporphyria: A case report and literature review". The Journal of Clinical and Aesthetic Dermatology. 3 (7): 44–8. PMC 2921755. PMID 20725556.
  18. ^ Wahlin, S.; Floderus, Y.; Stål, P.; Harper, P. (2011). "Erythropoietic protoporphyria in Sweden: Demographic, clinical, biochemical and genetic characteristics". Journal of Internal Medicine. 269 (3): 278–88. doi:10.1111/j.1365-2796.2010.02236.x. PMID 20412370.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]