Hipohondroplazija | |
---|---|
Klasifikacija i vanjski resursi | |
ICD-10 | Q77.4 |
OMIM | 146000 |
DiseasesDB | 32832 |
GeneReviews | Hipohondroplazija |
Hipohondroplazija (HCH) je razvojni poremećaj uzrokovan autosomno dominantnim genetičkim defektom tri gena u receptoru faktora rasta fibroblssta (FGFR3) što rezultira neproporcionalno niskim rastom, mikromelijom[1] i glavom koja izgleda velika u poređenju sa nerazvijenim dijelovima tijela. Klasificira se kao patuljastost kratkih udova.[2][3]
Pogođene osobe ovim poremećajem izgledaju normalno na rođenju. Međutim, kako novorođenče raste, njegove ruke i noge se ne razvijaju pravilno, a tijelo postaje deblje i kraće od normalnog.[1] Sljedeće su karakteristike koje su u skladu sa ovim stanjem:[4]
Hipohondroplazija se prenosi kao autosomno dominantna osobina na koju utiče gen FGFR3 sa hromolsoma 4, sekvenca p16.3. Još uvijek ne postoji lijek za ovo stanje.[2]
Ovaj poremećaj posljedica je mutacija u proksimalnom tirozinkinaznom domenu gena FGFR3.[1] Ovaj gen ima važnu ulogu u embrionskom razvoju, imajući ulogu u reguliranju aktivnosti kao što su ćelijska dioba, migracije i diferencijaciji ćelija.
Hipohondroplazija može biti i posljedica mutacije p. Lys650Asn.[5][1] U FGFR3, sa hipohondroplazijom povezano je oko 20 različitih mutacija,[6] koje imaju ulogu u skeletnoj displaziji.[7]
Dijagnoza ovog stanja može se obaviti putem X-zraka (sa nedostatkom normalne udaljenosti kičmenih pršljenova L1 do L5),[8] and additionally genetic testing is available to ascertain hypochondroplasia.[9] Međutim, fizička obilježja su jedna od najvažnijih pokazatelja u određivanju stanja.[1]
Liječenje hipohondroplazije obično ima oblik ortopedske hirurgije i fizioterapije. Genetičko savjetovanje se savjetuje za pojedince i njihove porodice. Konkretno u slučaju spinalne stenoze, jedna opcija je laminektomija.[4][1]
Očekivano trajanje života za osobe sa hipohondroplazijom je normalno; visina je oko 132 – 147 cm.[10]