Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Hanibal Lucić | |
---|---|
Rođenje | 1485. Hvar, Hrvatska |
Smrt | 14. decembar 1553 Venecija, Italija | (67–68 godina)
Hanibal Lucić (Hvar, oko 1485. - Venecija, 14. decembar 1553.), hrvatski renesansni pjesnik i dramatik.
Porijeklom je hvarski vlastelin (imao je posjede na Hvaru i Visu). O njegovu obrazovanju nisu sačuvani nikakvi dokumenti. Bio je sudija i odvjetnik hvarske gradske općine. U vrijeme pučko-seljačke Ivanićeve pobune (1510-1514) sklonio se, najvjerovatnije, u Split i Trogir. Lucić nije mario za narod i gajio je uobičajene plemićke predrasude, te tako kaže da je narod “mnoštvo koje razuma nema”. Stoga je ironično da se oženio pučankom i sve svoje imanje ostavio vanbračnome sinu Antunu (koji će posthumno objaviti očeva djela).
Prepjevao je Ovidijeve 16. heroide (kod Lucića: "Pariž Eleni", prije 1519), koju je "iz latinske odiće svukavši u našu harvacku priobukal". Ovidije je možda najpoznatiji rimski pjesnik ljubavne poezije, i nije slučajno što ga Lucić prevodi, koji se i sam bavio ljubavnom tematikom. Divio se ljepoti žene, a proslavljena njegova pjesma "Jur nijedna na svit vila" postala je kultnom umjetninom koju je proslavio Hrvatski narodni preporod, mahsuz Ljudevit Gaj i Stanko Vraz.
Lucićeva pjesnička zbirka "Skladanja izvarsnih pisam razlicih", izašla posmrtno u Mletcima (1556), sadrži dvadeset jednu ljubavnu pjesmu, jedan alegoričan sastav, dramu "Robinja", pjesmu "U pohvalu grada Dubrovnika", osam pjesničkih poslanica, dva epitafa i prijevod Ovidijeve heroide. Zbirka se odlikuje pjesničkim skladom.
Lucićeva drama "Robinja" (osim u ovoj zbirci štampana još jednom, također u Mletcima, 1638) nije prva hrvatska svjetovna drama, ali je zato do nedavna bila prvo takvo djelo koje nam je bilo poznato. To je drama o scenskoj torturi robinje, njenom himenu i iskušavanju vjernosti, djelo koje se ističe dugim, lirski obojenim monolozima. Glavni su likovi dramskog teksta izmišljeni, ali ih je Lucić oblikovao kao potomke hrvatskih velikaških rodova (Derenčina i Majer-Podmanickih).