Fruktoza

Fruktoza
Fruktoza
Općenito
Hemijski spoj	Fruktoza
Druga imena	Voćni šećer
Molekularna formula	C6H12O6
CAS registarski broj	57-48-7
Kratki opis	bijeli kristalni prah
Osobine1
Molarna masa	180,16 g·mol−1
Agregatno stanje	čvrsto
Gustoća	1,59 g/cm−3
Tačka topljenja	100–104 °C
Tačka ključanja	(raspada se)
Rastvorljivost	790 gl−1 u vodi (20 °C)
	1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Fruktoza (od lat. fructus - voće) je hemijski spoj koji spada u grupu monosaharida odnosno ugljikohidrata.

Karakteristike

Ona je optički aktivan stereoizomer i pripada heksozama i, zbog keto-grupe, ketozama. Ima zbirnu formulu C₆H₁₂O₆. U vodenoj otopini se izdvajaju α- i β-anomeri koji mogu prelaziti jedan u drugi, te uspostavljaju hemjsku ravnotežu.

Fruktoza je ugljikohidrat, ketoheksoza, izomer glukoze. Obično postoji u L-piranoznom obliku (levuloza).^[1]^[2]

Rasprostranjenje i osobine

To je vrlo sladak šećer koji je dobro topljiv u vodi. U prirodi se nalazi zajedno s glukozom u slatkom voću i medu. Sa glukozom čini saharozu gdje se nalazi u D-furanoznom obliku. Slobodna fruktoza česta je u voću, a vezana na glukozu čini disaharid saharozu. Fosfatni esteri fruktoze važni su međuprodukti u procesu glikoze.

Najslađa je od svih monosaharida, iako slatkoća varira u zavisnosti od forme. U kristalnom obliku dva puta je slađa od glukoze, a 1,73 puta od saharoze (običnog kućanskog šećera). Ukoliko se otopi u tekućini, slatkoća se smanjuje.

U tkivu se razgrađuje brže od glukoze (pa je zato i vrlo popularna u sportskim napicima ili kod ljudi oboljelih od dijabetesa). Fruktoza uglavnom putuje prema jetri i tamo se može iskoristiti bez inzulina. U nedostatku inzulina, fruktoza ima sposobnost konvertiranja u glukozu u jetri i na taj način doprinosi rastu glukoze u krvi umjesto da se skladišti kao glikogen. Za razliku od saharoze i glukoze koji uzrokuju nagle promjene u razini glukoze u krvi, što kod dijabetičara može uzrokovati ometanje metaboličke kontrole, fruktoza se apsorbira mnogo sporije i uzrokuje samo manje promjene u nivou glukoze u krvi. Dakle, fruktoza se koristi kao zaslađivač kod šećerne bolesti jer njeno uzimanje ne dovodi do naglog porasta šećera u krvi kao što je to slučaj sa glukozom. Međutim, prema najnovijim studijama^{[nedostaje referenca]}, fruktoza je povezana s rizikom od obolijevanja od šećerne bolesti tipa 2. Osim toga, upotreba fruktoznog sirupa (komercijalno proizvedenog iz kukuruza) u sveprisutnim napicima smatra se jednim od uzroka epidemije gojaznosti.^[3]^[4]^[5]^[6]

Dobijanje

Industrijski se proizvodi u obliku zgusnutog fruktuznog sirupa izomerizacijom glukoze dobijene iz hidrolizirana kukuruznog škroba.

Sadržaj šećera u odabranim uobičajenim prehrambenim biljnim izvorima

Sadržaj šećera u odabranim uobičajenim prehrambenim biljnim izvorima (g/100g)^[7]
Hrana	Ukupno Ugljikohidrati* uključujući "hranjiva vlakna"	Ukupno šećeri	Slobodna fruktoza	Slobodna glukoza	Saharoza	Odnos: Fruktoza/ Glukoza	Saharoza kao % ukupnih šećera
Voće
Jabuka	13.8	10.4	5.9	2.4	2.1	2.0	19.9
Kajsija	11.1	9.2	0.9	2.4	5.9	0.7	63.5
Banana	22.8	12.2	4.9	5.0	2.4	1.0	20.0
Grožđe	63.9	47.9	22.9	24.8	0.9	0.93	0.15
Grejp	18.1	15.5	8.1	7.2	0.2	1.1	1
Narandža	12.5	8.5	2.25	2.0	4.3	1.1	50.4
Breskva	9.5	8.4	1.5	2.0	4.8	0.9	56.7
Kruška	15.5	9.8	6.2	2.8	0.8	2.1	8.0
Ananas	13.1	9.9	2.1	1.7	6.0	1.1	60.8
Šljiva	11.4	9.9	3.1	5.1	1.6	0.66	16.2
Povrće
Repa (crvena)	9.6	6.8	0.1	0.1	6.5	1.0	96.2
Mrkva	9.6	4.7	0.6	0.6	3.6	1.0	77
Crvena paprika (slatka)	6.0	4.2	2.3	1.9	0.0	1.2	0.0
Luk (slatki)	7.6	5.0	2.0	2.3	0.7	0.9	14.3
Slatki krompir	20.1	4.2	0.7	1.0	2.5	0.9	60.3
Šećerna trska		13 – 18	0.2 – 1.0	0.2 – 1.0	11 – 16	1.0	high
Šećerna repa		17 – 18	0.1 – 0.5	0.1 – 0.5	16 – 17	1.0	high
Zrnevlje
Kukuruz (slatki)	19.0	6.2	1.9	3.4	0.9	0.61	15.0

Ugljikohidratna figura se izračunava iz USDA baze podataka i uvijek ne odgovara iznosu šećera, škroba i "hranjivih vlakana".

Svi podaci su u jedinici g (gram) i zasnivaju se na 100 g date hrane. Odnos fruktoza / glukoza ( $G$ ) se izračunava dijeljenjem zbira slobodne fruktoze ( $F$ ) plus pola saharoze ( $S$ ) zbirom slobodne glukoze ( $Gsl$ ) plus pola saharoze:

$F$ / $G$ = $0,50F$ + $0,50G/Gsl$ + $0,50S$ .

Fruktoza se također nalazi u sintetički proizvedenim zaslađivačima i fruktoznom kukuruznom sirupu (HFCS). Hidrolizirani kukuruzni škrob se koristi kao sirovina za proizvodnju sirupa. Enzimskim tretmanom, molekule glukoze se pretvaraju u fruktozu. Postoje tri vrste HFCS, svaki sa različitim udjelom fruktoze: HFCS-42, HFCS-55, i HFCS-90. Broj za svaki HFCS odgovara procentu sintetiranih molekula fruktoze prisutnih u sirupu. HFCS-90 ima najveću koncentraciju fruktoze, a obično se koristi za proizvodnju HFCS-55; HFCS-55 se koristi kao zaslađivač u bezalkoholnim pićima, a HFCS-42 u mnogim prerađevinama hrane i peciva.

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Tehnički leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: Zvonimir Jakobović. Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, br. 653717. ISBN 978-953-268-004-1, str. 969.
http://www.monashscientific.com.au/Levulose.htm
http://www.chemie.uni-regensburg.de/Organische_Chemie/Didaktik/Keusch/D-fermentation_sugar-e.htm
https://web.archive.org/web/20080516050325/http://food.oregonstate.edu/sugar/sweet.html
Ferraris, R (2001). "Dietary and developmental regulation of intestinal sugar transport". Journal of Biochemistry 360 (Pt 2): 265–276. doi:10.1042/0264-6021:3600265. PMC 1222226. PMID 11716754
What is HFI? na Boston University
"Fructose Effects in Brain May Contribute to Overeating". Medscape Medical News. 2013-01-02.

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Fruktoza

^ Atkins P., De Paula J. (2006): Physical chemistry, 8th Ed. W. H. Freeman, San Francisco, ISBN 0-7167-8759-8
^ Binder H. H. (1999): Lexikon der chemischen Elemente. S. Hirzel Verlag, Stuttgart, ISBN 3-7776-0736-3.
^ Whitten K.W., Gailey K. D. and Davis R. E. (1992): General chemistry, 4th Ed. Saunders College Publishing, Philadelphia, ISBN 0-03-072373-6.
^ Laidler K. J. (1978): Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings, Menlo Park, ISBN 0-8053-5680-0.
^ Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.
^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
^ http://www.nal.usda.gov/fnic/foodcomp/search/ Arhivirano 3. 3. 2015. na Wayback Machine, Search the USDA National Nutrient Database for Standard Reference.

[1] Atkins P., De Paula J. (2006): Physical chemistry, 8th Ed. W. H. Freeman, San Francisco, ISBN 0-7167-8759-8

[2] Binder H. H. (1999): Lexikon der chemischen Elemente. S. Hirzel Verlag, Stuttgart, ISBN 3-7776-0736-3.

[3] Whitten K.W., Gailey K. D. and Davis R. E. (1992): General chemistry, 4th Ed. Saunders College Publishing, Philadelphia, ISBN 0-03-072373-6.

[4] Laidler K. J. (1978): Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings, Menlo Park, ISBN 0-8053-5680-0.

[5] Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.

[6] Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.

[7] ttp://www.nal.usda.gov/fnic/foodcomp/search/ Arhivirano 3. 3. 2015. na Wayback Machine, Search the USDA National Nutrient Database for Standard Reference.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]