Euryarchaeota

Euryarchaeota
Halobacterium sp. soj NRC-1, svaka ćelija duga je 5 µm.
Sistematika
Carstvo	"Archaebacteria"
Koljeno	"Euryarchaeota"
Razredi[1]
Archaeoglobi Hadesarchaea Halobacteria Methanobacteria Methanococci Methanofastidiosa Methanomassiliicocci Methanomicrobia Methanopyri Nanohaloarchaea Poseidoniia[2] Theionarchaea[3][4] Thermococci Thermoplasmata Neformalmi razredi Dubokoborske Euryarchaeota 2 hidrotermalnih otvora (uključuju Aciduliprofundum ♠ Reysenbach et al. 2006)
Sinonimi
Euryarchaeota Woese et al. 1990 Euryarchaeota Garrity and Holt 2002 nisu Euryarchaeota Cavalier-Smith 2002

Euryarchaeota (grčki εὐρύς - eurus = široko + ἀρχαῖα - arhea = staro, u smislu široki stari kvalitet) je jedno od dva koljena u domenu Archaea.^[5] Drugo je Crenarchaeota.^[6]

Euryarchaeota su vrlo raznolike i uključuju metanogene, koji proizvode metan i često se nalaze u crijevima, halobakterije, koje preživljavaju ekstremne koncentracije soli i neke ekstremno termofilne aerobe i anaerobe, koji uglavnom žive na temperaturama između 41 i 122 °C. Odvojene su od ostalih arheja zasnovanih uglavnom na sekvencama rRNK i njihovoj jedinstvenoj DNK-polimerazi.^[7]

Opis

"Euryarchaeota" su različiti po izgledu i metaboličkim svojstvima. Koljeno sadrži organizme različitih oblika, uključujući i štapičaste i koke. Euryarchaeota se može pojaviti ili gram-pozitivnom ili gram-negativnom obliku, ovisno o tome je li u ćelijskom zidu prisutan pseudomurein.^[8] Euryarchaeota također imaju različite načine života, uključujući metanogene, halofile, reduktore sulfata i ekstremne termofile u svakom.^[8] Ostale žive u okeanu, suspendiranom planktonom i bakterijama. Iako je ove morske euryarchaeote teško uzgajati i proučavati u laboratoriji, genomsko sekvenciranje sugerira da su pokretni heterotrofi.^[9]

Iako se ranije mislilo da euryarchaeota žive samo u ekstremnim sredinama (u smislu temperature, sadržaja soli i / ili pH), članak Korzkovkova i ostalih objavljen januara 2019. pokazao je da također žive u umjerenim sredinama, poput niskotemperaturnih kiselih okruženja. U nekim slučajevima euriarhaeote premašile su broj prisutnih bakterija.^[10] Euryarchaeota pronađene su i u drugim umjerenim sredinama, kao što su izvori vode, močvare, tla i rizosfere.^[6]

Neke Euryarchaeota su vrlo prilagodljive; organizmi reda Halobacteriales obično se nalazi u izuzetno slanim i sumpornim okruženjima, ali mogu rasti i u koncentraciji soli nižoj od one u morskoj vodi, od 2,5%.^[6] U rizosferama se čini da je njihovo prisustvo zavisno od mikoriznih gljiva; veća populacija gljiva bila je u korelaciji s njihovom većom učestalošću i raznolikošću, dok je odsustvo mikoriiznih gljivica povezano sa odsustvom nepostojanjem euriarheota.^[6]

Filogenija

Danas prihvaćena taksonomija zasniva se na listi prokariotskih imena sa stalnom nomenklaturom (LPSN)^[11] i Nacionalnom centru za biotehnološke informacije (NCBI)^[12]

U filogeniji zasnovanoj na 16S rRNK-baziranom oslobađanju 121 LTP iz Projekta „Sve vrste živih stabala“ (The All-Species Living Tree' Project)^[13]

	?Aciduliprofundum boonei ♠ Reysenbach et al. 2006     ?Nanohaloarchaea ♠     Methanopyrus kandleri   Poseidoniia (Thalassoarchaea)[2]   Poseidoniaceae[14]     Thalassarchaeaceae[15]         Methanococcales     Eurythermea   Thermococcaceae     Thermoplasmata     Neobacteria   Methanobacteriales       Archaeoglobaceae   Halomebacteria   Methanomicrobia     Halobacteriaceae

Napomena:
♠ Soj se nalazi u popisu Nacionalnog centra za biotehnološke informacije (NCBI), ali ne i na Listi of prokariotskih imena sa uspostavljenom nomenklaturom (LPSN).

Takošer pogledajte

• Archaea
• Monera

Reference

1. Castelle CJ, Banfield JF. (2018). "Major New Microbial Groups Expand Diversity and Alter our Understanding of the Tree of Life". Cell. 172 (6): 1181–1197. doi:10.1016/j.cell.2018.02.016. PMID 29522741.
2. NCBI: Candidatus Poseidoniia (class)
3. Anja Spang, Eva F. Caceres, Thijs J. G. Ettema: Genomic exploration of the diversity, ecology, and evolution of the archaeal domain of life Arhivirano 22. 6. 2020. na Wayback Machine. In: Science Volume 357 Issue 6351, eaaf3883, 11 Aug 2017, doi:10.1126/science.aaf3883
4. Sometines misspelled as Theinoarchaea: Catherine Badel, Gaël Erauso, Annika L. Gomez, Ryan Catchpole, Mathieu Gonnet, Jacques Oberto, Patrick Forterre, Violette Da Cunha: The global distribution and evolutionary history of the pT26‐2 archaeal plasmid family Arhivirano 20. 6. 2020. na Wayback Machine. In: environmental microbiology. sfam 10 Sep 2019. doi:10.1111/1462-2920.14800
5. Hogan, C. Michael (2010). E. Monosson; C. Cleveland (ured.). "Archaea". Encyclopedia of Earth. National Council for Science and the Environment. Pristupljeno 18. 8. 2017. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
6. Bomberg M, Timonen S (oktobar 2007). "Distribution of cren- and euryarchaeota in scots pine mycorrhizospheres and boreal forest humus". Microbial Ecology. 54 (3): 406–16. doi:10.1007/s00248-007-9232-3. PMID 17334967.
7. Lincoln SA, Wai B, Eppley JM, Church MJ, Summons RE, DeLong EF (juli 2014). "Planktonic Euryarchaeota are a significant source of archaeal tetraether lipids in the ocean". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 111 (27): 9858–63. Bibcode:2014PNAS..111.9858L. doi:10.1073/pnas.1409439111. PMC 4103328. PMID 24946804.
8. Garrity GM, Holt JG (2015). "Euryarchaeota phy. nov.". u Whitman WB (ured.). Bergey's Manual of Systematics of Archaea and Bacteria. John Wiley & Sons. doi:10.1002/9781118960608. ISBN 9781118960608.
9. Iverson V, Morris RM, Frazar CD, Berthiaume CT, Morales RL, Armbrust EV (februar 2012). "Untangling genomes from metagenomes: revealing an uncultured class of marine Euryarchaeota". Science. 335 (6068): 587–90. Bibcode:2012Sci...335..587I. doi:10.1126/science.1212665. PMID 22301318.
10. Korzhenkov AA, Toshchakov SV, Bargiela R, Gibbard H, Ferrer M, Teplyuk AV, Jones DL, Kublanov IV, Golyshin PN, Golyshina OV (januar 2019). "Archaea dominate the microbial community in an ecosystem with low-to-moderate temperature and extreme acidity". Microbiome. 7 (1): 11. doi:10.1186/s40168-019-0623-8. PMC 6350386. PMID 30691532.
11. Euzéby JP. "Euryarchaeota". List of Prokaryotic names with Standing in Nomenclature (LPSN). Arhivirano s originala, 9. 8. 2017. Pristupljeno 9. 8. 2017.
12. Sayers; et al. "Euryarchaeota". Taxonomy Browser. National Center for Biotechnology Information (NCBI) taxonomy database. Pristupljeno 9. 8. 2017.
13. "16S rRNA-based LTP release 121 (full tree)" (PDF). Silva Comprehensive Ribosomal RNA Database. Arhivirano s originala (PDF), 23. 9. 2015. Pristupljeno 9. 8. 2017.
14. NCBI: Candidatus Poseidoniaceae (family)
15. NCBI: Candidatus Thalassarchaeaceae (family)

Dopunska literatura

• Cavalier-Smith T (januar 2002). "The neomuran origin of archaebacteria, the negibacterial root of the universal tree and bacterial megaclassification". International Journal of Systematic and Evolutionary Microbiology. 52 (Pt 1): 7–76. doi:10.1099/00207713-52-1-7. PMID 11837318.
• Woese CR, Gupta R, Hahn CM, Zillig W, Tu J (1984). "The phylogenetic relationships of three sulfur dependent archaebacteria". Systematic and Applied Microbiology. 5: 97–105. doi:10.1016/S0723-2020(84)80054-5. PMID 11541975.
• Garrity GM, Holt JG (2001). "Phylum AII. Euryarchaeota phy. nov.". u DR Boone, RW Castenholz (ured.). Bergey's Manual of Systematic Bacteriology Volume 1: The Archaea and the deeply branching and phototrophic Bacteria (2nd izd.). New York: Springer Verlag. str. 169. ISBN 978-0-387-98771-2.

Vanjski linkovi

• Comparative Analysis of Euryarchaeota Genomes (at United States Department of Energy|DOE's Integrated Microbial Genomes System)`1