Ilomska | |
---|---|
Države | Bosna i Hercegovina |
Dužina | 20 km |
Izvor | Vlašić (Prelivode) |
NV izvora | 1530 m |
Ušće | Ugar |
Sliv | Crnomorski sliv |
Pritoke | Desne: Kujin do, Manatovac, Mala Ilomska, Devetero vrela, Lijeve: Barnice, Vranilovo vrelo (Široki jarak), Pištala, Crna rijeka |
Ilomska je desna najveća pritoka Ugra. Izvire na Vlašiću, u rejonu zvanom Prelivode – razvođu sa rijekama Vrbanja, Ugar i Bila – na oko 1530 m n/v. Duga je oko 20 km. Nastaje od lepeze od 5-6 potočića. Protiče između obronaka Žežničke grede (1477 m) i Javorka (1499 m).
Ilomska ima izuzetno krivudav tok oko Žežničke grede, Lisine (1494 m) i Runjavice (1316 m) kroz četinarske šume obrasle smrčom i jelom ili smrčevo-bukovim sastojinama. Vododijelnica je (u radijusu od oko 2–3 km) na prijevoju između Vlašića (vrh 1933 m n/v) i Meokrnja (vrh 1425 m n/v). Tu se razdvajaju slivovi Vrbanje, Ugra i Lašve, (tj. Vrbasa, na jugozapadu) i Usore (tj. Bosne, na sjeveroistoku).[1][2] U vodotoku ispod Petrova polja (od sela Nikodinovići)[3] ima nekoliko krivina pod jako velikim uglovima, koji su određeni konfiguracijom matične stijene korita[4][5][6][7]
Najizdašnije pritoka je (bio) Manatovac (vrelo – neposredno uz sâmo korito), Mala Ilomska i Devetero vrela (desne) te Crna rijeka (lijeva).
Na Ravnom omaru (ispod Lisine, Tovarnice i sela Pònorci), Ilomska ulazi u usku visoravan – sve do “Korićanskog mosta”, a zatim u dubok kanjon ispod Korićanskih stijena (lijevo) i sêla Márići i Đénići, tj. Márićâ i Imljanskih stijena (desno).
Nakon dva atraktivna vodopada (velikog i malog), ulijeva se u Ugar, nekoliko kilometara nizvodno od sela Vitovlje.[6][8] Veliki vodopad je visok čak oko 40 m, a neupadljiv je sa okolnog (korićansko-imljanskog) platoa. U ovoj divljini vodopadi sve više privlače pažnju planinara, turista i ribolovaca, a okomita stijena sa koje rijeka pada pogodna je i za alpinističke poduhvate.[9][9][10][11]
Čista planinska voda Manatovca je iskorištena za vodosnabdijevanje Skender Vakufa, što je znatno osiromašilo vodotok Ilomske i narušilo okolne ekosisteme u širem području.[12] Tome doprinosi i višedecenijska prekomjerna eksploatacija okolnog šumskog blaga. Toj dvastaciji i nemilosrdnom izlovljavanju autohtone potočne pastrmke doprinose i sekundarne posljedice šumskih radova i aktivnosti sve češćih posjetilaca i krivolovaca.[9]
Nekada atraktivno ušće Ilomske je devastirano izgradnjom "male hidroelektrane".[13]
Sve se to dešava uprkos proglašenju kanjona Ilomske Zaštićenim prirodnim predjelom, sa registracijskim podacima: