Izolirani pješak

	a	b	c	d	e	f	g	h
8									8
7									7
6									6
5									5
4									4
3									3
2									2
1									1
	a	b	c	d	e	f	g	h

Bijeli e-pješak i crni a-pješak jesu izolirani pješaci.

U šahu, izolirani pješak jeste pješak koji nema prijateljskog pješaka na nekoj od susjednih linija. Izolirani pješaci obično predstavljaju slabost pošto ih drugi pješaci ne mogu braniti. U mnogim "školskim" otvaranjima dolazi do stvaranja najmanje jednog izoliranog pješaka, ali se i pored toga prihvataju kao ispravna zato što stvaraju prednosti, kao što su poboljšani razvoj figura i prilike za protivigru, koje nadoknađuju ili čak pretežu slabost povezanu s izolacijom pješaka.

Slabost

U završnici su izolirani pješaci slabost u pješačkoj strukturi pošto ih drugi pješaci ne mogu braniti, za razliku od povezanih pješaka. Izolirani pješaci slabi su zbog dva razloga. Prvo, figure koje ih napadaju obično imaju veću fleksibilnost od onih koje ih brane. Drugim riječima, napadačke figure uživaju u većoj slobodi, koja im omogućuje i druge prijetnje (osvajanje figure, mat i slično) dok su odbrambene figure vezane za odbranu pješaka. To je zbog toga što napadačka figura može odustati od napada na pješaka kako bi izvršila neki drugi zadatak dok odbrambena figura mora ostati ukopana sve dok se napadačka figura ne pomjeri. Stoga se za odbrambenu figuru kaže da je "svezana" za pješaka.

Drugi razlog jeste taj što je polje neposredno ispred izoliranog pješaka slabo budući da ga drugi pješaci ne mogu napasti i često predstavlja izvrsno uporište za skakača. Prema tome, izolirani pješak daje tipičan primjer onoga što je Wilhelm Steinitz nazvao slabim poljima.

Izolirani damin pješak

Ovaj pješak (d-pješak) često predstavlja poseban slučaj. Slabost ovog pješaka proizlazi iz dvaju faktora povezanih s nepostojanjem obaju susjednih pješaka:

1. Pošto se ovaj pješak nalazi na jednoj od centralnih linija (d-liniji), on blokira protivnikovu kontrolu nad tom linijom i napada ili drugu centralnu liniju (e-liniju). S obzirom na stratešku i (obično) taktičku važnost kontrole nad centrom, ovaj pješak dovoljno je važan da ga igrač mora stalno braniti, ali bez drugih pješaka koji bi to mogli raditi mora "svezati" neku lahku ili tešku figuru za njega radi tog zadatka (u otvaranju je to obično kraljev skakač ili dama).
2. Slično tome, kad je izolirani pješak na 3. ili 4. redu, tj. kad je polje ispred njega na 4. ili 5. redu, nepostojanje susjednih pješaka onemogućuje igrača da napadne ili brani to polje pješacima. Pošto je svako od tih polja jedno od 4 centralna i najvažnija polja, igrač će često morati koristiti neku od figura za napad na ovo polje ili njegovu odbranu.

Međutim, postojanje otvorenih linija (naročito ako su to e- i c-linija), kao i uporišta na e5 i c5 pružaju igraču s izoliranim daminim pješakom (IDP) vrlo povoljne napadačke šanse u središnjici. Kad partija pređe u završnicu, izoliranost ovog pješaka postaje veća slabost od ovih prednosti. Zbog toga igrač s IDP-om mora iskoristiti privremene prednosti prije ulaska u završnicu. Kad oba igrača imaju po 4 lahke figure, IDP je prednost; kad imaju po 3, situacija je podjednaka, a kad imaju po 2 ili po 1 lahku figuru, IDP je nedostatak (Gallagher 2002: 140). U ovakvim situacijama često dolazi do žrtve pješaka od strane bijelog ili do njegove blokade od strane crnog.

Reference

• Baburin, Alexander (2003), Winning Pawn Structures, Batsford, ISBN 978-0-7134-8009-2 (ova knjiga u potpunosti je posvećena izoliranom d-pješaku)

• Gallagher, Joe (2002), Starting Out: the Caro-Kann, Everyman Chess, ISBN 1-85744-303-9

Dodatna literatura

• Aron Nimzowitsch: Moj sistem