Japet (mitologija)

Japet
Japetova nećakinja Hera i sin Prometej
GrupeTitani
RoditeljiUran i Geja
Suprug(a)Azija, Klimena
BraćaTitani, Centimani, Kiklopi,Giganti,
SestreMelijade, Erinije,
MitologijaGrčka mitologija

U grčkoj mitologiji, Japet (grč. Ίαπετός, Iapetós; lat. Iapetus)[1] bog je Titan, Uranov[2] i Gejin sin,[3]. Njegovo ime je vrlo vjerovatno izvedeno iz riječi iaptô.

Japet je pomogao svom bratu Kronu svrgnuti Urana, koji je prvi vladao svemirom. Preko Krona i Reje, Japet je stric-ujak Zeusa.

Japetova supruga je Azija, kćerka njegovog brata Okeana.[4] Sa Azijom ima sinove – on je Prometejev, Atlasov, Epimetejev i Menojtijev otac.[5] U drugim izvorima nazivan je i ocem Bufagusa[6] i Anhialeja[7].

Japet je bio povezan s Jafetom (יֶפֶת), jednim od Nojinih sinova i rodonačelnikom čovječanstva u biblijskim izvještajima. Praksa ranih historičara i biblijskih učenjaka pri identifikaciji različitih historijskih naroda i etničkih grupa kao potomke Japeta, zajedno sa sličnošću njihovih imena, doveli su do fuzije ovih identiteta, od ranog modernog razdoblja do danas.[8][9]

Mitologija

[uredi | uredi izvor]

Japet ("Probijač") je onaj Titan koji Homer spominje u Ilijadi da je u Tartaru sa Kronom. On je brat Krona, koji je vladao svijetom tokom Zlatnog doba, ali je sada zatvoren u Tartaru zajedno sa Japetom, gde do njih ne dopire ni povjetarac niti svjetlost sunca.[10]

Japetova žena se obično opisuje kao kćer Okeana i Tetide po imenu Klimena (prema Hesiodu[11] i Higinu) ili Azija (prema Apolodoru).

U Hesiodovim Djelima i danima Prometej se oslovljava kao "Japetov sin", a nijedna majka nije navedena. Međutim, u Hesiodovoj Teogoniji, Klimena je navedena kao Japetova žena i Prometejeva majka. U Eshilovoj drami Prometej Vezani, Prometej je sin boginje Temide bez oca (ali ipak sa Atlasom kao bratom). Međutim, u Horacijevim Odama, u Odi 1.3 Horace piše "audax Iapeti genus ... Ignem fraude mala gentibus intulit" ("Odvažni Japetov potomak [tj. Prometej] ... donio je vatru ljudima opakom prijevarom").

Hesiod i drugi grčki učenjaci smatrali su Japetove sinove precima čovječanstva i kao takve, za neke od najgorih osobina čovječanstva se govorilo da su naslijeđene od ova četiri boga, od kojih je svaki bio opisan s određenom moralnom greškom koja je često dovodila do vlastite propasti. Na primjer, lukavi i pametni Prometej bi možda mogao predstavljati lukavu spletku; nesposobni i bezazleni Epimetej, budalastu glupost; izdržljiv, najjači i moćni Atlas, pretjeranu smjelost; i arogantni Menojtije, brzopleto nasilje.[12]

Japet je kao rodonačelnik čovječanstva izjednačen s Jafetom (יֶפֶת), Nojevim sinom, na osnovu sličnosti njihovih imena i tradicije, o kojoj izvještava Josif (Jevrejske starine), koja je Jafeta učinila pretkom "Jafeta “, tj. naroda koji govore indoevropski. Japeta su sa Jafetom povezivali teolog iz 17. stoljeća Matthew Poole[13] (a nedavno i Robert Graves).[14]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Wells, John (14. 4. 2010). "Iapetus and tonotopy". John Wells's phonetic blog. Pristupljeno 21. 4. 2010.
  2. ^ Hesiod, Teogonija 135; Diodorus Siculus, 5.66.3; Clement of Alexandria, Recognitions 31; Apollodorus, 1.1.3
  3. ^ Japet u klasičnoj literaturi (en)
  4. ^ Neki mitovi spominju da je Japetova supruga bila Klimena, ali je to možda samo drugo ime za Aziju.
  5. ^ Aaron J. Atsma. KLYMENE. "A daughter of Oceanus and Tethys, who became by Japetus the mother of Atlas, Prometheus, and Epimetheus."
  6. ^ Pausanias, 8.27.17
  7. ^ Stephanus of Byzantium, s.v. Anchiale
  8. ^ Alexander, Philip (1988). "Retelling the Old Testament". u Carson, D. A.; Williamson, H. G. M. (ured.). It is Written: Scripture Citing Scripture: Essays in Honour of Barnabas Lindars. Cambridge: Cambridge University Press. str. 99–121. ISBN 9780521323475.
  9. ^ Haaland, Gunnar (2011). "Convenient Fiction Or Causal Factor? The Questioning Of Jewish Antiquity According To Against Apion 1.2". u Pastor, Jack; Stern, Pnina; Mor, Menahem (ured.). Flavius Josephus: Interpretation and history. Leiden: Brill. str. 163–175. ISBN 978-90-04-19126-6.
  10. ^ Homer, Iliad 8.478–481
  11. ^ Hesiod, Theogony 507
  12. ^ Smiley, Charles N. "Hesiod as an Ethical and Religious Teacher", The Classical Journal, vol. XVII, 1922; pg. 514
  13. ^ Matthew Poole, Commentary on the Holy Bible (1685), vol.1, 26
  14. ^ John Pairman Brown, Israel and Hellas (1995), 82