Irska republikanska armija

Irska republikanska armija (IRA) naziv je koji su koristile razne paravojne organizacije u Irskoj tokom 20. i 21. stoljeća. Organizacije pod ovim imenom posvećene su iredentizmu kroz irski republikanizam, u uvjerenju da cijela Irska treba biti neovisna republika oslobođena britanske vladavine.^[1]

Izvorna Irska republikanska armija (1919. – 1922.), koja se danas često naziva "stara IRA", utemeljena je 1917. od članova Irskih dobrovoljaca i Irske građanske vojske kasnije pojačan Ircima koji su bili u Britanskoj vojsci u Prvom svjetskom ratu, koji su se vratili u Irsku kako bi se borili protiv Britanije u Irskom ratu za neovisnost. U irskom pravu,^[2] ova IRA bila je vojska revolucionarne Irske Republike kako je proglasio njen parlament, Dáil Éireann, 1919.

U stoljeću koje je uslijedilo, izvorna IRA je reorganizirana, mijenjana i podijeljena u više navrata, do te mjere da su mnoge kasnije paravojne organizacije bile poznate pod tim naslovom – ponajviše Privremena Irska republikanska vojska, koja je bila ključni sudionik tokom 1969-1998 nevolja u Sjevernoj Irskoj. Svaka od suvremenih organizacija IRA-e tvrdi isključivo pravo na ime, svaka insistirajući na tome da su jedini legitimni potomak izvorne IRA-e.

Genealogija IRA-e i njene frakcije

IRA i njezine odvojene skupine uključuju:

'Izvorna IRA ("stara IRA") – borila se u Ratu za nezavisnost 1919. – 1921.
- Onaj dio IRA-e koji je prihvatio kompromis ugovora iz 1921. kojim je uspostavljena Irska slobodna država i koji je postao početna vlada slobodne države. Frakcija Sinn Féin koja se zalaže za sporazum, predvođena Arthurom Griffithom i Michaelom Collinsom ubrzo se preformirala u Cumann na nGaedheal stranka pod vođstvom W. T. Cosgrave. S dodatnim regrutima, njegovi vojni pristaše postali su Nacionalna vojska, kasnije poznata kao Irske obrambene snage. Cumann na nGaedheal spojio se s drugim grupama 1933. godine i formirao Fine Gael Party, sada treću najveću stranku u Republici Irskoj.
- Onaj dio izvorne IRA-e organiziran unutar Sjeverne Irske koji nije uključen u Slobodnu državu (vidi dolje).
- Onaj dio IRA-e, organiziran unutar dvadeset i šest okruga koji su postali Slobodna Država, koja je odbacila kompromis ugovora s Britanijom iz 1921. Pod Liamom Lynchomom, borila se u Irskom građanskom ratu protiv Nacionalne vojske Slobodne države (koju je vodio Michael Collins), s potpora frakcije protiv sporazuma Sinn Féin koju vodi Éamon de Valera.^[3]
  - Nekoliko godina nakon poraza u građanskom ratu, frakcija koju je vodio de Valera istupila je iz Sinn Féina i osnovala stranku Fianna Fáil', a stranka 1926. je sada najveća u Republici Irskoj.
  - Tokom 1930-ih, ostatak IRA-e, uključujući onaj dio Stare IRA-e organiziran unutar Sjeverne Irske, pokušao je kampanju bombardiranja u Britaniji, kampanja u Sjevernoj Irskoj (nakon promjene vodstva na sjeveru) i neke vojne aktivnosti u Slobodnoj državi (kasnije Republici Irskoj). Nakon razdoblja loših odnosa, simbiotski odnos između Sinn Féina i IRA-e ponovno je uspostavljen kasnih 1930-ih.
    - Do 1960-ih, nakon neuspjele pogranične kampanje, Sinn Féin je krenuo prema marksističkoj klasnoj borbi. S izbijanjem roblema, Sinn Féin, ili kako su ga zvali nakon formiranja Privremene IRA-e i Privremenog Sinn Féina, Službena IRA / Službeni Sinn Féin, našla se po strani zbog svoje odluke da ne angažira britansku državu vojno. S vremenom je službena IRA nestala, dok je službeni Sinn Féin prešao na čisto marksističku poziciju, preimenujući se prvo u Sinn Féin the Workers' Party, a zatim 1982. u Radnička stranka Irske.
      - Nakon prekida vatre od strane službene IRA-e 1972., ona i službeni Sinn Féin pretrpjeli su razlaz 1974. što je dovelo do formiranja krajnje ljevice Irska nacionalna oslobodilačka vojska (INLA) i Irska republikanska socijalistička stranka, koju vodi Seamus Costello (kasnije ubijen od strane službene IRA-e tokom krvave svađe). INLA je bila poznata po nizu unutarnjih svađa i nekim sektaškim ubojstvima od strane irskih nacionalista.
        Godine 1986. Irska narodnooslobodilačka organizacija odvojila se od INLA-e.
      - U 1992. Radnička stranka je pretrpjela raskol kada većinska frakcija nije uspjela osigurati promjene. Otišli su i osnovali Demokratsku ljevicu. Na kraju se Demokratska ljevica utopila u Laburističku stranku.
    - Godine 1969., tradicionalniji republikanski članovi odvojili su se u krilo Privremene IRA i Sinn Féin. Privremena IRA djelovala je uglavnom u fjeverna irska|S[[Sjevernoj Irskoj, koristeći nasilje protiv Kraljevske policije Ulstera i Britanske vojske, te britanskih institucija i ekonomskih ciljeva. Također su ubili pripadnike irske vojske i Garda Síochána (republičke policijske snage), koji su bili protiv jednog od njihovih stalnog naloga.
      - Do daljnjeg raskola došlo je 1986. kada je bivši vođa Sinn Féina Ruairí Ó Brádaigh – kojeg je 1983. zamijenio Gerry Adams – napustio Sinn Féin Ard Fheis nakon glasovanja delegata okončati politiku apstincionizma od Dáil Éireann. Sljedbenici Ó Brádaigha, koji se pridržavaju republikanskog legitimizma i protive se odluci Sinn Féina da napusti apstinenciju, osnovali su rivalsku stranku i vojno krilo pod nazivom Republikanski Sinn Féin i Kontinuitet IRA.
        U 2006. Irska republikanska oslobodilačka armija, Óglaigh na hÉireann i ' Saoirse na hÉireann]] se odvojila od Continuity IRA-e.
      - U 1997., članovi Privremene IRA-e koji nisu prihvatili mirovni proces odvojili su se i formirali Prava IRA. Njegovo političko krilo je 32 Pokret za suverenitet županije.
        U 2009, Óglaigh na hÉireann odvojila se od Real IRA-e.
        U 2012, Real IRA se spojila sa drugim republikanskim grupama uključujući Republikanska akcija protiv droga (RAAD) kako bi formirala Novu IRA.
      - U 2011., prema Belfast Telegraphu, bivši pripadnici Privremene IRA-e najavili su nastavak neprijateljstava pod nazivom "Irska republikanska armija".

Također popgledajte

Reference

^ "Origins of the IRA name". An Sionnach Fionn Blog. 27 September 2014. Arhivirano s originala, 10 July 2015. Pristupljeno 18 May 2015.
^ Lawlor, Sheila. Britain and Ireland, 1914–23. Gill and Macmillan, 1983. p.38
^ "Irish Republican Army (IRA) | Irish military organization". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 5 October 2017. Pristupljeno 2017-09-04.

Dopunska literatura

Bell, J. Bower, The Secret Army. New Brunswick, NJ: Transaction Publishers. 1997. ISBN 1560009012.
Cronin, Sean, The Ideology of the IRA (Ann Arbor 1972)
Hart, Peter, IRA at War 1916–1923 (Oxford 2003)
Hart, P, The IRA and its Enemies: Violence and Community in Cork 1916–1923 (Oxford 1998)
Joy, Sinead, The IRA in Kerry 1916–1921 (Cork 2005)
Liebknecht, Karl, Militarism and Anti-Militarism (1907); an English translation (Cambridge 1973).
Martin, F.X., (ed.) Irish Volunteers 1913–1915. Recollections and Documents (Dublin 1963)
O'Ruairc, Padraig Og, Blood on the Banner: The Republican Struggle in Clare 1913–1923 (Cork 2009)
Ryan, Meda, Tom Barry: IRA Freedom Fighter (Cork 2005)
Townshend, Charles, 'The Irish Republican Army and the Development of Guerrilla Warfare 1916–21', English Historical Review 94 (1971), pp. 318–345.
W?, With the IRA in the Fight For Freedom (London 1968)
Nolan, Cillian, The IRA True History 1922-1969 (Kerry 1985)

Vanjski linkovi

[1] "Origins of the IRA name". An Sionnach Fionn Blog. 27 September 2014. Arhivirano s originala, 10 July 2015. Pristupljeno 18 May 2015.

[2] Lawlor, Sheila. Britain and Ireland, 1914–23. Gill and Macmillan, 1983. p.38

[3] "Irish Republican Army (IRA) | Irish military organization". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 5 October 2017. Pristupljeno 2017-09-04.

[1]

[2]

[3]