Jagodična kost (Os zygomaticum) (Zygoma) | |
---|---|
Identifikatori | |
Gray's | p.164 |
TA | A02.1.14.001 |
FMA | 52747 |
Anatomska terminologija |
Jagodična kost (lat. os zygomaticum/zygoma) ili līčna kost (lica) – u ljudskoj lobanji – je parna kost koja se zglobljava sa vertikalnom granom gornje vilice, sljepoočnom, klinastom i čeonom kosti. Smještena je na gornjem i bočnom sijelu lica. Formira izbočinu obraza, dijela bočnog zida i krova očne duplje, te dio sljepoočne kosti i podsljepoočne jame. Ima obraznu i sljepoočnu površinu, četiri nastavka: čeonoklinasti, orbitni, gornjevilični i sljepoočni, te četiri ruba.[1][2][3][4][5]
Svaka jagodična kost je u obliku dijamanta, a sastoji se od tri nastavka sa sličnim nazivom povezana sa zglobljavajućim kostima: čeoni, sljepoočni i gornjrvilični. Svaki nastavak jagodičnih kostiju čini važnu strukturu lobanje.
Orbitna površina čeoniog nastavka jagodičnih kostiju čini prednji bočni orbitni zid, obično sa malim parnim jagodičnoličnim otvorom na boku. Sljepoočni nastavak jagodične kosti čini jagodični luk zajedno sa jagodičnim nastavkom sljepoočne kosti kosti, sa uparenim jagodičnosljepoočnim otvorom na medijalnoj dubokoj površini kosti. Orbitna površina gornjeviličnog nastavka jagodične kosti čini dio podorbitnog oboda i mali dio prednjeg dijela bočnog zida orbite.[6]
Osifukacija jagodičnie kosti se počinje od tri centra: jedan za obrazni i dva za orbitni dio; pojavljuju se o osmoj sedmici i spajaju oko petog mjeseca fetusnog života. Centralna jagodična površ okoštava od jednog centra koji se pojavljuje samo ispod i na bočnoj strani orbite. Nakon rođenja, kost je ponekad podijeljena horizontalnim šavom u gornjem ležištu, pri čemu je donji manji dio. U nekim četveronožaca, jagodična kost se sastoji od dva dijela – orbitnog I obraznog.
Visoke obrazne kosti se izbočenja jagodičnih lukova, zbog čega je gornji dio obraza isturen prema vani i formira blagu udubinu ispod jagodica koja uvlači strane lica. Tako istaknute (visoke) jagodice, tvore simetrični oblik lica i vrlo su česte u manekenki; smatraju se ljepotnom oznakom crta lica u oba spola.[7]
Kod ne-sisarskih kičmenjaka, jagodične kosti se nazivaju jugalarne kosti, jer ove životinje nemaju jagodičnog luka. Nalaze se u većini gmizavaca, vodozemaca i ptica. Povezana je s kvadratojugalnom i gornjeviličnom kosti, kao i drugi, koje se mogu razlikovati po vrstama.[5]
Ova kost se smatra ključnom u određivanju općih osobina lobanje, kao u slučaju fosilnih životinja, kao što su dinosaurI, u paleontologiji, čija kompletna lobanja nije pronađena. Kod Coelacantha i ranih tetrapoda ova kost je relativno velika. Tako, to je pločasta kost formira donji rub orbite i veći dio strane lica. Kod riba zrakoperki je smanjena ili odsutna, a čitav region obraza je općenito mali. Ova kost je odsutna i kod današnjih vodozemaca.[8]
Uz izuzetak kornjača, na jugalna kost i gmizavaca formira relativno uzak dio koji razdvaja orbitu i donji rub sljepoočnog otvora, od kojih se mogu formirati donje granice. Kost je na sličan način reducirana i kod ptica. U sisara, potrebna je široka, što se vidi kod ljudi, a površine između orbita i otvora nestaju u potpunosti; zadržavaju se samo gornji rubovi preostalog otvora, kao jagodični lukovi.[8]
|author=
(pomoć)