Ferdo Šišić | |
|---|---|
| Rođenje | 9. mart 1869. |
| Smrt | 1. januar 1940 (70 godina) |
| Zanimanje | Historičar, akademik JAZU, SANU |
Ferdo Šišić (9. mart 1869 – 1. januar 1940) bio je hrvatski historičar, akademik JAZU, SANU, te bugarske, rumunske, češke, mađarske i poljske akademije nauka i umjetnosti.
Ferdo Šišić je u Zagrebu završio osnovno i srednje obrazovanje te fakultet. Kraće vrijeme studirao je i u Beču. Radio je u školama u Gospiću 1882, na Velikoj realki u Zagrebu (1893), pa u Osijeku (1894-1900). Godine 1900., u svojoj 31. godini, promoviran je za doktora nauka u Zagrebu na Filozofskom fakultetu. Godine 1902. postaje privatni docent za hrvatsku historiju 12-15. vijeka. Prelazi u Zagreb na Gornjegradsku gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu naslijedio je čuvenog hrvatskog historičara Tadiju Smičiklasa i zadržao se na fakultetu punih 37 godina (1902-1939). Poslije toga odlazi u penziju. Na katedri historije hrvatskog naroda zamijenio ga je Miho Barada.
U svojoj bogatoj nastavničkoj karijeri Šišić je odgojio čitav niz studenata i doktora nauka, a kroz naučni rad je ostavio značajan uticaj na razvoj hrvatske historiografije za svoga života. Dominacija u pristupu pripala je političkoj historiji po kojoj je ostao upamćen. Svoj prvi rad Šišić je objavio 1892 (Kako je osvojen Zadar 1202.g., Vijenac, Zagreb). Napisao je veći broj radova, krupnijih naučnih sinteza i radova iz historije srednjeg vijeka, naročito historije Hrvata u srednjem vijeku. Objevio je i više zbirki izvorne građe (Ljetopis Pavla Pavlovića, patricija zadarskoga; Hrvatski saborski spisi I-V; Jadransko pitanje na konferenciji mira u Parizu; Ljetopis popa Dukljanina; Korespondencija Rački-Štrosmajer I-IV; Nekoliko isprava iz početka XV. stoljeća). U Hrvatskoj je bio u svoje vrijeme najznačajniji historičar. Godine 1929., pod uredništvom Grge Novaka, pripremljen je Šišićev zbornik, sa većim brojem radova, a koji je bio posvećen njegovoj šezdesetogodišnjici.
Šišić se bavio i bosanskom srednjovjekovnom historijom. Ostao je prepoznatljiv po obradi Hrvoja Vukčića Hrvatinića, po Ljetopisu popa Dukljanina, po objavljenim izvorima koja se tiču bosanske historije, ali i uvodnom poglavlju napretkove Historije Bosne i Hercegovine.
Stjepan Antoljak, Ferdo Šišić - Miho Barada, (U povodu 110-te i 90-te godišnjice rođenja), Nastava povijesti 3, Zagreb 1979, 206-209.
Stjepan Antoljak, Šišić i Barada – velikani hrvatske historiografije, Vjesnik, 07.10. 1979, 14.
Neven Budak, Pogovor (O autoru), "Ferdo Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara (pretisak izdanja iz 1925)", Nakladni zavod MH, Biblioteka Hrvatske povjesnice, Zagreb 1990, 741-749.
Miroslav Kurelac, Šišić Ferdo, “Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture“, Zagreb 1980, 649.
Trpimir Macan, Pogled u djelo Ferde Šišića, “Macan Trpimir, Povijesni prijepori”, MH, Ogranak Dubronik, Biblioteka Prošlost i sadašnjost, Knjiga 6, Dubrovnik 1992, 278-308.
Rade Mihaljčić, Šišić Ferdo, “Enciklopedija srpske istoriografije (Priredili Sima Ćirković i Rade Mihaljčić)”, Knowledge, Beograd 1997, 725-726.
... Šišić Ferdo, “Opća enciklopedija Jugoslovenskog Leksikografskog zavoda, 8 (Š-Žva)”, Zagreb 1982, 23.
... Šišić Ferdo, “Mala enciklopedija Prosveta. Opšta enciklopedija, 3 (R-Š)”, 3 izdanje, Prosveta, Beograd 1978, 716.