Friedrich Heinrich Himmel | |
---|---|
![]() | |
Rođenje | |
Smrt | 8. juni 1814 | (48 godina)
Era | Romantizam |
Friedrich Heinrich Himmel (20. novembar 1765. – 8. juni 1814.) bio je njemački kompozitor koji je djelovao tokom perioda muzičkog romantizma.
Njemački kompozitor Himmel rođen je u Treuenbrietzenu u Brandenburgu, Pruska, a prije nego što se posvetio muzici studirao je teologiju u Halleu.[1]
Bio je samouk, a tokom privremenog boravka u Potsdamu dobio je priliku da pokaže svoju samostečenu vještinu sviranja na klaviru pred kraljem Frederikom Viljemom II, koji mu je nakon toga obezbijedio godišnju naknadu za kompletan završetak muzičkih studija. To je učinio učenjem kod Johanna Gottlieba Naumanna, koji je bio pod utjecajem italijanske kompozitorske škole, a stil te škole usvojio je i sam Himmel u svojim operama[1].
Prva od njegovih opera, pastoralna ili pastirska opera, "Il primo navigatore", nastala je u Veneciji 1794. i izvedena je s velikim uspjehom. Godine 1792. otišao je u Berlin, gdje je nastao njegov oratorij "Isaaco, zbog čega je postavljen za dvorskog kapelnika na dvoru kralja Pruske. U tom svojstvu komponovao je mnogo zvanične muzike, među kojima su kantate i djelo povodom carskog krunisanja pod nazivom "Te Deum" .[1]
Njegove italijanske opere komponovane za Stokholm, Sankt Peterburg i Berlin, svojevremeno su bile primljene sa velikom naklonošću. Značajniji od ovih opera je singspiel pod nazivom "Fanchon" na tekst Augusta von Kotzebuea.[1] Himmelova darovitost u komponovanju originalnih i jednostavnih melodija također je vidljiva i u njegovom komponovanju djela za klavir i glas - lieder, poput "An Alexis send ich dich" iz ciklusa od 46 kompozicija pod nazivom "Alexis und Ida", op. 43 na libreto Christopha Augusta Tiedgea.[2] Umro je u Berlinu relativno mlad, u 48. godini života.[1]