Gingivitis

Gingivitis je nedestruktivna bolest koja uzrokuje upalu desni;[1] ulitis je alternativni termin.[2] Najčešći oblik gingivitisa, i najčešći oblik parodontopatije u cjelini, je odgovor na bakterijske biofilmove (koji se nazivaju i plak) koji su pričvršćeni za površine zuba, a naziva se gingivitis izazvan plakom. Većina oblika gingivitisa je uzrokovana plakom.[3]

Dok neki slučajevi gingivitisa nikada ne napreduju u parodontitis,[4] parodontitisu uvijek prethodi gingivitis.[5]

Gingivitis je reverzibilan uz dobru oralnu higijenu; međutim, bez liječenja, gingivitis može napredovati u parodontitis, u kojem upala desni rezultira destrukcijom tkiva i resorpcijom kosti oko zuba. Parodontitis u konačnici može dovesti do gubitka zuba.[6]

Znakovi i simptomi

[uredi | uredi izvor]
Gingivitis

Simptomi gingivitisa su donekle nespecifični i manifuju se u tkivu desni kao klasični znakovi upale:

  • Natečene desni
  • Jarko crvene desni
  • Desno meso koje je osjetljivo ili bolno na dodir
  • Krvarenje desni ili krvarenje nakon četkanja i/ili čišćenja koncem
  • Loš zadah (halitoza)

Uz to, mrlja koja inače postoje u tkivu desni kod nekih osoba često će nestati i desni mogu izgledati sjajne kada tkivo desni postane otečeno i rastegnuto preko upaljenog vezivnog tkiva. Akumulacija također može ispuštati neprijatan miris. Kada je gingiva otečena, epitelna obloga gingivalne pukotine postaje ulcerirana i desni će lakše krvariti čak i blagim četkanjem, a posebno pri čišćenju koncem.

Komplikacije

[uredi | uredi izvor]

Alzheimerova bolest i demencija

[uredi | uredi izvor]

Studija iz 2018. godine pronašla je dokaze da bakterije gingivitisa mogu biti povezane s Alzheimerovom bolešću. Naučnici se slažu da je potrebno više istraživanja da bi se dokazala uzročno-posljedična veza.[8] "Studije su također otkrile da bakterija P. gingivalis – koja je odgovorna za mnoge oblike bolesti desni – može migrirati iz usta u mozak kod miševa. A pri ulasku u mozak, P. gingivalis može reprodukovati sve karakteristične osobine od Alzheimerove bolesti."[9]

Uzrok

[uredi | uredi izvor]

Uzrok gingivitisa izazvanog plakom je bakterijski plak, koji djeluje tako da inicira odgovor tijela domaćina. To, pak, može dovesti do destrukcije gingivalnog tkiva, što može napredovati do uništenja parodontalnog pričvrsnog aparata.[10] Plak se akumulira u malim razmacima između zuba, u gingivalnim žljebovima i na područjima poznatim kao zamke plaka: lokacije koje služe za nakupljanje i održavanje plaka. Primjeri hvatača plaka uključuju glomazne i previsoke restaurativne margine, kopče djelimičnih proteza koje se mogu ukloniti i kamenac koji se stvara na zubima. Iako ove nakupine mogu biti male, bakterije u njima proizvode hemikalije, kao što su degradacijski enzimi, i toksine, kao što su lipopolisaharid (LPS, inače poznat kao endotoksin) ili lipoteihoična kiselina (LTA), koji potiču upalni odgovor u tkivu desni. Ova upala može uzrokovati povećanje gingive i kasnije stvaranje. Rani plak u zdravlju sastoji se od relativno jednostavne bakterijske zajednice u kojoj dominiraju Gram-pozitivne koke i štapići. Kako plak sazrijeva i gingivitis se razvija, zajednice postaju sve složenije s većim udjelom gram-negativnih štapića, fusiforma, filamenata, spirila i spiroheta. Kasnije eksperimentalne studije gingivitisa, koristeći kulturu, dale su više informacija o specifičnim vrstama bakterija prisutnim u plaku. Taksoni povezani s gingivitisom uključivali su Fusobacterium nucleatum podvrstu polymorphum, Lachnospiraceae [G-2] vrste HOT100, Lautropia vrste HOTA94 i Prevotella oulorum (vrsta bakterije Prevotella), dok je Rothia dentocariosa bila povezana sa zdravljem parodontarioze.[11] Dalje proučavanje ovih taksona je opravdano i može dovesti do novih terapijskih pristupa za prevenciju parodontalne bolesti, uključujući sistemsko zdravlje.

Faktori rizika

[uredi | uredi izvor]

Faktori rizika povezani sa gingivitisom uključuju sljedeće:

  • dob
  • osteoporoza
  • niska iskorištenost stomatološke zaštite
  • loša oralna higijena
  • pretjerano agresivna oralna higijena kao što je četkanje s čvrstim četkicama
  • disanje na usta tokom spavanja
  • ortodontski aparatići[12]
  • lijekovi i stanja koja isušuju usta
  • pušenje cigareta
  • genetski faktori
  • stres
  • problemi mentalnog zdravlja kao što je depresija
  • već postojeća stanja kao što je dijabetes
  • piće[13]
  • gojaznost[14]

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Gingivitis je kategorija parodontalne bolesti kod koje nema gubitka kosti, ali je prisutna upala i krvarenje.

Svaki zub je podijeljen na četiri gingivalne jedinice (mezijalnu, distalnu, bukalnu i lingvalnu) i dobivaju ocjenu od 0-3 na osnovu gingivalnog indeksa. Od četiri boda se zatim pravi prosjek kako bi se svakom zubu dao jedan rezultat.

Dijagnozu parodontalne bolesti gingivitis postavlja stomatolog. Dijagnoza se zasniva na podacima kliničke procjene dobijenim tokom sveobuhvatnog parodontološkog pregleda. Sveobuhvatni parodontološki pregled može obaviti registrirani dentalni higijeničar ili stomatolog, ali interpretaciju podataka i dijagnozu obavlja stomatolog. Sveobuhvatni parodontološki pregled sastoji se od vizuelnog pregleda, serije rendgenskih snimaka, sondiranja gingive, utvrđivanja obima trenutnog ili prethodnog oštećenja parodoncijuma i sveobuhvatnog pregleda medicinske i stomatološke anamneze.

Trenutna istraživanja pokazuju da su nivoi aktivnosti sljedećih enzima u uzorcima pljuvačke povezani s destrukcijom parodonta: aspartat aminotransferaza (AST), alanin aminotransferaza (ALT), gama glutamil transferaza (GGT), alkalna fosfataza (ALP) i kisela fosfataza (ACP). Stoga se ovi enzimski biomarkeri mogu koristiti kao pomoć u dijagnozi i liječenju gingivitisa i parodontitisa.

Zubni higijeničar ili stomatolog će provjeriti simptome gingivitisa, a može također ispitati količinu plaka u usnoj šupljini. Zubni higijeničar ili stomatolog će također tražiti znakove parodontitisa koristeći rendgenske snimke ili parodontalno sondiranje, kao i druge metode.

Ako gingivitis ne reaguje na liječenje, može biti potrebno upućivanje parodontologu (specijalistu za bolesti gingive i kosti oko zuba i zubnih implantata) radi daljnjeg liječenja.

Prevencija

[uredi | uredi izvor]

Gingivitis se može spriječiti redovnom oralnom higijenom[15] koja uključuje svakodnevno četkanje zuba i konac.[16] Mogu se koristiti i vodikov peroksid, fiziološki rastvor, alkohol ili klorheksidin za ispiranje usta. U kliničkoj studiji iz 2004. godine, naglašeno je blagotvorno djelovanje vodikovog peroksida na gingivitis.[17] Upotreba oscilirajućih četkica može smanjiti rizik od gingivitisa u odnosu na ručno četkanje.[18]

Rigorozni programi kontrole plaka, zajedno s parodontalnim ljuštenjem i kiretažom, također su se pokazali korisnima, iako se prema Američkom stomatološkom udruženju, parodontalno ljuštenje i blanjanje korijena smatraju liječenjem parodontalne bolesti, a ne preventivnim tretmanom parodontalne bolesti.[19] U pregledu podataka o efikasnosti iz 1997. godine, američka administracija za hranu i lijekove (FDA) pronašla je jasne dokaze koji pokazuju da je pasta za zube koja sadrži triklosan bila efikasna u prevenciji gingivitisa.[20] FDA je 2017. zabranila triklosan u mnogim proizvodima široke potrošnje, ali mu je dozvolila da ostane u pasti za zube zbog njegove djelotvornosti protiv gingivitisa.[21] Godine 2019., Colgate je, pod pritiskom zagovornika zdravlja, uklonio triklosan iz posljednje paste za zube na tržištu koja ga sadrži, Colgate Total.[22]

Tretman

[uredi | uredi izvor]
Gingivitis prije (gore) i poslije (dolje) temeljnog mehaničkog debridmana zuba

Fokus tretmana je uklanjanje plaka. Terapija je usmjerena na smanjenje oralnih bakterija i može biti u obliku redovnih periodičnih posjeta stomatologu uz odgovarajuću kućnu njegu oralne higijene. Stoga se nekoliko metoda koje se koriste u prevenciji gingivitisa također mogu koristiti za liječenje manifestnog gingivitisa, kao što su ljuštenje, blanjanje korijena, kiretaža, vodice za ispiranje usta koje sadrže klorheksidin ili vodikov peroksid i čišćenje koncem. Interdentalne četkice također pomažu u uklanjanju svih uzročnika.

Električne četkice za zube djeluju bolje od ručnih u smanjenju bolesti.[23]

Aktivni sastojci koji "smanjuju plak i pokazuju efektivno smanjenje upale gingive tokom određenog vremenskog perioda" su triklosan, hlorheksidin diglukonat i kombinacija timola, mentola, eukaliptola i metil salicilata. Ovi sastojci se nalaze u pasti za zube i vodici za ispiranje usta. Vodikov peroksid se dugo smatrao pogodnim sredstvom bez recepta za liječenje gingivitisa. Postoje dokazi koji pokazuju pozitivan učinak na kontrolu gingivitisa u kratkotrajnoj upotrebi. Studija pokazuje da ispiranje usta na bazi fluorovanog vodikovog peroksida može ukloniti mrlje sa zuba i smanjiti gingivitis.[17]

Analgetska i antiseptička boja za gume sa pupoljcima aplikatora koja se koristi u liječenju gingivitisa

Na osnovu ograničenih dokaza, vodice za ispiranje usta s eteričnim uljima također mogu biti korisne, jer sadrže sastojke s protuupalnim svojstvima, kao što su timol, mentol i eukaliptol.[24]

Bakterije koje uzrokuju gingivitis mogu se kontrolirati korištenjem oralnog irigatora svakodnevno s tekućinom za ispiranje usta koja sadrži antibiotik. Ili amoksicilin, cefaleksin ili minociklin u 500 grama bezalkoholne vodice za ispiranje usta sa fluorom je efikasna mješavina.[25]

Sve u svemu, pokazalo se da intenzivna njega oralne higijene poboljšava zdravlje gingive kod osoba s dobro kontroliranim dijabetesom tipa 2. Parodontalna destrukcija je također usporena zbog opsežne oralne njege. Intenzivna briga o oralnoj higijeni (obrazovanje o oralnom zdravlju plus supragingivalno skaliranje) bez ikakve parodontalne terapije poboljšava zdravlje gingive i može spriječiti napredovanje gingivitisa kod dobro kontroliranog dijabetesa.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ The American Academy of Periodontology. Proceedings of the World Workshop in Clinical Periodontics. Chicago:The American Academy of Periodontology; 1989:I/23-I/24.
  2. ^ Ireland R (2010). "Ulitis". A Dictionary of Dentistry. Oxford / New York: Oxford University Press. str. 357. ISBN 978-0-19-953301-5.
  3. ^ Darby ML, Walsh M. Dental Hygiene - E-Book: Theory and Practice. str. 318.
  4. ^ "Host tissue response in chronic periodontal disease. 1. The normal periodontium and clinical manifestations of dental and periodontal disease in the marmoset". Journal of Periodontal Research. 7 (2): 131–143. 1972. doi:10.1111/j.1600-0765.1972.tb00638.x. PMID 4272039.
  5. ^ "Pathogenesis of inflammatory periodontal disease. A summary of current work". Laboratory Investigation; A Journal of Technical Methods and Pathology. 34 (3): 235–249. mart 1976. PMID 765622.
  6. ^ "Parameter on plaque-induced gingivitis. American Academy of Periodontology". Journal of Periodontology. 71 (5 Suppl): 851–852. maj 2000. doi:10.1902/jop.2000.71.5-S.851. PMID 10875689.
  7. ^ "Periodontitis: A risk for delivery of premature labor and low-birth-weight infants". Journal of Natural Science, Biology, and Medicine. 1 (1): 40–42. juli 2010. doi:10.4103/0976-9668.71672. PMC 3217279. PMID 22096335.
  8. ^ "Alzheimer's is linked to gum disease – but bad oral health is not the only culprit". theconversation.com. 30. 1. 2019.
  9. ^ "Association between oral health and dementia in the elderly: a population-based study in Korea". Scientific Reports. 9 (1): 14407. oktobar 2019. Bibcode:2019NatSR...914407L. doi:10.1038/s41598-019-50863-0. PMC 6783535. PMID 31594986.
  10. ^ "Treatment of plaque-induced gingivitis, chronic periodontitis, and other clinical conditions". Journal of Periodontology. 72 (12): 1790–1800. decembar 2001. doi:10.1902/jop.2001.72.12.1790. PMID 11811516.
  11. ^ "Bacterial community development in experimental gingivitis". PLOS ONE. 8 (8): e71227. 14. 8. 2013. Bibcode:2013PLoSO...871227K. doi:10.1371/journal.pone.0071227. PMC 3743832. PMID 23967169.
  12. ^ "Gingivitis and braces". Orthodontics Australia (jezik: engleski). 2. 5. 2021. Pristupljeno 19. 5. 2021.
  13. ^ "Effectiveness of a Screening and Brief Intervention protocol for heavy drinkers in dental practice: A cluster-randomized trial". Journal of Health Psychology. 20 (12): 1534–1548. decembar 2015. doi:10.1177/1359105313516660. PMID 24423575. Nepoznati parametar |displayauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |display-authors=) (pomoć)
  14. ^ (Thesis). Parametar |title= nedostaje ili je prazan (pomoć)
  15. ^ "How to Get Rid of Puffy Gums with Braces". Orthodontics Australia (jezik: engleski). 2. 5. 2021. Pristupljeno 21. 7. 2021.
  16. ^ "Flossing for the management of periodontal diseases and dental caries in adults". The Cochrane Database of Systematic Reviews (12): CD008829. decembar 2011. doi:10.1002/14651858.CD008829.pub2. PMID 22161438.
  17. ^ a b "Efficacy of a fluoridated hydrogen peroxide-based mouthrinse for the treatment of gingivitis: a randomized clinical trial". Journal of Periodontology. 75 (1): 57–65. januar 2004. doi:10.1902/jop.2004.75.1.57. PMID 15025217.
  18. ^ "Different powered toothbrushes for plaque control and gingival health". The Cochrane Database of Systematic Reviews. 2010 (12): CD004971. decembar 2010. doi:10.1002/14651858.cd004971.pub2. PMC 8406707 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 21154357.
  19. ^ "American Dental Hygienists' Association Position Paper on the Oral Prophylaxis". Arhivirano s originala, 26. 6. 2012. Approved by the ADHA Board of Trustees April 29, 1998
  20. ^ "FDA Triclosan: What Consumers Should Know". U.S. Food and Drug Administration. Pristupljeno 12. 8. 2010.
  21. ^ "FDA - 5 Things to Know About Triclosan". U.S. Food and Drug Administration. 15. 1. 2019. Pristupljeno 8. 4. 2021.
  22. ^ "Colgate Total Toothpaste to Relaunch Without Controversial Chemical". Bloomberg. 15. 1. 2019. Pristupljeno 8. 4. 2021.
  23. ^ "Powered versus manual toothbrushing for oral health". The Cochrane Database of Systematic Reviews. 2014 (6): CD002281. juni 2014. doi:10.1002/14651858.CD002281.pub3. PMC 7133541. PMID 24934383.
  24. ^ "The long-term effect of a mouthrinse containing essential oils on dental plaque and gingivitis: a systematic review". Journal of Periodontology. 78 (7): 1218–1228. juli 2007. doi:10.1902/jop.2007.060269. PMID 17608576.
  25. ^ "Treatments for Gum Disease". WebMD. 29. 1. 2023.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]