Fanula Papazoglu je rođena 1917. godine u porodici grčkog aromunskog porijekla u Bitolju, tada u Kraljevini Srbiji, gde se školovala do fakulteta. Studirala je Klasičnu filologiju sa historijom Starog vijeka i arheologijom na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Fanula Papazoglu je kao član studentske organizacije davala podršku jugoslovenskom partizanskom pokretu. Bila je zatvorenik u logoru Banjica šest mjeseci tokom 1942. i 1943. godine.[1] Diplomirala je 1946. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Doktorsku disertaciju Makedonski gradovi u rimsko doba odbranila je 1955. godine. Na Katedri za istoriju starog vijeka na Filozofskom fakultetu u Beogradu radila je od 1947. godine. Za redovnog profesora je izabrana 1965. godine. Postala je dopisni član SANU 1974. godine, a redovni 1983. godine.[2] Osnivač je Centra za antičku epigrafiku i numizmatiku.[3] Bila je stalni saradnik Centra za balkanološka ispitivanja ANU BiH, član Njemačkog arheološkog instituta, počasni doktor na Sorbonni, počasni član Filološkog društva Parnasos u Atini i član Makedonske akademije nauka. Autor je oko 130 naučnih radova iz oblasti istorije Starog vijeka.[2] Bila je udata za Georgija Ostrogorskog, jednog od najvećih svjetskih vizantologa.[1] Preminula je u Beogradu 26. januara 2001. godine.[2][3]
Papazoglu, Fanula (1997). Laoi et paroikoi: Recherches sur la structure de la société hellénistique. Belgrade: Centre d'études épigraphiques et numismatiques.CS1 održavanje: ref=harv (link)