Ipeľ
| Ipeľ | |
|---|---|
 Ipeľ kod Šahyja | |
_-_location_and_watershed.svg) | |
| Izvorno ime | Ipeľ |
| Drugo ime | mađarski: Ipoly, njemački: Eipel, poljski: Ipola |
| Države |  Slovačka  Mađarska |
| Dužina | 232,5 km |
| Izvor | Veporské vrchy, Slovačko rudogorje |
| NV izvora | 1000 m |
| Ušće | Dunav (kod Chľabe i Szoba) |
| NV ušća | 102 m |
| Progresija | Dunav → Crno more |
| Sliv | Crnomorski |
| Prosječni protok | 21 m3/s |
| Površina sliva | 5.151 km2 |
| Lijeve pritoke | Suchá, Poltárica, Kamenec |
| Desne pritoke | Tisovník, Krtíš, Krupinica, Štiavnica |
Ipeľ (arhaično Jupoľ; mađarski: Ipoly; latinski: Bolia[1][2]) jest rijeka u Slovačkoj i Mađarskoj. Dug je 232,5 km i lijeva je pritoka Dunava.
Tok
[uredi | uredi izvor]Izvire u Slovačkom rudogorju, u centralnom dijelu zemlje, u blizini Loma na Rimavici. Gornji tok relativno je strm, s dvije znatne promjene smjera, od kojih je druga u blizini gradića Poltára. U općini Málinec rijeka je pregrađena istoimenim vještačkim jezerom. Od Lučeneca je prate brda i planinski lanci Južnoslovačke kotline, koji se smjenjuju s rijekom formirajući krivudavi tok današnje granice s Mađarskom.
Posljednjih 140 km čini dio granice između Slovačke i Mađarske (s izuzetkom kod Šahyja, gdje teče kroz Slovačku 30 km). Posljednjih 20 kilometara Ipeľ u polukrugu teče oko gorja Börzsöny prije nego što se ulije u Dunav kod Chľabe i Szoba.
Gradovi i naselja
[uredi | uredi izvor]Napomena: Poredani nizvodno.
- Poltár (SLK)
- Kalinovo (SLK)
- Boľkovce (SLK)
- Ipolytarnóc (MAĐ)
- Litke (MAĐ)
- Nógrádszakál (MAĐ)
- Szécsény (MAĐ)
- Balassagyarmat (MAĐ)
- Ipolyvece (MAĐ)
- Ipeľské Predmostie (SLK)
- Šahy (SLK)
- Vámosmikola (MAĐ)
- Pastovce (SLK)
- Ipolytölgyes (MAĐ)
- Salka (SLK)
- Letkés (MAĐ)
- Ipolydamásd (MAĐ)
- Szob (MAĐ)
Mostovi
[uredi | uredi izvor]U prošlosti je bilo 47 mostova bilo koje vrste preko rijeke na dijelu između Ipolytarnóca i ušća. Gotovo su svi oštećeni ili uništeni tokom Drugog svjetskog rata. Od 2004. na ovoj dionici bilo je 12 mostova, od kojih samo četiri na državnoj granici. Najvažniji su željeznički most na pruzi Bratislava – Budimpešta, cestovni most u Šahyju na putu 1. klase 66 (E 77) i most između naselja Slovenské Ďarmoty i Balassagyarmata. Na pojedinim mjestima, uglavnom na lokacijama nekadašnjih mostova, danas postoje pješački mostovi.
Nakon što su se i Slovačka i Mađarska pridružile Evropskoj uniji 2004, izgrađeni su novi mostovi na graničnom dijelu, uključujući jedan između Rároša i Ráróspuszte (otvoren u decembru 2011) i drugi most između Peťova i Pösténypuszte.[3]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Pohl, Walter (1980). "Die Gepiden und die Gentes an der mittleren Donau nach dem Zerfall des Attilareiches". u Wolfram, Herwig; Daim, Falko (ured.). Die Völker an der mittleren und unteren Donau im fünften und sechsten Jahrhundert. Berichte des Symposions der Kommission für Frühmitel-lalterforschung 24. bis 27. Oktober 1978, Stift Zwettl, Niederösterreich (jezik: njemački). Beč: Komisija za istraživanje ranog srednjeg vijeka, Austrijska akademija nauka. str. 239–305, page 266. ISBN 978-3-7001-0353-0.
- ^ Wolfram, Herwig (1990). "The Ostrogothic Kingdom in Pannonia". History of the Goths (jezik: engleski). Berkeley: University of California Press. str. 264. ISBN 978-0-520-06983-1.
- ^ "Panoramio – Photo of Most Kováčovce Peťov / Bridge Kováčovce Pete". www.panoramio.com. Arhivirano s originala, 30. 1. 2016. Pristupljeno 12. 10. 2015.
