Fojnica
Fojnica | |
|---|---|
Općina i naseljeno mjesto | |
| Općina Fojnica | |
 Panorama Fojnice | |
 Grb | |
 Općina Fojnica u Bosni i Hercegovini | |
  Fojnica | |
| Koordinate: 43°57′46.6″N 17°53′54.5″E / 43.962944°N 17.898472°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Kanton | Srednjobosanski |
| Vlada | |
| • Načelnik | Sabahudin Klisura[1] (SDA) |
| Površina | |
| • Općina | 301,26 km2 |
| • Naseljeno mjesto | 2,87 km2 |
| Najveća nadmorska visina (Vranica) | 2.112 m |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Općina | 12.356 |
| • Općina (gustoća) | 41,01 /km2 |
| • Naseljeno mjesto | 3.570 |
| • Naseljeno mjesto (gustoća) | 1.243,9 /km2 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 71 270 |
| Pozivni broj | (+387) 30 |
| Matični broj | 115592[2] |
| Matični broj općine | 10324 |
| Veb-sajt | www |
Fojnica je naseljeno mjesto i središte istoimene općine u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine. Administrativno pripada Srednjobosanskom kantonu.
Geografija
[uredi | uredi izvor]Fojnica se nalazi u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, oko 50 km zapadno od Sarajeva i 587 m iznad nivoa mora. Površina općine iznosi 308 km2. Graniči sa sljedećim općinama: Gornji Vakuf-Uskoplje, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Kiseljak, Kreševo i Konjic. Veliki dio površine općine Fojnica zauzimaju visoravni, pašnjaci i polja, i to 46% u odnosu na ukupnu površinu općine, a od toga 10% polja, 20% visoravni i 16% pašnjaci.
Planine
[uredi | uredi izvor]
Na području općine nalaze se 4 planine i to:
Vranica - 2112 m
Zec - 1800 m
Zahor - 1400 m
Pogorelica - 1432 m
Najveći vrh zove se Nadkrstac i ima nadmorsku visinu od 2112 m, nalazi se na planini Vranica. Također na Vranici se nalazi i prirodno Prokoško jezero na nadmorskoj visini od 1670 m.
Rijeke
[uredi | uredi izvor]
Područje cijele općine bogato je vodenim resursima. Rijeke su tokom čitave godine bogate ribom i neki od riječnih tokova imaju kapacitet za proizvodnju električne energije, te izgradnju hidrocentrala.
Kroz područje općine Fojnica protiču tri rijeke:
Jezera
[uredi | uredi izvor]Prokoško jezero, nalazi se na nadmorskoj visini od 1670 m na planini Vranici. Poznato je po prisustvu Tritona, endemske vrste vodozemaca, i privlači veliki broj turista.
Termalne vode
[uredi | uredi izvor]Fojnica je danas najpoznatija po svojoj banji čija se radioaktivnost i ljekovitost ispitivala još krajem 19. stoljeća, a eksploatacija počela poslije Prvog svjetskog rata. Fojnička radioaktivna mineralna voda pripada slabo mineraliziranim termalnim vodama, sa temperaturom koja iznosi 31,5 °C i snage radioaktivnosti oko 45 Machovih jedinica.[3] Djelotvorna je u liječenju svih oblika reumatizma, bolesti kostiju i mišića, bolesti perifernog nervnog sistema, itd.
Historija
[uredi | uredi izvor]Srednji vijek
[uredi | uredi izvor]
Tragovi ljudskog razvoja na fojničkom području prate se od najstarijih vremena. U srednjem vijeku Fojnica je otvoreni trg koji doživljava značajan razvoj zahvaljujući obližnjim rudnicima.
Prvi put se spominje 18. marta 1365. kada je Hans Sasinović u svoje i u ime svoga brata Nikla prodao dvojici Dubrovčana polovinu rupa (rudarskih jama) u Fojnici i Ostružnici. Tu se 1373. spominje posebno sasko vijeće (Curia Teutonicorum) sa elementima samouprave građana (purgara, njem. Bürger) koji su domaći stanovnici. Organizirano prisustvo Sasa i njihov utjecaj na domaće organe vlasti pokazuje razvijenu rudarsku sredinu, nalaženje i vađenje rude i njenu metaluršku obradu (mlinovi za prečišćavanje i topionice za topljenje rude) na kojim poslovima se angažuje mjesno stanovništvo koje vremenom preuzima tehniku obrade metala u potpunosti.
Naselje pripada župi Lepenica u neposrednom kraljevom posjedu (contrata del re), a štiti ga obližnja tvrđava Kozograd (prvi spomen 1434). Sjajno doba u razvoju Fojnice dešava se tridesetih godina 15. stoljeća zahvaljujući pojačanoj eksploataciji srebra na kojoj se bazira čitav privredni polet. Tada je tu formirana najjača dubrovačka kolonija u Bosni u periodu 1430. do 1463. (ukupno 365 Dubrovčana). Brojnost kolonije i sve elemente života pokazuje i primjer Budislava Slavkovića koji je biran u dubrovačke sudske komisije čak 152 puta. Tu nije samo centar razmjene nego i potrošnje. Testamenti pojedinih trgovaca koji imaju svoje radnje govore o velikom broju domaćeg stanovništva uključenog u trgovinu i zanatstvo i raznovrsnoj skupocjenoj robi. Jedan od značajnijih dubrovačkih trgovaca Doberko Stuparić svoje trgovačke knjige pohranio je kod franjevaca u Fojnici. U Fojnici je bila carinarnica i kovnica novca bosanskih vladara.
Naselje je imalo svoje središte (mercatum, piaza), poslovnu četvrt u kojoj se odvijala razmjena i cjelokupan život sa pratećim radnjama, gostionicama i konačištima. Na čelu gradske uprave u 15. st. je gradski knez. Procjene izvedene na osnovu prvih osmanskih popisa govore o naselju sa preko 2000 stanovnika. Privredni razvoj doveo je i do procvata kulturnog života. U zaostavštini jednog dubrovačkog trgovca koji je boravio u Fojnici od 1439. do 1446. spominje se pet knjiga pisanih 'in schiavo', pri čemu je jedna s koricama od kadife (uno libro in schiavo con le coverte de veluto).
Na lokalitetu Crkovište (zapadni dio naselja) bio je podignut franjevački samostan sa crkvom sv. Marije u prvoj polovini 15. st. (prvi spomen iz 1435). Kao gvardijani fojničke crkve navode se Vlaho, Radič Mišetić, Vladislav i Gabrijel Milatović. Gvardijan Ivan (Johanes) koji se spominje 1473. bio je domaći čovjek. Tu je bilo i monahinja. Uz samostan se nalazio leprozorijum za bolesne. Samostan je srušen u 16. st. Kasnije je izgrađen na brdu pod Križem. Samostan posjeduje bogat arhiv i biblioteku. Pored mnoštva rukopisa tu se nalazi i čuvena Ahdnama sultana Mehmeda II Osvajača te Fojnički grbovnik.
Osmansko doba
[uredi | uredi izvor]Osvajanje Fojnice od strane Osmanskog carstva uslijedilo je u proljeće 1463. godine. Fojnica je zatečena kao druga po veličini varoš u Bosni. Veća od Fojnice bila je samo Srebrenica. U daljem toku broj stanovnika u Fojnici bio je u opadanju. Pod osmanskom vlašću naselje je pripojeno visočkoj nahiji, u 17-18. st. je bilo podređeno Kreševu, a od 1784. do 1865. je samostalna nahija i sjedište samostalnog kadiluka. Rudarstvo je bitna privredna grana i u osmansko doba (srebro, zlato, bakar, azur). Uz postojeće katoličko, formira se zajednica muslimanskog stanovništva koje unosi u naselje elemente orijentalne i islamske kulture (džamije, tekije, medrese, hanovi, karavansaraji).
Do 1604. godine cjelokupno fojničko stanovništvo bilo je opalo na svega 144 kuće. Prva muslimanska domaćinstva u Fojnici evidentirana su 1485. godine, kada je zabilježeno 7 takvih kuća. Rudarstvo, na čijem se nekadašnjem prosperitetu razvila ova varoš, od dolaska osmanske vlasti bilo je u stalnom opadanju. Ovaj period u razvitku Fojnice predstavlja vrijeme zamiranja klasičnog rudarstva, a zanatska proizvodnja još je bila vrlo slaba u početnoj fazi. Na glasu je kasnije postala fojnička proizvodnja oružja: sablje, duge puške, handžari, razni alati za obradu zemlje i drugo. Na Fojničkoj rijeci u 16. stoljeću radili su brojni mlinovi. Godine 1540. u Fojnici je evidentirano 27 mlinova, te 1 stupa za obradu ćebadi.
Period austro-ugarske vladavine
[uredi | uredi izvor]Fojnica i njena okolina za vrijeme austro-ugarske vladavine nije doživjela privredni prosperitet kao oni gradovi koje je zahvatila industrijalizacija i nove saobraćajne mogućnosti. Geološka istraživanja koja su vršena u Bosni i Hercegovini neposredno poslije dolaska austro-ugarske nisu zaobišla ni Fojnicu. Tako je utvrđeno prvom analizom piritne rude da se u toni rude nalazi 8-15 grama zlata. Procijenjeno je da je nalazište u Bakovićima rentabilno za proizvodnju i prvi koncesionari su bili braća Došen 1885. godine. Uporedo sa aktiviranjem rudarske proizvodnje počinje i eksploatacija i prerada šume kojom je fojničko područje izuzetno bogato. Međutim saobraćajna izoliranost uticala je da u čitavom tom periodu ne nastane nijedan značajniji prerađivački kapacitet do poslije Drugog svjetskog rata.
Kraj 20. stoljeća
[uredi | uredi izvor]Zahvaljujući svojim prirodnim bogatstvima, Fojnica je doživjela snažnu ekspanziju u privrednom smislu nakon drugog svjetskog rata. Drvno–prerađivačka, tekstilna i grafička industrija doživjele su snažan razvoj i postale okosnica privrednog razvoja općine. Prije rata u Bosni i Hercegovini Fojnica je slovila kao srednje razvijena općina s jasno naznačenim strateškim pravcima razvoja zasnovanim na izdašnim prirodnim resursima voda, šuma i ruda. Osamdesetih godina 20. stoljeća došlo je do snažne ekspanzije zdravstvenog i rekreativnog turizma, sa tendencijom proširenja turističkih sadržaja, kao i uzgojem i preradom drveta.
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]Nacionalni sastav stanovništva - općina Fojnica
[uredi | uredi izvor]| Sastav stanovništva – naselje Općina Fojnica | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[4] | 1991.[5] | 1981.[6] | 1971.[7] | 1961.[8] | |||
| Osoba | 12 356 (100,0%) | 16 296 (100,0%) | 15 045 (100,0%) | 12 829 (100,0%) | 10 035 (100,0%) | ||
| Bošnjaci | 7 592 (61,44%) | 8 024 (49,24%)1 | 7 637 (50,76%)1 | 6 473 (50,46%)1 | 4 421 (44,06%)1 | ||
| Hrvati | 3 664 (29,65%) | 6 623 (40,64%) | 6 432 (42,75%) | 5 948 (46,36%) | 4 808 (47,91%) | ||
| Nepoznato | 770 (6,232%) | – | – | – | – | ||
| Bosanci | 91 (0,736%) | – | – | – | – | ||
| Srbi | 48 (0,388%) | 157 (0,963%) | 422 (2,805%) | 223 (1,738%) | 245 (2,441%) | ||
| Nisu se izjasnili | 46 (0,372%) | – | – | – | – | ||
| Muslimani | 45 (0,364%) | – | – | – | – | ||
| Romi | 35 (0,283%) | – | 1 (0,007%) | – | – | ||
| Ostali | 26 (0,210%) | 1 085 (6,658%) | 80 (0,532%) | 49 (0,382%) | 37 (0,369%) | ||
| Albanci | 23 (0,186%) | – | 24 (0,160%) | 15 (0,117%) | 2 (0,020%) | ||
| Bosanci i Hercegovci | 10 (0,081%) | – | – | – | – | ||
| Crnogorci | 3 (0,024%) | – | 24 (0,160%) | 21 (0,164%) | 5 (0,050%) | ||
| Pravoslavci | 2 (0,016%) | – | – | – | – | ||
| Jugoslaveni | 1 (0,008%) | 407 (2,498%) | 413 (2,745%) | 85 (0,663%) | 494 (4,923%) | ||
| Makedonci | – | – | 8 (0,053%) | 2 (0,016%) | 3 (0,030%) | ||
| Slovenci | – | – | 3 (0,020%) | 13 (0,101%) | 16 (0,159%) | ||
| Mađari | – | – | 1 (0,007%) | – | 4 (0,040%) | ||
Nacionalni sastav stanovništva - naselje Fojnica
[uredi | uredi izvor]| Sastav stanovništva – naselje Naselje Fojnica | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[4] | 1991.[5] | 1981.[6] | 1971.[7] | 1961.[8] | |||
| Osoba | 3 570 (100,0%) | 4 225 (100,0%) | 3 411 (100,0%) | 2 254 (100,0%) | 1 549 (100,0%) | ||
| Bošnjaci | 2 417 (67,70%) | 2 095 (49,59%)1 | 1 722 (50,48%)1 | 1 262 (55,99%)1 | 743 (47,97%)1 | ||
| Hrvati | 935 (26,19%) | 1 563 (36,99%) | 1 158 (33,95%) | 745 (33,05%) | 494 (31,89%) | ||
| Bosanci | 57 (1,597%) | – | – | – | – | ||
| Romi | 34 (0,952%) | – | – | – | – | ||
| Srbi | 33 (0,924%) | 130 (3,077%) | 158 (4,632%) | 134 (5,945%) | 173 (11,17%) | ||
| Muslimani | 25 (0,700%) | – | – | – | – | ||
| Albanci | 22 (0,616%) | – | 24 (0,704%) | – | 1 (0,065%) | ||
| Nisu se izjasnili | 19 (0,532%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 18 (0,504%) | 140 (3,314%) | 10 (0,293%) | 37 (1,642%) | 6 (0,387%) | ||
| Bosanci i Hercegovci | 6 (0,168%) | – | – | – | – | ||
| Crnogorci | 2 (0,056%) | – | 9 (0,264%) | – | 2 (0,129%) | ||
| Jugoslaveni | 1 (0,028%) | 297 (7,030%) | 322 (9,440%) | 76 (3,372%) | 116 (7,489%) | ||
| Pravoslavci | 1 (0,028%) | – | – | – | – | ||
| Makedonci | – | – | 5 (0,147%) | – | 1 (0,065%) | ||
| Slovenci | – | – | 2 (0,059%) | – | 9 (0,581%) | ||
| Mađari | – | – | 1 (0,029%) | – | 4 (0,258%) | ||
Kulturno–historijski spomenici
[uredi | uredi izvor]Nacionalni spomenici
[uredi | uredi izvor]Stećci
[uredi | uredi izvor]
Na području Fojnice nalazi se veliki broj nekropola sa stećcima, koji su ostali sačuvani do današnjih dana. Na lokalitetu Ostružnica, otkrivena je nekropola sa 50 stećaka, od čega je 10 sanduka i 40 ploča bez ukrasnih motiva. U naselju Otigošće otkrivena je nekropola sa 46 stećaka u obliku sanduka bez ukrasnih motiva. Dva velika stećka sa lokaliteta Lužine premješteni su kod hotela “Reumal”, oba su u obliku sljemenika, od kojih je jedan dekorisan ukrasnom rozetom sa 8 latica. Također u naselju Dusina postoji jedan stećak u obliku sanduka, koji je znatno oštećen, a u samom gradu, u haremu Šečerhanova bašča, nalazi se jedan stećak, sa izuzetnom ukrasnom ornamentikom.
Tvrđave
[uredi | uredi izvor]Zanatstvo i trgovina su bili razvijeni u Fojnici i prije dolaska Osmanlija, što potvrđuju gradovi poput Kozograda, Zvonigrada i Kaštela.
Kašteli
[uredi | uredi izvor]Na padinama planine Zahor, iznad naselja Rizvići, nalaze se ruševine srednjovjekovne građevine Kaštela, koje su služile Franjevcima kao sklonište od Osmanlija. To je pećina sa nekoliko izdubljenih pregrada, u koju su se sklonili franjevci i Anđeo Zvizdović sa njima, koji je upravo odatle sišao u Milodraško polje 1463. godine, gdje je od sultana Mehmeda II El Fatiha preuzeo Ahdnamu. Dvije zidane kule, koje i sada stoje, narod naziva Bijeli grad i Crni grad, a po narodnom vjerovanju, u jednoj od njih postoje gvozdena vrata na ulazu u neku podzemnu prostoriju sa blagom.
Kozograd
[uredi | uredi izvor]Kozograd (Chossao, Cosao) je utvrda smještena u današnjoj fojničkoj općini. Ruševine se nalaze u šumovitom i nenaseljenom predjelu na obronku planine Matorac. U pisanim izvorima se spominje u 15. vijeku latinski formom Chossao ili Cosao. Njegova izgradnja veže se za jačanje privrednog razvoja fojničkog kraja u 14. vijeku.
Utvrda je podignuta na strmoj i teško pristupačnoj stijeni. Na južnoj strani je zaravan koja se zove Kraljičin grič. Na zapadnoj strani je u živoj stijeni isklesan sporedni ulaz u utvrdu. U sedlu brijega su dva duboka jarka, preko kojih je bio pokretni most. Utvrda je imala dvije kule i obor. Branič-kula bila je okrugla s vanjskim prečnikom od oko 7,2 metra. Manja kula je bila kvadratna sa stranama od 5,5 m i debljinom zida oko 1,2 metra. Utvrda je sagrađena od lomljenog, a ponegdje i od obrađenog kamena sa tipičnim iskorištavanjem konfiguracije terena.[9]
U pisanim izvorima Kozograd (Cosao) se prvi put spominje 17. januara 1434. u pozivu na sud dubrovačkim trgovcima u Bosni zbog nastale štete u pljački karavana u Konjicu. Pored ostalih poziv je upućen i Vukoslavu Kopiliću za kojeg se smatralo da se nalazi u Kozogradu.[10] Podgrađe Kozograda se spominje marta 1449. (sub castro vocato Chosau) [11] , ali je pravo pitanje gdje se ono nalazilo s obzirom na smještaj Kozograda. Prema predaji u gradu Kozogradu je boravila kraljica Katarina Kosača 1463. i odatle je izbjegla pred Osmanlijama.[12]
Zvonigrad
[uredi | uredi izvor]
Arheološka istraživanja lokaliteta Zvonigrad, iznad naselja Otigošće, ustanovila su da je ovdje bilo prahistorijsko naselje gradinskog tipa i da se još uvijek prepoznaju umjetne terase, tragovi naselja i zidovi bez kreča, dok su na čitavoj gradini razasuti ulomci prahistorijske keramike.
Džamije
[uredi | uredi izvor]
Prvu džamiju u Fojnici podigao je Mustafa Hadr, hidžretske 958. godine, odnosno 1551. godine. Naziv ulice Hadrovići sačuvan je do danas, podsjećajući upravo na osnivača i njegove potomke. Popis iz 1604. godine bilježi navedenu džamiju pod imenom Atik (stara) džamija. Današnji natpis nad ulazom u džamiju pokazuje da je objekat obnovljen 1820. godine i da je obnovom rukovodio Abdurahman Sirrija.
Drugu džamiju podigao je vlastitim sredstvima Šaban Ahmed–efendija, tadašnji kreševsko–fojnički kadija, hidžretske 1077. godine, odnosno 1666. godine. Na tom prostoru razvija se i glavni dio fojničke čaršije, po čemu je i džamija u narodu nazivana Čaršijska, koja je bila kulturni i društveni centar mahale.
Treću džamiju napravio je Hadži Muharrem-efendija u mahali Pavlovac, 18 godina nakon izgradnje Čaršijske džamije. Ova džamija bila je kulturni i društveni centar ove mahale.
Tekije
[uredi | uredi izvor]U kulturnohistorijskom nasljeđu fojničkog kraja značajno mjesto zauzimaju i tri tekije nakšibendijskog tarikata, po kojima je ovaj kraj duže vremena bio poznat relativno širokom krugu interesanata islamskog misticizma.
Nakšibendijska tekija
[uredi | uredi izvor]Posebna tekijska zgrada nastala je tek po izgradnji Čaršijske džamije, u drugoj polovini 17. stoljeća, vjerovatno na poticaj osnivača džamije, kadije, Šaban Ahmed–efendije. To se moglo desiti oko 1670. godine, jer tačnog datuma nema. Prvi poznati čovjek čije je ime vezano za tekiju u Fojnici bio je Husein-baba Zukić, koji se nakon školovanja vratio u Fojnicu i počeo službu prvo u medresi, a zatim i u tekiji. On u tekiju uvodi nakšibendijski zikr, kome je ona ostala vjerna sve do kraja svog djelovanja. Tekijska zgrada u Fojnici nalazila se sve do požara 1945. godine na zapadnoj strani mezarja Čaršijske džamije.
Tekija u Vukeljićima
[uredi | uredi izvor]Osnovana je 1780. godine, a napravio ju je Husein-baba Zukić, na šta upozorava i natpis na desnoj strani od glavnog ulaza u tekiju, koji glasi:
Ovu dervišku tekiju sagradio je baštinik znanosti učitelja profeta i sluga reda nakšibendija, duhovni učitelj i vodič, šejh Husein Zukić Bošnjak 1780–81. godine.
Tekija na Oglavku
[uredi | uredi izvor]Tekija je osnovana 1798. godine u naselju Oglavak. Njeni osnivači bili su Husein-baba Zukić i Abdurahman Sirrija, koji je postao i prvi šejh tekije. Nakon smrti Sirrija, nad njegovim mezarom na Oglavku izgrađeno je turbe, po želji i direktivi njegovog poštivaoca, hercegovačkog vezira Ali-paše Rizvanbegovića. Par stotina metara istočno od tekije i turbeta Šejha Sirrija postoji i turbe šejha Huseina Horasanije, savjetnika sultana Mehmeda El Fatiha, koji je ovdje umro ili poginuo. Tokom rata u Bosni i Hercegovini 1993. godine tekija na Oglavku je izgorila, ali je nakon rata ponovo obnovljena i stavljena u funkciju.
Musafirhana
[uredi | uredi izvor]Najstariji sačuvani objekat od javnog značaja u Fojnici je svakako musafirhana, poznata i po nazivu Salihagića kuća. Napravljena je u drugoj polovini 16. stoljeća. U ovoj musafirhani nastala su i do danas sačuvana dva rukopisna primjerka Kur’ana iz 1615. i 1648. godine. Jedan od ovih primjeraka, pisan 1648. godine, još je u Fojnici, dok se drugi poslije Drugog svjetskog rata našao u Dubrovniku. Kada je u maju 1945. godine Fojnicu zahvatio veliki požar, vatra je stigla do musafirhane i tu stala, nakon čega se povukla i ugasila. Salihagića musafirhana u Fojnici bila je pod zaštitom države još od 1945. godine. Od 19. stoljeća pa do 2009. godine musafirhana je bila u vlasništvu fojničke porodice Salihagić. Polovinom 2009. godine musafirhanu je kupio imućni poduzetnik iz Fojnice, te je odmah pristupio restauraciji objekta. Njegova želja je da se sa završetkom obnove musafirhani vrati i njena upotrebna vrijednost.
Franjevački samostan
[uredi | uredi izvor]Franjevački samostan u Fojnici izgrađen je u 14. stoljeću kada su Franjevci došli u Fojnicu. Prvobitno se nalazio u sjevernom dijelu Fojnice, na Pazarnicama. Početkom 16. stoljeća premješten je na donje padine brda Križ, gdje se i danas nalazi. Muzejska zbirka i biblioteka franjevačkog samostana su kao pokretno dobro Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
Ahdnama
[uredi | uredi izvor]
U Fojnici se nalazi Ahdnama sultana Mehmed el Fatiha II, to jest njegova pismena garancija stanovništvu Fojnice da će imati sva lična, te imovinska prava i slobode. Ahdnama je napisana 28. maja 1463. godine u Milodražu. Poznata je kao najstariji dokumenat o ljudskim pravima u historiji, 326 godina prije Francuske buržoaske revolucije 1789. godine i 485 godina prije Međunarodne deklaracije o ljudskim pravima 1948. godine. Originalan tekst Ahdname, koja se i danas čuva u muzeju Franjevačkog samostana u Fojnici, glasi:
Ja sam sultan Mehmed han, neka je poznato svima, uopće od prostog puka kao i odjeljenjima ova moja vlastodržeća povelja, kojom bosanskim svećenicima ukazujem veliku pažnju, te zapovijedam: spomenutim i njihovim ne smije biti smetnje ni pritiska, neka se smjeste u svojim bogomoljama, te kako od uzvišene moje strane, tako od mojih vezira, niti od mojih podčinjenih (robova), niti od mojih podanika – raje niti od svega stanovništva cjelokupne moje države spomenutim nitko se ne smije miješati u njihove stvari niti ih napadati, ni vrijeđati ni njih ni njihov život, njihov imetak (imovinu) ni njihove bogomolje. Također iz tuđine osobito u moju državu dovoditi ljude dozvoljava im se. Stoga spomenutim izdajem moju uzvišenu zapovijed u kojoj im posvećujem svoju brigu i pažnju, te se kunem teškom zakletvom: Stvoriteljem i gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam musafa sa velikim Božijim vjesnikom (Muhamedom) i sa 124.000 pejgambera i sa sabljom koju pašem da ovim što je napisano nikoje lice ne smije se suprotstaviti dok god ovi (Franjevci) služe meni i mojoj zapovjesti budu pokorni.
Klima
[uredi | uredi izvor]Ovo područje karakteriše planinski tip klime. Osnovne odlike ovog tipa klime jesu niske temperature, snižen zračni pritisak, snažni vjetrovi, smanjena vlažnost zraka i visoka godišnja količina padavina. Godišnje padavine u Fojnici iznose od oko 1200 do 1500 mm, i vremenski su gotovo ravnomjerno raspoređene, pa sušnih mjeseci gotovo i da nema. Srednja godišnja temperatura iznosi oko 8,2 °C, te se prosječni godišnji broj sunčanih sati kreće u granicama od 1600 do 1700 sati godišnje, što otprilike odgovara bosanskohercegovačkom prosjeku.
Kultura
[uredi | uredi izvor]U Fojnici se od 1978. godine održava Književno-kulturna manifestacija Susreti Zija Dizdarević, na kojoj se raspisuje natječaj za najbolju kratku priču pisaca iz Bosne i Hecegovine i inozemstva. Osim natječaja, u to se vrijeme u Fojnici održavaju susreti pisaca sa učenicima osnovnih i srednjih škola, književne večeri i promocije knjiga, pozorišne i filmske predstave, izložbe slika i fotografija.[13]
Poznate ličnosti
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Marijan Drmač, Župa Lepenica, Historijska traganja 14, Sarajevo 2014, 9-97. [1]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Rezultati lokalnih izbora 2016. za načelnika za općinu Fojnica". izbori.ba. Pristupljeno 27. 11. 2016.
- ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2015.
- ^ "Voda i tradicija". Ljeciliste «Reumal» Fojnica. Arhivirano s originala, 20. 7. 2011. Pristupljeno 27. 11. 2016.
- ^ a b "Popis 2013 BiH – Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima". popis.gov.ba. Arhivirano s originala, 19. 9. 2017. Pristupljeno 19. 9. 2017.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991.(str. 14)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 24. 4. 2016.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 24. 4. 2016.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 24. 4. 2016.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 15. 4. 2016.
- ^ Marijan Drmač, Župa Lepenica, Historijska traganja 14, Sarajevo 2014, 22
- ^ „ ... Nalcho Vlacotich dilecto citadino nostro in Sotto Boraz ... de auarea de perperos 3509 i quali diseno esserli sta furati a Cogniz alo viazo de Bosina in lo carauano ... similes litere scripte fuerunt infrascriptis ... Vochossauo Copilich in Cosao, Radossauo Zazno in Sotto Proxor, Nixe Celubinouich in Cogniza, Ratcho Pripchouich in Cognoeniça, Ratcho Bonauentura in Narente ...” (17. januar 1434. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Citationes de foris, Svezak: I, Folija: 58.
- ^ „Ruschus Tudrouich coram domino Rectore ser Marino Ju. de Georgio fecit lamentum supra Giurach Gliubetchouich famulum Matchi Pripchouich, dicens quod in partibus Bosne dictus Giurach fregit unam capsam dicti Ruschi, quam dimiserat in manibus Obrad Bogossalich et Radiuoi Dobroucich, ipsius famulorum qui eum aufugissent timore Turchorum cum dicta capsa sub castro vocato Chosau. Dictus Giurach venit de nocte et fregit dictam capsam de qua asportauit ducatos septem auri et grossos 26 monete Bosignane et botonos et cercellos argenti et anullos argenti, circha unius libre et unam taciam argenti unciarum sex” (17. mart 1449. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Lamenta de foris, Svezak: XXII, Folija :42 verso.
- ^ M. Drmač, Župa Lepenica, 24
- ^ Susreti Zija Dizdarević na web stranici općine Fojnica
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
.svg){kind=small}
| Naseljena mjesta |
| |
|---|---|---|