Hidroelektrična energija jest električna energija proizvedena iz energije vode. Hidroenergija opskrbljuje 14% svjetske električne energije, gotovo 4210 TWh u 2023,[1] što je više od svih ostalih obnovljivih izvora zajedno, a također više i od nuklearne energije.[2] Hidroenergija može osigurati velike količine niskougljične električne energije na zahtjev, što je čini ključnim elementom za stvaranje sigurnih i čistih sistema napajanja električnom energijom.[2] Hidroelektrana koja ima branu i akumulaciju fleksibilan je izvor, s obzirom na to da se količina proizvedene električne energije može povećati ili smanjiti u sekundama ili minutama kao odgovor na promjenjivu potražnju za električnom energijom. Jednom kada je hidroelektrični kompleks izgrađen, on ne proizvodi direktan otpad i gotovo uvijek emituje znatno manje stakleničkih plinova od energetskih postrojenja na fosilna goriva.[3] Međutim, kada se grade u ravničarskim kišnošumskim područjima, gdje je dio šume poplavljen, mogu se emitovati znatne količine stakleničkih plinova.[4]
Izgradnja hidroelektrana može znatno utjecati na životnu sredinu, što se prvenstveno odnosi na gubitak obradivog zemljišta i raseljavanje stanovništva.[5][6] One također narušavaju prirodnu ekologiju rijeke, utječući na staništa i ekosisteme te obrasce zamuljavanja i erozije. Iako brane mogu ublažiti rizike od poplava, pucanje brane može biti katastrofalno.
U 2021. godini globalni instalirani električni kapacitet hidroenergije dostigao je gotovo 1400 GW, najviše među svim tehnologijama obnovljivih izvora energije.[7] Hidroelektrična energija igra vodeću ulogu u zemljama poput Brazila, Norveške i Kine,[8] ali postoje geografska ograničenja i ekološka pitanja.[9] Energija plime i oseke može se koristiti u obalnim područjima.
Kina je 2022. dodala 24 GW, što predstavlja gotovo tri četvrtine globalnog povećanja hidroenergetskih kapaciteta. Evropa je dodala 2 GW, najveću količinu za to područje od 1990. U međuvremenu, globalno, proizvodnja hidroenergije porasla je za 70 TWh (porast od 2%) u 2022. i ostaje najveći obnovljivi izvor energije, nadmašujući sve ostale tehnologije zajedno.[10]