Imunska privilegija je pojava da određena mjesta ljudskog tijela imaju "povlaštenu sposobnost" da mogu tolerirati unošenje antigena, bez ispoljavanja očekivanog imunskog odgovora na upalni proces. Transplantirano tkivo, tijelo obično prepoznaje kao strani antigen i napada ga imunskim sistemom. Međutim, na imunski povlaštenim mjestima transplantati mogu preživjeti duže vrijeme, a da se odbacivanje ne dogodi.[1] Imunski privilegovana mjesta su:
Vjeruje se da se imunološka privilegija, u određenoj mjeri, pojavljuje ili se može inducirati u zglobnojhrskavici.[3][4][5] Nekada se mislilo da to uključuje i mozak, ali se sada zna da je to netačno, jer je pokazano da imunske ćelije CNS-a doprinose održavanju neurogeneze i sposobnosti prostornog učenja u odrasloj dobi.[6]
Smatra se da je imunska privilegija evolucijska prilagodba koja štiti vitalne strukture od potencijalno štetnih učinaka upalnog imunskog odgovora. Upala u mozgu ili oku može dovesti do gubitka funkcije organa, dok imunski odgovori usmjereni protiv fetusa mogu dovesti do pobačaja.
Ovo koristi i transplantacija rožnjače[7], kao i transplantacija koljenskog meniskusa.[8]
Otkriveno je da antigeni iz imuno-povlašćenih regiona stupaju u interakciju sa T-ćelijama na neobičan način: izazivajući toleranciju normalnih stimulatora za odbacivanje.[9] Imunska privilegija pojavila se kao aktivan, a ne pasivan proces.
Fizičke strukture koje okružuju privilegovana mjesta uzrokuju nedostatak drenaže atoma limfe, ograničavajući sposobnost imunskog sistema da uđe na pogođeno mjesto. Ostali faktori koji doprinose održavanju imunih privilegija uključuju pojave kao što su:
konstitutivn ekspresija Fasliganda koji kontrolira ulazak Fas-eksprimirajućih limfoidnih ćelija.[1][11]
Priroda izolacije imunski povlaštenih mjesta od ostatka imunskog sistema može dovesti do toga da postanu meta autoimune bolesti ili stanja, uključujući simpatičku oftalmiju u oku.
Postoji veliki potencijal za upotrebu molekulskih mehanizama prisutnih na imuno privilegiranim mjestima u transplantacijama, posebno alotransplantacijama. U usporedbi s alotransplantatima kože, koji se odbacuju u gotovo 100% slučajeva, alografti rožnjače dugoročno preživljavaju u 50-90% slučajeva. Imunski privilegovani alogtransplantati opstaju čak i bez imunosupresije, što se rutinski primenjuje na različite primatelje tkiva/organa.[12]
Istraživanja sugeriraju da iskorištavanje imunskog odstupanja povezanog sa prednjom komorom (ACAID), vodeni humoralni sadržaj i njegova protivupalna svojstva te indukcija regulatorne - ćelije (Treg) mogu dovesti do povećanog preživljavanja alotransplantata.[13]
Druga opcija iskorištavanja imunih privilegija je genska terapija. Sertolijeve ćelije su već korištene u istraživanjima za proizvodnju insulina kod živih dijabetičkih miševa. Sertolijeve ćelije su genetički inženjerirane pomoću rekombinantnoglentivirusa za proizvodnju insulina, a zatim su presađene u miševe. Iako su rezultati bili samo kratkoročni, istraživački tim je utvrdio da je moguće koristiti genetički izmijenjene Sertolijeve ćelije u terapiji bolesnih ćelija.[14]
Sertolijeve ćelije su takođe korišćene u eksperimentima za svoju imunosupresivnu funkciju. Korišteni su za zaštitu i njegovanje otočića koji proizvode insulin za liječenje dijabetesa I tipa. Eksploatacija Sertolijevih ćelija značajno je povećala preživljavanje transplantiranih otočića. Međutim, mora se provesti više eksperimenata prije nego što se ova metoda može testirati u ljudskoj medicini u sklopu kliničkih ispitivanja.[15] U drugoj studiji o dijabetesu tipa II i pretilim miševima, transplantacija mikrokapsuliranih Sertolijevih ćelija u deponije trbušne masnoće dovodi do povratka normalne razine glukoze u 60% životinja.[16]
^Fujihara Y, Takato T, Hoshi K (2014). "Macrophage-inducing FasL on chondrocytes forms immune privilege in cartilage tissue engineering, enhancing in vivo regeneration". Stem Cells. 32 (2): 1208–1219. doi:10.1002/stem.1636. PMID24446149.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
^Abazari A, Jomha NM, Elliott JA, McGann LE (2013). "Cryopreservation of articular cartilage". Cryobiology. 66 (3): 201–209. doi:10.1016/j.cryobiol.2013.03.001. PMID23499618.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
^Ziv, Y.et al (2006). Nature Neuroscience, Immune cells contribute to the maintenance of neurogenesis and spatial learning abilities in adulthood 9, 268 - 275.
^Garrett JC, Steensen RN, Stevensen RN (1991). "Meniscal transplantation in the human knee: a preliminary report". Arthroscopy: The Journal of Arthroscopic and Related Surgery. 7 (1): 57–62. doi:10.1016/0749-8063(91)90079-D. PMID2009121.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
^Janeway, C. A.Jr., Travers, P., Walport, M., Shlomchik. M.J. (2005). ImmunoBiology, the immune system in health and disease 6th Edition. Garland Science.
^"Autoimmunity". webMIC 419: Immunology. University of Arizona. Arhivirano s originala, 10. 6. 2003.