Haloragaceae

Haloragaceae
Myriophyllum spicatum
Sistematika
Carstvo	Plantae
Divizija	Magnoliophyta
Razred	Rosopsida
Potklasa	Rosidae
Red	Saxifragales
Porodica	Haloragaceae
Vidi tekst

Haloragaceae je porodica cvjetnica, eudikotiledona iz reda Saxifragales. Tako je prema filogenetičkom APG sistemu, a u Cronquistovom sistemu, uključena je u red Haloragales.

Opis

Haloragaceae imaju veoma raznolike habituse, uključujući male stablašice i potopljene vodene biljke. Većina članova Haloragaceae su zeljaste, a većina od tih su višegodišnje, iako su neke vrste jednogodišnje. Nasuprot tome, članovi roda Haloragodendron su drveće. Većina vrsta roda Myriophyllum su jednodomne dok većina ostalih svojti ima dvospolne cvjetove. Cvjetovi su obično sitni i neupadljivi, ali neki rodovi ih mogu imati i mnogo upadljivije (Haloragodendron, Glischrocaryon). Cvijet je obično radijalno simetričan, a neobično za jezgrarne eudikotiledone, podijeljenost je (2-3) –4-dijelna čašična i krunična lista. Čašićni listovi se obično nalaze na kockicama ili sa kapom kada su prisutne. U ženskim cvjetovima roda 'Myriophyllum obično nedostaje perijant. Imaju (2-) 4-8 prašnika i donji jajnik od (2-) 4 karpele. U Myriophyllum, plod je shizokarpan od jednosjemenkasta orašica, a drugi rodovi mogu imati orahe ili drupe koje mogu biti krilate ili mjehuraste.^[1][2]

Flogenija

Molekularnofilogenetičke studije, naročito APG sistem, staviljaju Haloragaceae u jezgarne eudikotiledone reda, Saxifragales. Ranije verzije APG-a omogućile su ili širi obuhvat (Haloragaceae sensu lato) ili uže Haloragaceae s.s..^[3][4]

Kladogram porodica reda Saxifragales[5][6][3]

Saxifragales   Peridiscaceae (4)    97      Paeonia (Paeoniaceae)    Kladus drvenastih    Liquidamber (Altingiaceae)    69   98  Hamamelidaceae (27)    95    Cercidiphyllum (Cercidiphyllaceae)     Daphniphyllum (Daphniphyllaceae)            Jezgarne Saxifragales      Crassulaceae (34)    Haloragaceae s.l.   Aphanopetalum (Aphanopetalaceae)       Tetracarpaea (Tetracarpaeaceae)       Penthorum (Penthoraceae)     Haloragaceae s.s. (8)            Saxifragaceae alijansa      Iteaceae (uključujući Pterostemonaceae) (2)         Ribes (Grossulariaceae)     Saxifragaceae (33)

Nalazi Cynomorium (Cynomoriaceae) nisu u ovom stablu

Potpodjela

Historija

Historijski gledano, Haloragaceae je uključivala mnogo različitih rodova, od segregirsnih. Glavni obuhvat izvršio je Schindler 1905. godine, podijelivši "Halorrhagaceae" na dvije potporodice (Halorrhagoideae i Gunneroideae), a bivšu na dva plemena (Halorrhageae i Myriophylleae), sa ukupno sedam rodova. Uklonio je neke raznovrsne rodove i spojio Gonocarpus i Meionectes u Haloragis.^[7] Ova klasifikacija dugo je ostala standard do uklanjanja koje je učinio Shaw (1966); Gunnera je izmjestio u vlastitu porodicu Gunneraceae (unutar reda Gunnerales), kao jedini rod u Gunneroideae, napustivši šest rodova.^[8] Ova situacija ostala je do monografije Orcharda ( 1975), koji je obnovio „Gonokarpus“ i odvojio Haloragodendron od Haloragis, ostavivši 8 rodova.^[1][2]
Spisak rodova, staništa i distribucija (broj vrsta)

• Kopnene
  • Glischrocaryon Endl. Australija (4)
  • Gonocarpus Thunb. Australija, Novi Zeland, JI Azija (36)
  • Haloragis J.R.Forst. & G.Forst. Australija, Novi Zeland, J. Pacifik (26)
  • Haloragodendron Orchard Australija (5)
• Poluvodene
  • Laurembergia P.J.Bergius Pantropske (4)
• Vodene
  • Meziella Schindl. JZ Australija (1)
  • Myriophyllum L. Kosmopolitske (60)
  • Proserpinaca L. Novi svijet (3)

Moderna era

Molekularna studija riješila je infoprodične odnose među rodovima, što je rezultiralo određenom taksonomskom revizijom, uključujući redistribuciju vrsta. Pored toga, Meionectes je vraćena, razdvajajući dvije vrste od Haloragis i stvorivši novi monotipski rod, Trihaloragis, izdvajanjem Gonocarpus hexandrus. Zbog toga se broj rodova povećava na deset, sa dodatkom:^[2]

• Meionectes R.Br. (2)
• Trihaloragis Moody & Les (1)

Glischrocaryon-Haloragodendron rješena je kao bazni čvor, sestrinska grupa preostaloj porodici. Iako je monofilija ove grupe dobro podržana, monofilija dva odvojena roda je slabije podržana i sugerira neke parafilije. Stoga ograničenja rodova ostaju neriješena.^[2]

Naknadna, detaljnija studija roda Myriophyllum pokazala je da je monotipski rod Meziella ugrađen u njega, što je dovelo do njegovog gubljenja unutar nekadašnjeg roda Myriophyllum, podrod Meziella, čime je broj rodova unutar porodice smanjen na 9.^[9]

Vrste

Od 2014. Godine, porodica ima 138 vrsta, raspoređenih među devet rodova na sljedeći način:^[4]

• Glischrocaryon (4)
• Gonocarpus (36)
• Haloragis (24)
• Haloragodendron (6)
• Laurembergia (4)
• Myriophyllum (60)
• Proserpinaca (2)
• Meionectes (2)
• Trihaloragis (1)

Rasprostranjenje i staništa

Porodica je rasprostranjena gotovo širom svijeta.^[2] Središte raznolikosti vrsta je u Australiji, gdje se nalaze svi rodovi osim Proserpinaca i Laurembergia. Staništa variraju od suhih pustinjskih regija do slatkovodnih jezera. Kopneni rodovi (Gischrocaryon, Gonocarpus, Haloragis, Haloragodendron, Trihaloragis) uglavnom su ograničeni na Južnu hemisferu. Meionectes, Meziella, Myriophyllum i Proserpinaca su vodene, dok je Laurembergia poluakvatična. Glischrocaryon, Haloragodendron, Meionectes i Trihaloragis su australijski endemi, gde se nalazi oko 70% svih vrsta.{{sfn|Moody|2004} } ^[2] Za detaljne mape distribucije svakog roda pogledajte Chen et al (2014) Slika 1.

Reference

1. Orchard 1975.
2. Moody i Les 2007.
3. APG IV 2016.
4. Chen et al 2014.
5. Jian et al 2008.
6. Stevens 2019.
7. Schindler 1905.
8. Willis i Shaw 1966.
9. Moody i Les 2010.

Bibliografija

Knjige

• Byng, James W. (2014). "Haloragaceae". The Flowering Plants Handbook: A practical guide to families and genera of the world. Plant Gateway Ltd. str. 165. ISBN 978-0-9929993-1-5.
• Christenhusz, Maarten J. M.; Fay, Michael F.; Chase, Mark W. (2017). "Saxifragales". Plants of the World: An Illustrated Encyclopedia of Vascular Plants. University of Chicago Press. str. 231–244. ISBN 978-0-226-52292-0.
• Kubitzki, Klaus, ured. (2007). Flowering Plants. Eudicots: Berberidopsidales, Buxales, Crossosomatales, Fabales p.p., Geraniales, Gunnerales, Myrtales p.p., Proteales, Saxifragales, Vitales, Zygophyllales, Clusiaceae Alliance, Passifloraceae Alliance, Dilleniaceae, Huaceae, Picramniaceae, Sabiaceae. The Families and Genera of Vascular Plants. IX. Springer. ISBN 978-3-540-32219-1.
  • Kubitzki, Klaus (2007a). Haloragaceae. str. 184–190., in Kubitzki (2007)
• Les, Donald H. (2017). Aquatic Dicotyledons of North America: Ecology, Life History, and Systematics. CRC Press. ISBN 978-1-351-64440-2.
• Schindler, A.K. (1905). "Halorrhagaceae". u Engler, Adolf (ured.). Das Pflanzenreich: regni vegetablilis conspectus (jezik: latinski i njemački). 23. Leipzig: W. Engelmann. Nepoznati parametar |editorlink= zanemaren (prijedlog zamjene: |editor-link=) (pomoć)
• Willis, John Christopher; Shaw, Herbert Kenneth Airy (1966). A Dictionary of the Flowering Plants and Ferns (7th izd.). Cambridge U.P.

Članci

• Angiosperm Phylogeny Group IV (2016). "An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG IV". Botanical Journal of the Linnean Society. 181 (1): 1–20. doi:10.1111/boj.12385.
• Chen, Ling-Yun; Zhao, Shu-Ying; Mao, Kang-Shan; Les, Donald H.; Wang, Qing-Feng; Moody, Michael L. (septembar 2014). "Historical biogeography of Haloragaceae: An out-of-Australia hypothesis with multiple intercontinental dispersals" (PDF). Molecular Phylogenetics and Evolution. 78: 87–95. doi:10.1016/j.ympev.2014.04.030. PMID 24841538.
• Christenhusz, Maarten JM; Byng, J. W. (2016). "The number of known plants species in the world and its annual increase". Phytotaxa. Magnolia Press. 261 (3): 201–217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1. Nepoznati parametar |lastauthoramp= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
• Jian, Shuguang; Soltis, Pamela S.; Gitzendanner, Matthew A.; Moore, Michael J.; Li, Ruiqi; Hendry, Tory A.; Qiu, Yin-Long; Dhingra, Amit; Bell, Charles D.; Soltis, Douglas E. (februar 2008). "Resolving an ancient, rapid radiation in Saxifragales". Systematic Biology. 57 (1): 38–57. doi:10.1080/10635150801888871. PMID 18275001.
• Moody, Michael L.; Les, Donald H. (2007). "Phylogenetic Systematics and Character Evolution in the Angiosperm Family Haloragaceae" (PDF). American Journal of Botany. 94 (12): 2005–2025. doi:10.3732/ajb.94.12.2005. ISSN 0002-9122. JSTOR 27733378. PMID 21636395. Arhivirano s originala (PDF), 9. 8. 2017. Pristupljeno 4. 4. 2020. Supplement Arhivirano 5. 3. 2022. na Wayback Machine
• Moody, M.L.; Les, D. H. (2010). "Systematics of the Aquatic Angiosperm genus Myriophyllum (Haloragaceae)" (PDF). Systematic Botany. 35 (1): 121–139. doi:10.1600/036364410790862470. Arhivirano s originala (PDF), 7. 5. 2021. Pristupljeno 4. 4. 2020.
• Orchard, A.E. (1975). "Taxonomic revisions in the family Haloragaceae. 1. The genera Haloragis, Haloragodendron, Glischrocaryon, Meziella and Gonocarpus ". Bulletin of the Auckland Institute and Museum. 10: 1–299.
• Orchard, A E (1977). "Taxonomic revisions in the family Haloragaceae. 2. Further notes on Haloragus, Haloragodendron and Gonocarpus". Nuytsia. 2 (3): 126–144.
• Orchard, A. E. (1979). "Myriophyllum (Haloragaceae) in Australasia. I. New Zealand: A Revision of the Genus and a Synopsis of the Family". Brunonia. 2: 247–287. CiteSeerX 10.1.1.492.3964. doi:10.1071/bru9850173.
• Orchard, A E (1986). "New taxa in Gonocarpus and Haloragis (Haloragaceae)". Nuytsia. 5 (3): 327–340.

Web stranice

• Orchard, A E (2019). Kodela, Phillip (ured.). "Haloragaceae R.Br". Flora of Australia (series) Online vol.18. Australian Biological Resources Study. Pristupljeno 11. 11. 2019.
• POWO (2019). "Haloragaceae R.Br". Plants of the World Online. Royal Botanic Gardens, Kew. Pristupljeno 12. 9. 2019.
• "Haloragaceae". VicFlora: Flora of Victoria. Royal Botanic Gardens Victoria. Pristupljeno 13. 11. 2019.
• "Haloragaceae R.Br". FloraBase—the Western Australian Flora. Western Australian Herbarium. Pristupljeno 13. 11. 2019.
• "Family Haloragaceae". PlantNET - FloraOnline. Royal Botanic Garden, Sydney. Pristupljeno 13. 11. 2019.
• Stevens, P.F. (2019) [2001]. "Saxifragales". AP Web v. 14. Missouri Botanical Garden. Pristupljeno 25. 9. 2019. (see also Angiosperm Phylogeny Website)
• Chen, Jiarui; Funston, Michele (2004). "Haloragaceae". str. 427–428. Pristupljeno 6. 12. 2019., in Flora of China (series) vol. 13

Vanjski linkovi