Germ-centri ili germinalni centri (GCs) su mjesta u sekundarnim limfoidnim organima – limfnim čvorovima u slezeni[1] gdje zrele B-ćelije proliferiraju, diferenciraju i mutiraju gene svojih antitijela (putem somatskih hipermutacija usmjerenih na postizanje većeg afiniteta) tokom normalnog imunskog odgovora na infekciju. Razvijaju se dinamički, nakon aktivacije folikulskih B-ćelija T-zavisnim antigenom.
Dok se podvrgavaju brzoj i mutacijskoj i ćelijskoj podjeli, B-ćelije germinalnog centra poznate su pod nazivom centroblasti. Nakon što se sve B-ćelije prestanu razmnožavati, poznate su kao centrociti i podvrgnute su selekciji putem folikulskee pomoćne TFH ćelije u prisustvu folikulske dendritske ćelije (FDC). Germ-centri važan su dio humoralnog imunog odgovora, B-ćelije, djelujući kao centralna tvornica za stvaranje sazrelog afiniteta B-ćelija specijaliziranih za proizvodnju poboljšanih antitijela, koja učinkovito prepoznaju infektivne agense i za proizvodnju trajnih memorijskih B ćelija.[1]
- U limfnim čvorovima, zrele periferne B-ćelije, poznate kao folikulske (Fo) B ćelije dobijaju antigen iz FDC-a i zauzvrat ga prezentiraju da kognira CD4 + TFH ćelija koja na granici označava T-ćelijsku zonu i B-ćelijske folikule (poznate i kao limfoidni folikuli).
- Nakon nekoliko krugova ćelijske podjele, B-ćelije prolaze kroz somatsku hipermutaciju, proces kojim mutiraju antitijelo – kodiranje DNK i tako stvaraju raznolikost klonva u germ-centru. To uključuje pseudo-slučajne supstitucije pristrane prema regijama koje kodiraju površinu prepoznavanja antigena za antitijela koja proizvode B-ćelije. Ovaj fenomen naglašava proces sazrijevanja afiniteta, pri čemu se stvaraju i veća afinitetna antitijela i odabiranje nakon prepoznavanja antigena.
- Kad dobiju neidentificirani podražaj, sazrijevajuće B-ćelije (centroblasti) migriraju iz tamne zone u svjetlu zonu i počinju prezentirati svoja antitijela na ćelijskoj površini, a u ovoj se fazi nazivaju centrociti. Centrociti su u stanju aktivirana apoptoza i natječu se za signale preživljavanja koji potiču iz FDC-a i TFH ćelije. Vjeruje se da ovaj postupak spašavanja, poznat kao selekcija germ-centra, ovisi o afinitetu njihovog površinskog antitijela prema antigenu. Tako da B-ćelija koja je uspješno stekla mutacije koje daju antitijelo većeg površinskog afiniteta prema antigenu, ima prednost nad preživljavanjem u odnosu na ćelijske klonove nižeg afiniteta i one koje su stekle štetne mutacije.
Ciklično se ponavlja ulazak u tamnu zonu još jednom, jer centroblast omogućava šansu da inače neizabrani mutanti iz B-ćelija steknu više mutacija kako bi poboljšali afinitet prema antigenu. Vjeruje se da interakcije s T-ćelijama sprječava stvaranje autoreaktivnih B-ćelija.[2]
- U nekom nejasnom stadiju ciklusa centroblast-centrocit, sazrevanje B-ćelija prima završni signal diferencijacije za izlazak iz germinalnog centra, kao antitijela koje proizvode plazma-ćelije, ćelije koje luče velike količine antitijela ili memorijskih B-ćelija koje se mogu reaktivirati u sljedećim kontaktima s istim antigenom. Odabrane B-ćelije mogu također ponovo pokrenuti cijeli ciklus mutativne podjele centroblasta i selekcije centrocita. Na ovaj način, adaptivni imunski sistem, dijelom kroz te reakcije germinalnog centra, može s vremenom bolje prepoznati antigene.
Morfologija GC-a je vrlo specifična i pokazuje svojstva karakteristična za različite faze reakcije.
- U ranom stanju reakcije mreža FDC-a je u potpunosti ispunjena razmnožavajućim B-ćelijama.
- Kasnije, 4. dana reakcije, GC pokazuju razdvajanje dvije zone, tamne i svijetle.[3] Prva još uvijek sadrži dominantno proliferirajuće i mutirajuće B-ćelije, a druga je područje selekcije B-ćelija.
- Ove se zone rastvaraju nakon 10 dana razvoja GC-a koji završava nakon otprilike 3 sedmice.
Kako su germ-centri važne strukture adaptivnog imunskog sistema, njihova deregulacija se podrazumijeva u mnogim imunskim bolestima, naprimjer, reumatoidni artritis, imunodeficijencija i mnogim limfomima, kao DLBCL i Burkittov limfom.