Ileum

Ileum
(Ileum)
Tanka crijeva
Cecal fossa.
Detalji
PrekursorSrednje crijevo
ArterijaArterije ileuma
VenaVene ileuma
ŽivacŽivac lutalac
Identifikatori
MeSHD007082
TA98A05.6.04.001
TA22959
FMA7208
Anatomska terminologija

Opis i terminologija

[uredi | uredi izvor]

Ileum (lat. ileum) je završni dio tankog crijeva koji na južnoslavenskim i ostalim „narodnim jezicima“ nema odgovarajuću oznaku i obično se uključuje u tanko crijevo. Naučno se diferencira od većine viših kičmenjaka, uključujući sisare, gmizavce i ptice. Kod riba, podiela tankih crijeva nije tako jasna i termini zadnje crevo ili prednje crijevo se mogu koristiti u kolokvijalnom komuniciranju.[1][2][3][4]

Ileum se nastavlja na duodenum i jejunum, a odvojen je od slijepog crijeva, preko ileocekalog zaliska. Ovaj srednjeg dijela probavnog trakta kod ljudi je dug oko 2–4 m; njegova PH vrijednost je obično između 7 i 8 (neutralan i blago alkalinan).

Pregled

[uredi | uredi izvor]

Ileum je završni i najduži segment tankog crijeva. Poosebno je odgovoran za apsorpciju vitamina B12 i reapsorpciji konjugovanih žučnih soli. Ileum je dug oko 3,5 m, što iznosi 60% ukupne dužine tankog crijeva. Pruža se se od jejunuma (srednji dio tankog crijeva) do ileocekalnog ventila, koji se ulijeva u debelo crijevo. Od trbušnog zida, ileuma je odvojen mezenterijskim naboranom membranom (tebušnom maramicom) .

Sloj glatkih mišića u zidovima ileuma je tanji od zidova drugih dijelova crijeva, a peristaltičke kontrakcije su sporije. Obloga ileuma je također manje propusna nego gornjeg dijela tankog crijeva. U zidovima su ugrađene malobrojne ćelije limfnog tkiva (Peyerove zakrpe). Specifični receptore za žučne soli i vitamina B12 nalaze se isključivo u oblozi. Ileum apsorbira oko 95% konjugiranih žučnih soli u crevnom sadržaju.

Oko 2% svih ljudi rađaju s urođenim malformacijama ileuma , pod nazivom Meckelov divertikulum, koji se sastoji od bočnog kanala u crijevnom zidu, dužine 1 do 12 cm. Malformacija nastaje kada kanal koji vodi od pupka do tankog crijeva u fetusu ne atrofira i ostaje blizu. Mali broj slučajeva zahtijevaju hirurško uklanjanje zbog crijevnih krvarenja i/ili upale. Povrede ili bolesti koje utiču na vrh ileuma izazivaju nedostatka vitamina B12 i opsežne proljeve, što je posljedica uplitanja žučnih soli u apsorpciju vode u debelom crijevu.

Dodatne slike

[uredi | uredi izvor]
  • Ileum i slijepo crijevo
    Ileum i slijepo crijevo
  • Ileocekalni zalistak
    Ileocekalni zalistak
  • Arterije slijepog crijeva
    Arterije slijepog crijeva
  • Peharasta ćelija ileuma
    Peharasta ćelija ileuma
  • Opća struktura crijevnog zida
    Opća struktura crijevnog zida
  • Pasji ileum
    Pasji ileum

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Berberović Lj., Hadžiselimović R., Dizdarević I. (1987): Medicinska antropologija. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-00364-8.
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  3. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2003): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-592-6.
  4. ^ Guillaume, Jean (2001). Nutrition and Feeding of Fish and Crustaceans. Springer. str. 31. ISBN [[Special:BookSources/1-85233-241-7, ISBN 9781852332419|1-85233-241-7, [[International Standard Book Number|ISBN]] [[Posebno:KnjizniIzvori/9781852332419|9781852332419]]]] Provjerite vrijednost parametra |isbn=: invalid character (pomoć). Pristupljeno 9. 1. 2009. Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Logo Commonsa
Logo Commonsa
Ileum na Wikimedia Commonsu.